Profesor Vlado Azinović svakako je jedan od najboljih teoretičara terorizma na našim prostorima. Osim što na Odjelu za sigurnosne i mirovne studije Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Sarajevu predaje predmete Uvod u studije terorizma, Terorizam i političko nasilje i Institucije i politike Europske unije, on je ujedno i vještak Tužiteljstva BiH.
Kao vještak je bio uključen i u proces protiv Bilala Bosnića, vehabijskog radikala koji je osuđen na sedam godina zatvora radi vrbovanja u terorističke organizacije. U intervjuu za Večernji list profesor Azinović govori o terorističkim napadima u Parizu i Sarajevu, ali i o tome koliko je cijela regija u opasnosti od povratnika sa sirijskoga ratišta.
Kako komentirate najnoviji teroristički napad u Sarajevu? Je li on potaknut pariškim pokoljem i može li se ubojica dvojice dvojnika dovesti u vezu s ISIL-om?
U trenutku dok razgovaramo istraga ovog zločina još uvijek traje. Nema pouzdanih informacija o mogućim motivima napadača, niti o njegovim vezama s nekom osobom ili skupinom povezanom s ISIL-om. Međutim, sve je više pojedinosti koje ukazuju na već uobičajen profil izvršitelja ovakvih samotnjačkih napada. Počinitelj je u ranoj mladosti na tragičan način izgubio majku, što je izgleda ostavilo neizbježne psihosocijalne posljedice. Postoje indicije da je koristio opojne droge, da je ranije osuđivan i zatvaran zbog krađe, da je u obitelji imao blisku osobu koja je 2008. osuđena zbog pripadanja terorističkoj skupini i koja je 2013. boravila u Siriji. Prema izjavama svjedoka, napadač se u posljednje vrijeme ponašao čudno i nasilno. Teško će biti utvrditi što se dogodilo u njegovoj glavi nakon napada na Pariz i što je to poslužilo kao "okidač" koji ga je pokrenuo u nasilje.
Je li BiH nakon ovog terorističkog napada postala zemlja opasnog življenja?
BiH je i prije ovoga bila zemlja opasnog življenja. Oružani napadi na kladionice, banke, trgovine i benzinske postaje ovdje su svakodnevna pojava, kao i pucnjavaiz vatrenog oružja. Sigurnost građana višestruko je ugrožena – zbog nefunkcionalnosti slabe države, kao i zbog urušenog, zapuštenog i općenito traumatiziranog društva koje, dvadeset godina nakon rata, samo sebe još uvijek doživljava i definira kao postkonfliktno. Sve se to reflektira na naš javni prostor koji je zatrovan i radikaliziran, a najveće žrtve tog procesa su mladi ljudi, skromnih znanja i ograničenih sposobnosti za kritičko razmišljanje. Upravo takvo stanje uma znatno je lakše iskoristiti i instrumentalizirati za ideološku radikalizaciju koja vodi u nasilni ekstremizam, bilo kojeg identitetskog predznaka.
Kako to da sigurnosne službe ne mogu kontrolirati vehabije koje – od slučaja Topalović, preko Čauševića i Jašarevića do ovoga najnovijega – ubijaju civile, policajce, vojnike, napadaju ambasade...? Očekujete li sada snažniju reakciju države?
Najveći dio pripadnika ovdašnjih selefijskih zajednica uglavnom žive mirno, povučeno, ne potiču niti podržavaju nasilje. Međutim, istina je također da je trag terorističkih napada u BiH u proteklih dvadesetak godina po pravilu vodio do militantnih selefijskih krugova. Počinitelj napada u Sarajevu nije ranije bio registriran kao pripadnik ove zajednice i uopće nije bio na radaru sigurnosnih agencija kao netko tko predstavlja neku posebnu sigurnosnu prijetnju. Slično je bilo i s Nerdinom Ibrićem, mladićem koji je ovo proljeće napao policijsku postaju u Zvorniku i ubio dvojicu policajaca. Ovdje u ovom trenutku vjerojatno žive deseci i stotine osoba sličnih psihosocijalnih karakteristika, a koje se nikada neće angažirati u terorizam. Iznimno je teško procijeniti tko bi se od njih, kada i na koji način mogao poslužiti nasiljem. Ova karakteristika suvremenog terorizma, čini ga izuzetno teškim za pravovremeno otkrivanje. To je izazov na koji djelotvorno ne mogu odgovoriti ni mnogo uređenije i bogatije države od BiH.
Ove su napade uglavnom izveli radikali koji čak i nisu bili u Siriji. Znači li to da BiH i susjedne države tek trebaju očekivati val nasilja kad se vrate i aktiviraju ratnici iz Sirije?
Pitanje je da li će se ti ljudi ikada vratiti. Dio ih to očito ne želi. Preselili su se na teritorij takozvane Islamske države da bi tamo živjeli prema svojim uvjerenjima. Čak i kada bi ih se dio želio vratiti, ne bi to mogli jer ih ISIL ne bi pustio. Po meni veća opasnost prijeti od osoba koje pripadaju toj ideološkoj matrici, a nisu mogle otići do Sirije. Takve bi osobe mogle odlučiti dati svoj doprinos borbi ISIL-a u matičnim sredinama i izvoditi napade poput ovih u Parizu ili Sarajevu. To mi se nekako čini kao znatno izgledniji scenarij.
Je li Hrvatska u opasnosti od terorista?
Govorimo o globalnom fenomenu koji ima svoje lokalizacije u mnogim zemljama. Apriorno isključiti mogućnost da bi se akt terorizma mogao dogoditi u Hrvatskoj bilo bi neozbiljno i neodgovorno. Međutim, podjednako neozbiljno i neodgovorno bilo bi širiti paniku i bezrazložno zastrašivati ljude. Razumna doza opreza i povjerenja u sigurnosni sustav trebala bi omogućiti građanima Republike Hrvatske da nastave živjeti sasvim normalno.
Prije Sarajeva dogodio se Pariz, koja je pozadina toga napada?
Primarni cilj pariških napada bio je ubiti što više ljudi i natjerati Francusku da uvede represiju prema muslimanima koji žive u toj zemlji i tako posredno potaknuti njihovu radikalizaciju, ali i uvesti vladu u Parizu još dublje u sukobe u Siriji i Iraku. Strategija ISIL-a je proširiti ratišta na ostatak svijeta i uvesti ga u globalni konflikt koji bi trebao okončati završnim obračunom protiv "križarske vojske" i tako dovesti do Sudnjega dana. Ideološka matrica ISIL-a je gotovo identična onima kakve smo prije viđali kod raznih apokaliptičnih kultova koji su najavljivali dolazak kraja svijeta i konačan sukob pravovjernih i izabranih – kako apriorno doživljavaju i definiraju sebe i nevjernika. Nastupanjem kraja svijeta, dobri i pobožni završili bi u raju, a svi koji to nisu vječno bi gorjeli u paklu. Posljednji takav veliki kult djelovao je u Japanu i pokušao dovesti do smaka svijeta korištenjem oružja za masovno uništenje. Pripadnici kulta Aum Shinrikyo izveli su 1995. napad na tokijski metro koristeći bojni otrov sarin koji su 1937. patentirali Nijemci, ali ga nikad nisu upotrijebili.
Dakle, cilj je uvesti svijet u globalni konflikt koji bi trebao završiti pobjedom ISIL-a, a svi koji polože živote za ostvarenje tog cilja slave se kao mučenici, ali istovremeno stječu privilegij ranijeg ulaska u raj. Zato se na društvenim mrežama koje podržavaju ISIL već nekoliko dana slave napadi u Parizu i posebice osmorica počinitelja. ISIL već mjesecima poziva sve one koji ne mogu doći u Siriju i Irak da zauzvrat napadaju nevjernike gdje god stignu i čime stignu. Napadi u Parizu, koji nisu prvi te vrste, praktični su odgovor na taj poziv i sasvim je razumno očekivati da će ih biti još, na raznim mjestima.
Kako komentirate blagoslov masakra na portalu Vijesti ummeta i tko stoji iza tog portala?
Vijesti ummeta jedan je od preostalih web portala militantnih selefija iz BiH i Sandžaka koji uglavnom žive i djeluju u dijaspori. Internetski provider za taj web nalazi se u jednoj od zapadnoeuropskih zemalja. Slični webovi s takvim sadržajima, poput Puta hilafeta koji je objavio snimku smaknuća Tomislava Salopeka, Puta vjernika i nekih drugih, ukinuti su posljednjih mjeseci. Vijesti ummeta je platforma izravno povezana s ISIL-om. U posljednja dva dana ta je platforma prvo prenijela prijevod na bosanski jezik objave kojom ISIL preuzima odgovornost za napade u Parizu, nazvavši ih "blagoslovljenim masakrom", da bi zatim u nedjelju objavila prijetnju sigurnosnim agencijama BiH. U njoj se, uz ostalo, prijeti "odmazdom još gorom od pariške" i navodi kako će "plodovi prolivene krvi mudžahedina skinuti glave s vratova" pripadnicima policijskih agencija u BiH. To je do sada vjerojatno najkonkretnija takva prijetnja. Policijske postaje i policajci do sada su najčešće bili mete terorističkih napada u BiH – od autobombe u Mostaru 1997. i napada na policajce u Srednjoj Bosni 1998., do napada na policijske postaje u Bugojnu 2010. i Zvorniku 2015.
Jesu li u BiH vehabije í selefije podijeljeni između Islamske države i Al-Qa'ide? Radili ste veliku studiju o tim ljudima koji odlaze na ratišta u Siriju í Irak... Tko su ti ljudi, tko ih financira í zašto odlaze?
Selefijski pokret u svijetu pa i u BiH nije bio jedinstven ni prije izazova što ih je donio rat u Siriji. Sukobi u toj zemlji dodatno su ukazali na ranije unutarnje podjele i uveli nove, ne samo u teološkom ili doktrinarnom smislu već i u strateškom, pa i operativno-taktičkom. U jednom trenutku u Siriji su se, često jedna protiv druge, borile različite selefijske milicije koje su sve za sebe, s podjednakim žarom i bez iznimke, tvrdile da baš one jedine autentično izvršavaju Božji nalog i bore se na Božjem putu, a zapravo, tukle su se jedna protiv druge. Zanimljivo je da je početkom 2014., u jeku najžešćih unutar selefijskih sukoba, u tim borbama poginulo najmanje petnaestak građana BiH koji su se, zlim usudom, našli na suprotstavljenim stranama, a da uopće nisu razumjeli pozadinu i suštinu tog sukoba.
Tada je nastupilo razdoblje koje se u tim krugovima naziva fitnom – pomutnjom, a koje je u BiH dovelo do dramatičnog pada entuzijazma za odlaske na sirijska ratišta. Kao pobjednik tih borbi, u ljeto 2014., pojavio se ISIL kao najjača koalicija čiju su dominaciju s vremenom prihvatile i prisegnule mu na vjernost i ostale oružane formacije. Od značajnijih selefijskih oružanih skupina samo je Al-Nusra, ogranak Al-Qa'ide u Siriji, odbila prihvatiti supremaciju ISIL-a. Po mojim procjenama, velika većina naših selefija podržava ili se bori na strani ISIL-a. Zanimljivo je također da je donedavni neformalni vođa selefijske zajednice u BiH, Nusret Imamović, ostao na strani Al-Nusre, zbog čega ga se odrekla većina sljedbenika, pa i onih najbližih.
Tko je odgovoran za pojavu tog fenomena na teritoriju BiH? Politika, obavještajna služba ili Islamska zajednica u BiH?
Odlasci na ratišta u Siriju i Irak su globalni fenomen i ono s čime se mi u BiH suočavamo je njegova lokalizacija na relativno malom prostoru. Prema nekim procjenama, od početka 2012. do danas na tim je ratištima boravilo više od 25.000 stranih ratnika iz više od stotinu država. Znatan dio tih ljudi nisu teroristi. Ponekad zaboravljamo da smo, kada je počeo građanski rat u Siriji, svi suosjećali sa stradanjem građana te zemlje koji su bili izloženi brutalnoj represiji tamošnjeg autokratskog režima. Prikupljali smo humanitarnu pomoć, slali novac.
Dio ljudi otišao je u Siriju u humanitarne misije. Dio ih je želio pomoći i oružjem. No, unutarnja dinamika tog konflikta usmjerila ga je u drugom pravcu, pa su naši građani odlazili boriti se za nešto što im je predstavljano kao džihad. Tako je BiH, za manje od četvrt stoljeća, od zemlje destinacije za strane ratnike, postala zemlja njihova porijekla, zbog ideološke matrice koja je ovdje uvezena početkom 1990-ih. Ta matrica danas više nije uvozna, nego je postala autohtona. Sada smo suočeni s lokalizacijom globalnog fenomena na koji, osim represije i kriminalizacije, nismo u stanju proizvesti djelotvorne odgovore. Ovdje je premalo preostalih unutarnjih korektiva kojima kao društvo možemo djelovati da bi se ljude odvratilo od odlazaka u rat koji ne razumiju, u zemlji koju nisu u stanju pokazati na zemljopisnoj mapi. Slaba je utjeha da to podjednako vrijedi i za znatno uređenija i bogatija društva od našeg.
Koliko su po vašem mišljenju oni potencijalna prijetnja za BiH i regiju?
Mislim da je opasnost od povratnika s ratišta predimenzionirana. Istraživanja pokazuju da se mali broj takvih osoba – jedna od devet – ponovno angažira u akte nasilja kada se vrate u matične zemlje. S druge strane svjedoci smo da su upravo povratnici, ili osobe nadahnute i potaknute događajima u Siriji i Iraku, u posljednjih nekoliko godina izvele ili to pokušale, terorističke napade u više zemalja. Povratnici s ratišta mogu u svojim sredinama preuzeti više različitih uloga. Od toga da pomažu vlastima u prevenciji radikalizacije i vrbovanja za odlaske na strana ratišta, do toga da se aktivno uključe u pripremu i izvođenje terorističkih napada. Problem je što ne postoje standardizirani alati za procjenu stvarnog sigurnosnog rizika koji predstavljaju takve osobe. I to, opet, nije samo problem u BiH.
Koliko se zasad vratilo boraca s tih ratišta?
Mislim da se u BiH do sada vratilo pedesetak osoba. Gotovo ih je isto toliko poginulo na ratištima u Siriji i Iraku. Znatan dio tih ljudi ne živi stalno ovdje i obično imaju boravišne ili radne dozvole u zemljama EU, najčešće u Austriji i Njemačkoj, tako da se dosta kreću i putuju. Zanimljivo je da se značajan dio tih ljudi vratio razočaran onim što su tamo doživjeli i vidjeli. Govorilo im se da idu u borbu za najuzvišenije ciljeve, rame uz rame s najboljim od najboljih, a bili su suočeni s bezumnim nasiljem, otimačinom, prostitucijom, drogom, bježanjem s ratišta, prelascima za novac na stranu dojučerašnjih neprijatelja, patili su zbog klime, nečiste vode i loše hrane. Šteta je što svjedočenja tih ljudi nakon njihova povratka nisu iskorištena za stvaranje autentične kontranaracije koja bi pomogla u odvraćanju drugih od odlaska u sličnu avanturu.
Što će se po vašem mišljenju dogoditi s oko 30 tisuća džihadista koji ratuju u Iraku i Siriji kada se jednog dana počnu vraćati kući? Koliko su oni prijetnja za svijet?
Kalifat je megalomanska utopija i još je nejasno što će se na kraju dogoditi s teritorijem koji danas kontrolira ISIL. Sasvim je izvjesno da će tu nastati neki novi entitet kojim će netko upravljati. U tom slučaju, vjerujem da će većina onih što su sada tamo poželjeti tu i ostati. Dio će ih se sigurno pokušati vratiti, ali njihove matične zemlje to vjerojatno neće dopustiti ili će otežavati takve povratke i moguće ih kriminalizirati. U svakom slučaju, kakav god ishod doživi takozvana Islamska država, nove tisuće ljudi postat će dodatno antagonizirane, lako podložne manipulaciji i instrumentalizaciji. Pitanje je u kojem kontekstu, na koji način i, naravno, za čije interese.
Koliko ste vi kao vještak u procesu protiv Bilala Bosnića pomogli Tužiteljstvu u dokazivanju njegove krivnje?
Tužiteljstvo BiH je zahvaljujući radu ovdašnjih policijskih struktura, kao i suradnji s više međunarodnih sigurnosnih agencija, uspjelo vrlo detaljno dokumentirati i rekonstruirati dio aktivnosti kojima se posljednjih godina bavio Husein Bilal Bosnić. Te su aktivnosti potaknule jedan broj državljana BiH, ali i drugih zemalja, da odluče otputovati u Siriju i Irak i priključe se formacijama koje su Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1278 od 24. rujna 2014. proglašene terorističkim, a sudjelovanje u njima kažnjivim. Tužiteljstvo je izvelo i više svjedoka, često roditelja ili srodnika takvih osoba, koji su opisali način na koji su njihovi bližnji bili ideološki radikalizirani i vrbovani za odlazak na strana ratišta. Neki od njih poginuli su u Siriji i Iraku.
Moje vještačenje imalo je za cilj objasniti kontekst u kojem je Bosnić djelovao, njegovu ulogu neospornog autoriteta, i to ne samo duhovnog, u zajednici kojoj pripada, te analizirati sadržaj njegovih propovijedi (hutbi) i predavanja od kojih su mnoga dostupna na društvenim mrežama. Trebalo je uvjeriti suce da su poruke i pozivi koje je Bosnić javno iznosio mogli navesti ili potaknuti nekoga da ode ratovati u Siriju ili Irak. Ako je suditi prema presudi koja je pročitana na izricanju kazne Bilalu Bosniću, suci su bili uvjereni u njegovu krivnju i u obrazloženju su citirali veći dio mog vještačenja.
Budući da se bavite tom tematikom te ste bili vještak Tužiteljstva, jeste li dobili prijetnju i bojite li se za svoj život?
Bio sam vještak Tužiteljstva BiH u procesima protiv Mevlida Jašarevića, napadača na Veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu 2011., i nedavno u procesu protiv Bilala Bosnića. Kada im je nakon iskaza sudac dao priliku da mi se u sudnici obrate i postave pitanja obojica su zahvalila za vještačenje i nazvala ga objektivnim i bez predrasuda. Na kraju su i Jašarević i Bosnić proglašeni krivima, u izvjesnoj mjeri vjerojatno i na temelju tih vještačenja. Što se prijetnji tiče, nisam svjestan da postoji neka nova i konkretna prijetnja usmjerena prema meni. Toga je bilo prije, ali nije utjecalo na ono čime se bavim, niti sam od toga pravio dramu.
>>Tužiteljstvo BiH: Ubojstvo vojnika je djelo terorizma
