Veliki šok bio je lanjski prelazak iz razredne nastave u predmetnu za Dominika Hrena i njegove roditelje. Jedanaest predmeta značilo je da po jedan dan u tjednu jedanaestogodišnjaci moraju provesti i osam sati u školi, što je vrijeme koje bi iscrpilo i puno starije.
Toliko profesora...
– Njima su se, nažalost, u 4. razredu izmijenili svi nastavnici, nakon nastavnice koja je ustalila s njima dobar ritam dobili su drugu, a ona je kasnila, nije držala do reda, pa su se oni u 4. ponešto pogubili. To im je donekle u 5. razredu umanjilo šok od toga da im se svaki sat mijenjaju profesori i učionica, ali ih je šokiralo preopširno gradivo i satnica već na samom početku školske godine, to više jer su iznova, kao kad su bili prvašići, morali stjecati radne navike. Bili su izgubljeni u vremenu i prostoru od tolike količine novih stvari. Od prvog dana 5. razreda morali smo s njim sjediti i učiti, kontrolirati ga cijelo vrijeme dok piše zadaće.
Prvo polugodište to je bilo po dva sata svaki dan, a u suprotnom, to bi se odmah odrazilo na njegov uspjeh – ispričala nam je Ana Marija Hren, Dominikova mama.
Čitanje naglas
Drugo polugodište malo su popustili s nadzorom za vrijeme učenja, jer su procijenili da je dijete malo “ušlo u štos” kad je o radnim navikama riječ, međutim, to se odrazilo i na ocjenama, premda je Dominik vrlo dobar đak. Dodatni problem je taj što Dominik, kao prerano rođeno dijete s malo slabijom grafomotorikom, ima granični poremećaj pažnje, što su u 5. razredu ignorirali, a on je bio dodatno frustriran što neke stvari nije jednostavno stizao. – Svako je dijete različito, nešto što je drugoj djeci užitak i zabava, njemu je noćna mora, npr., rezanje po iscrtanoj liniji na tehničkom ili neke vježbe na tjelesnom. Nije, međutim, u redu stalno ga zbog toga kritizirati, reći mu da se ne trudi. Nastojim mu objasniti da je dobro da čita naglas kako bi čuo što čita, da riješi pitanja te pita što mu nije jasno – opisuje.
Da je gradivo u petom razredu preopširno, dodaje, slažu se i mnogi nastavnici, pa tako navodi riječi jedne nastavnice koja kaže da je teško toliku količinu gradiva petašima i predavati, dok istodobno u 7. razredu jedva popunjava satnicu!
Od mnogih problema školstva, njegov najveći problem su RODITELJI! Kakva je to satnica da djeca u petom razredu imaju 8 sati? Maksimalan broj sati tjedno je 25,5. Vjeronauk nije obavezan, a niti tri strana jezika (ako dijete ima poremećaj pažnje i to mu je preteško). Satnica je nekoliko puta smanjena u proteklom razdoblju, broj "hiperaktivne" djece se naglo povećao. Čast iznimkama, no u moje doba se to zvalo neodgoj! A moje doba nije bilo tako davno.