SUBOTA 25. 10.
Mesić ne mora na preglede!
Mesić je dobar učenik svoga idola Tita. Broz je sedamdesetih godina,
kako bi suđenja političkim protivnicima učinio djelotvornijim, ukorio
suce što se drže paragrafa kao pijan plota. I Mesić čini slično: kako
bi istraga tekla po njegovu ćefu, poslije ubojstva Ive Pukanića
preporučuje saslušanje njegove supruge. “I ona”, kaže Mesić, “može dati
neke podatke koji mogu dovesti ili do organizatora ili do izvršitelja.”
Jedva da je bilo nekog značajnijeg kriminalnog slučaja o kojem Mesić
nije rekao svoje mišljenje, pogotovo kad je bila riječ o sukobima u
kojima je on imao svoje miljenike i svoje krivce. Tito je na neki način
bio pošteniji – kriteriji njegova pritiska na represivna tijela bili su
ideološki, pa su utoliko bili bliže Moskvi, dok su Mesićevi familijarni
i prijateljski, te su utoliko bliže Južnoj Americi. Samo dan prije ovog
nezapamćenog upiranja prstom u Mirjanu Pukanić, Mesića je sud osudio
jer je jednom odvjetniku preporučio ludnicu u Vrapču, a presudu je
komentirao dosjetkom kako će drugi put takvima preporučivati – urologa.
Netko reče: sudeći po upornosti s kojom je pristran, svaka je preporuka
Mesiću za pregled i terapiju suvišna, jer je – neizlječiv slučaj.
NEDJELJA 26. 10.
Pa zagrizete u prirodu na licu mjesta...
Nedjelja je dan za planine. Za Samoborsko gorje. Na koje se penjete
putem uz koji se spušta potok brzajući kao da će mu iz grada u koji
utječe pobjeći nešto dragocjeno. I dok idete zmijolikim lijevkom između
bregova kroz Rude, na vas silaze padine i vrhunci prekrsanih jesenskih
boja. I kao da narastate do njih, kao da vam ramena podupiru. Izabrali
ste šumsku stazu, rujnom lišću što vam šušti pod nogama udahnjujete
novi život, zvukovima što ga proizvodi govori posljednji “zbogom” prije
nego što će se pod listopadskim kišama i prosinačkim snjegovima
pretvoriti u zemlju da bi ponovno uskrsnulo i na krošnjama nas dočekalo
u proljeće. Kad gdješto izbijete na golu ledinu, sretne vas stablo
kruške ili jabuke s pokojim zaostalim plodom koji kaže: uberi mi, voće
je da ga pojede čovjek, a ne zima. Pa zagrizete u prirodu na licu
mjesta.
PONEDJELJAK 27. 10.
Kao do lanjskog snijega!
Značajnici iz crkvene hijerarhije kao da se ulizuju nekom strogom
diktatoru ili kao da se boje da će povrijediti svetinju zvanu Europska
unija. Te svako malo objašnjavaju kako nisu euroskeptici nego samo
zagovaraju razboritost u pripremama za ulazak u EU. To je sada u jednom
novinskom razgovoru učinio predsjednik Hrvatske biskupske konferencije
Marin Srakić, s poniznošću s kojom se dripac uhvaćen u krađi trešanja
brani da ih je brao za bolesnu baku. Trenutačno je bar polovica
njegovih vjernika protiv ulaska Hrvatske u EU, glavni akt Unije niječe
kršćansku tradiciju, njezino je vodstvo uglavnom ateističko i masonsko,
Hrvatska se radi EU odrekla velikog dijela svoje zakonodavne
suverenosti, svojih ratnih pobjednika i mnogih svojih bogatstava
(banaka, velikih državnih tvrtki, 25.000 četvornih kilometara mora
obuhavćenih ZERP-om, nekretnina...), pa bi bilo dobro čuti od Bozanića,
Srakića i drugih biskupa koja je njihova kršćanska i domoljubna
motivacija u otklanjanju sumnje da su euroskeptici!? Zasad, čini se,
tek strahuju da bi euroskepticizmom pogoršali svoju poziciju među
elitama koje do naroda i vjernika drže kao do lanjskoga snijega.
UTORAK 28. 10.
Pravi izbor Hrvatske televizije!
Dok je javnost još potresena ubojstvima Ivane Hodak, Ive Pukanića i
Nikole Franjića, objavljena je i vijest da će se, po odluci Vrhovnog
suda, i treći put suditi dvaput oslobođenom Nikici Jelaviću
osumnjičenom za četiri pokušaja ubojstva i za ubojstvo Zorana Dominija.
Premda će mnogi tu vijest smjestiti u kontekst aktualnog kriminala i
poželjne represije koja bi ga kaznila i spriječila, nekorektno je
upletati se u taj slučaj. Ali je bilo nemoguće ne primijetiti kako je
danas Dnevnik HTV-a u dva navrata dao priliku Jelavićevu branitelju
Anti Nobilu da kaže kako ponovno očekuje oslobađajuću presudu.
Nepojmljivo je da upravo ovih dana, kada nedužnost vapi za bar malo
pobjede nad krvoločnošću, javna televizija za svog favorita bira
odvjetnika poznatoga gotovo po samim zlima. Kao komunistički javni
tužitelj, Nobilo je prijavio dr. Franju Tuđmana zbog skupa koji je bio
uvod u osnivanje HDZ-a. Unatoč tome, nametnut će se Tuđmanovim
suradnicima i zaraditi golem novac na obranama u Haagu, a slavu će
zaraditi i kao nasilnik koji je do krvi premlaćivao svoju ženu. Jesu li
neki urednici, novinari i mediji postali mentalni ovisnici o
najmračnijim tipovima hrvatske javne scene!?
SRIJEDA 29. 10.
Na uporabu politici i kriminalu
Zadovoljavati taštinu po međunarodnim konferencijama na kojima se
prosipaju fraze o “novom miru” i “novom svijetu”, svijetu obilježenom
milijardom gladnih i rijekama ratne krvi što teku gotovo pod prozorom
dvorane u kojoj brbljaju licemjerni državnici i ini elitisti, jezikom
posve otuđenim od stanja u vlastitoj zemlji hvastati se pred svjetskim
gazdama o novoj paradigmi hrvatskog patriotizma utemeljenoj na
“ljudskom dostojanstvu” dok cijela Hrvatska prati Pukanićev sprovod na
kojem je to dostojanstvo ispraćeno u grob – to je stil premijera Ive
Sanadera. Dok god u ovoj zemlji političarima bude važnija izmišljena
slika od stvarne slike o njoj, dok god im bude važnije stvaranje
iskonstruiranog ugleda u svijetu od povjerenja koje će u njih imati
građani njihove zemlje, dok god budu idealizirali sebe a zapuštali
stanje oko sebe – Hrvatska bi mogla biti prikraćena za otkrivanje
učinitelja najtežih zlodjela. Jer, nekoga tko u trenutku dok su mediji
u njegovoj zemlji preplavljeni crnilom izazvanim ubojstvom Pukanića i
Franjića prima odlikovanje zvano Red viteškog Jeruzalema vlastita
država i ne zanima – ona je tek na uporabu za njegovu promociju. Takva,
ona je na uporabu i kriminalcima.
ČETVRTAK 30. 10.
Još jedan bošnjački Hrvat!
Hrvati u Bosni i Hercegovini mogli bi dobiti još jednog Željka Komšića.
Naime, svećenik Franjo Topić, direktor glasovitog “Napretka”, mogao bi,
u trgovini između hrvatskih i bošnjačkih političara, postati
gradonačelnik Sarajeva kako bi pak omogućio nekom Bošnjaku da bude
gradonačelnik Mostara. Tako bi Hrvati još jednom legitimirali bošnjačku
politiku koja im prijeti istrebljenjem. Prije nekoliko mjeseci
predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava u BiH Srđan Dizdarević
izazavo je dosta pozornosti izjavom kako je u Sarajevu vrlo uspješno
obavljeno etničko čišćenje: u glavnom gradu više je od 90 posto
Bošnjaka, pa je svih ostalih, među njima i Hrvata, zanemariv broj. Tako
bi naši sunarodnjaci u BiH imali gradonačelnika Hrvata u gradu u kojem
Hrvata uopće nema, kao što su izbornim inženjeringom dobili hrvatskog
predstavnika Komšića u Predsjedništvu BiH za kojeg većinom nisu
glasovali Hrvati nego Bošnjaci! Zaključno rečeno, nastavlja se
najperfidnija politika iz komunističke Jugoslavije u kojoj su najviše
zla Hrvatima nanosili njihove prodane duše – kupljene različitim
dužnostima po Beogradu, Zagrebu, Sarajevu...
PETAK 31. 10.
Tomac, Šeks, Huljić, Jergović...
Za petak unaprijed – kratke vijesti unatrag. Zdravko Tomac upravo
promovira knjigu “Obraćenje” – obratio se od Jugoslavena do hrvatskog
domoljuba, od Tuđmanova kritičara do obožavatelja, od ateista do
vjernika. Budući da se nije obratio u pohlepi – te su preobrazbe
zagrebačke izdavače stajale oko pola milijuna kuna. Igor Štimac
preporučio Slavenu Biliću da se ogradi od navijačkog pokliča “Za dom
spremni”, a iste se večeri proveselio s društvom uz piće i pjesmu “Evo
zore, evo dana”. Romano Majetić i Tonči Huljić, nekad suvlasnici
producentske kuće AVA, koja je proizvela i onu sramotnu sapunicu “Ponos
Ratkajevih” za hrvatsko i srpsko tržište, posvađali su se i razišli,
ali će i dalje zajedno raditi na projektima za Srbiju. Kad treba
zgrtati novac na krivotvorenju hrvatske povijesti i ulizivanju Beogradu
– nema spora! Navodno je, pročitavši Šeksovu izjavu u povodu ubojstva
Pukanića: “Mafija nam nameće rat kao “91” – jedan visoki dužnosnik iz
HDZ-a rekao: “Bože, otkad se nije otrijeznio!” Mirjana Hrga se udaje.
Najavila je – u veljači iduće godine, a tada ćemo vidjeti za koga.
Miljenko Jergović dezertirao iz Sarajeva, Zagreb nije te sreće.
TJEDNA INVENTURA