Druge moderne Olimpijske igre trajale su, nećete vjerovati, šest mjeseci, odnosno 187 dana. Od svibnja do listopada 1900., a njihova posebnost bila su natjecanja u gađanju živih golubova, kojih je pobijeno više od 300, a 21 iz puške pobjednika Belgijca Leona de Lundena. Zbilo se to prvi i jedini put jer se već za četiri godine prešlo na glinene golubove.
U želji da ih udomi njegov grad, barun Pierre de Coubertin je dopustio je da Igre budu sastavni dio pete Svjetske izložbe u Parizu. A to je za olimpijce značilo sporednu ulogu. Čak ni neki pobjednici nisu odmah shvatili da su nastupili na Olimpijskim igrama, a tome je pripomoglo i to što su za pobjede dobivali slike, a ne medalje.
Pobjeđivao s drvenom nogom
Prvi put nastupile su i žene, njih 22 od 997 natjecatelja. A sudionici su nastupali i u nekim vrlo čudnim sportovima kao što su plivanje sa zaprekama, natjecanju balona, ali i u dva demonstracijska “sporta” poput gašenja požara i šišanja pudlica. A ta je disciplina izgledala tako da se mjerilo tko će za dva sata ošišati više pudlica, a ako baš želite znati, pred čak 6000 gledatelja. Najuspješnija je bila Francuskinja Avril Lafoule, koja je za zadano vrijeme ošišala 17 pudlica.
Plivačka natjecanja održana su na rijeci Seini, i to nizvodno, niz struju, pa su vremena bila fascinantna. Maratonci su pak morali trčati na 38,9 stupnjeva (samo sedmorica završila utrku), a skakači u dalj su sami morali iskopati rupu u koju će skakati.
Kolajne su prvi puta dijeljene na trećim Igrama, u St. Louisu 1904. godine, koje su također bile održane u sklopu Svjetske izložbe, i to je opet gurnulo sportaše u drugi plan. Najneobičnija disciplina tih Igara bilo je ronjenje na daljinu. Pobijedio je Amerikanac William Dickey s preronjenih 19,05 metara. To se natjecanje pokazalo toliko dosadnim i za publiku zamornim da je izbačeno iz programa već na sljedećim Igrama.
Veliku prijevaru pokušao je izvesti američki maratonac Fred Lorz, koji je već bio proglašen pobjednikom, a onda mu je oduzeto zlato jer se pojavila svjedokinja koja je tvrdila da je Lorz, što je na koncu i sam priznao, jedan dio utrke “pretrčao” u automobilu. Nakon što su ga na 14. kilometru spopali grčevi, Lorz je zapravo odustao i sjeo u automobil koji je pratio trkače.
No, kako se nakon 16 kilometara prijeđenih uz stazu taj automobil pokvario, za koje vrijeme se Lorz oporavio, Amerikanac je odlučio nastaviti trčati pa na cilju dočekan kao pobjednik. Da bi se opravdao, Lorz je kazao da nije htio varati, već da se samo htio našaliti, no tadašnji Amaterski atletski savez to tako nije shvatio pa ga je kaznio doživotnom zabranom, što je vrlo brzo ublaženo.
Dani antropologije na OI
Veliku pobjedu nad vlastitom nevoljom, ali i suparnicima, u St. Louisu je ostvario američki gimnastičar George Eyser. On je u jednom danu osvojio dva zlata, pri preskoku (uzdužno okrenutog) konja i na ručama, a pobijedio je i u penjanju po užetu. Svi ti njegovi trijumfi imaju višestruko veću težinu jer on je nastupao s drvenom lijevom nogom. A nogu je izgubio jer ga je udario vlak.
Igre u St. Louisu poznate su i po tome da se na njima posljednji put kao olimpijski sport pojavio golf, koji će ispod pet olimpijskih krugova potom ukazati tek nakon 112 godina i to upravo sada u Riju.
Uz tradicionalne sportove, organizatori su 1904. uvrstili i proturječnu disciplinu nazvanu “dani antropologije” odnosno natjecanja pripadnika neciviliziranih plemena. Tako su se u troskoku, streličarstvu i bacanju koplja, ali i u penjanju po motki odnosno bacanju blata, nadmetali domoroci iz Japana, Patagonije, Afrike (Pigmejci), Filipina i SAD-a (Sioux). I dok je šef igara James Sullivan rasistički ustvrdio da su “divljaci precijenjeni kada su u pitanju atletske sposobnosti”, predsjednik MOO-a Pierre de Coubertin ustvrdio je da je to bila nečuvena šarada, ali je i proročanski najavio:
– Ovo što ste vidjeli izgubit će svoju simpatičnost kada crni, crveni i žuti ljudi nauče trčati, skakati i bacati i ostave bijelce iza sebe.
