Dominacija i glad. Te riječi najbolje se uklapaju uz Partizan i Zvezdu, donosi sportski tjednik Max!
Prvi žele nastaviti osvajački niz (u košarci 12, u nogometu šest godina), drugi ne pitaju koliko košta da se noćna mora konačno prekine i Zvezda vrati na postolje.Sto tisuća ljudi uživo će ovoga tjedna biti uz Crvenu zvezdu i Partizan. U kom točno omjeru teško je reći, s obzirom da će u prva dva dana polufinala Jadranske lige (Zvezda - Cibona i Partizan - Cedevita) Kombank Arena biti „etnički čista”, a pretpostavka je da bi domaćinstvo u subotu na nekadašnjem stadionu JNA, crno-bijelima trebalo donijeti brojčanu prednost. Na koncu, broj nije ni bitan, važno je tko će se na kraju tjedna radovati, jer u dva najpopularnija sporta na kocki su titule!
Važnija pobjeda nego plaća
Biti prvak u nogometu i košarci zvezdašima i partizanovcima, ako vam je bliskije Delijama i Grobarima, važnije je od toga da li će im kasniti plaća, kakva im je egzistencija, čak i od toga da li će zemlja bankrotirati! Uspjeh voljenog kluba lijek je za sve svakodnevne životne rane. Za jedne je “Zvezda život, a ostalo sitnice”, drugi kažu da se “Za sve navija, a Partizan voli”. S obzirom da četiri petine Srbije navija za jedne ili druge, Zvezda i Partizan su možda i važniji od stava koji se zauzme prema Krimu i Ukrajini. Od njih zavisi raspoloženje građana, posebno mladih.
Oba giganta u velikim su problemima. Financije u cijelom društvu presušuju, to se izravno odražava na sport, a treba plivati s nagomilanim dugovima koji poput kamena neumitno vuku na dno. Nogometna Zvezda stalno se suočava s nekom mjenicom i prijetnjom da će joj biti oduzeta europska licenca. Do povratka Džajića i sadašnje uprave, minus je bio skoro 50 milijuna eura s tendencijom rasta. Uspjehom se može nazvati već to što je dug zasad zauzdan i ne raste.
Partizan u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu umjesto klupskog, treba slaviti rođendane Ivice Osima i Žarka Zečevića. Prvog, jer je jednog dana sjedeći s društvom u kafani kraj igrališta Teleoptika u Zemunu došao na ideju da je to savršeno mjesto za sportski centar. Nekadašnjeg košarkaša Zečevića, a potom glavnog tajnika kluba, jer je tu ideju sproveo u djelo i napravio tvornicu mladih igrača od čije reprodukcije klub živi. Zahvaljujući prodaji Markovića, Jojića i sličnih, beogradski Parni valjak nije u tolikom problemu kao susjedi.
Rat Vujošević - Čović
Najveća tvornica NBA igrača poslije Sjeverne Karoline, kako se često kaže za Partizan, grca zbog stanja na tržištu i manjka nula u košarkaškim transferima u odnosu na one nogometne. Donedavno su manjak u budžetu i kašnjenje plaća igračima mogli pokrivati odštetama od prodaje najboljih – poput Pekovića, Veličkovića... no sada više ni dvojica po godini nisu dovoljna. Smanjenje priliva od sponzora i pogreška s kašnjenjem izvršavanja obaveza, problem su samo uvećali. Do granice nepodnošljivog.
Košarkaška Zvezda morala je primijeniti ekonomsku čaroliju da bi izbjegla gašenje. Privremeno spajanje s FMP-om omogućilo je da se dvocifreni milijunski dug prvo smanji dogovorima s vjerovnicima, a preostalo vraća u nekoliko etapa u znatno manjim iznosima. Doduše, mnogi su izbjegli odgovornost za neodgovorno trošenje novca, koje je dovelo i do blamaža s odnošenjem konstrukcija s Malog Kalemegdana.
Posljednjih tjedana vodila se žestoka verbalna bitka između Duška Vujoševića (predsjednik JSD Partizan) i Nebojše Čovića (KK Crvena zvezda) oko toga tko ima i tko je dobio više novca od države, javnih poduzeća, demokrata, socijalista, naprednjaka... Ma koliko to žestoko izgledalo, jer je i budući premijer Vučić bio primoran reagirati, sve to treba promatrati kroz drugu prizmu – predigre za obračune na terenu koji slijede - u košarci, potencijalnom finalu na Final Fouru ABA lige i u isto tako izvjesnom finalu domaćeg play-offa, a u nogometu “utakmici svih utakmica” – vječitom derbiju. Dojam je da ni plasman u finale, odnosno Euroligu, ne bi smanjio tenziju i želju. Istodobno, igranje Eurolige za oba je kluba imperativ, jer u suprotnom i ono malo izvora novca bi presušilo.
Za razliku od vatrenih košarkaških obračuna, replike nogometnih dužnosnika lišene su takvog naboja, emocija i teških reči. Ne zbog toga što su tenzije manje, već zato što su glumci slabiji. ‘Crno-beli’ lakše će se pomiriti s neuspjehom u nogometu, jer tu je poraz lakše opravdati zavjerom i vanjskim neprijateljem. Delije su uvijek više cijenile nogometni trofej, no konačno bi voljeli vidjeti i Vujoševića na leđima. Zvezda ima jaku momčad, da li i dovoljno jaku za psihološki rat, vidjet ćemo već sljedeće nedjelje, 27. travnja.
A to su ko neka dva fudbalska kluba iz egzotične istočne divlje zemlje. Više me zanima kako je igrala Admira Wacker ili Videoton...