Protiv čega se, zapravo, prosvjedovalo u subotu na Jelačićevu trgu u Zagrebu? Je li zaista protiv cijepljenja i COVID potvrda? Oni koji su do sada svoje stavove uglavnom iznosili na društvenim mrežama, izašli su na Trg i izrazili nezadovoljstvo. I nasrnuli na novinare – koje posljednjih dana, inače, u jednom trenutku napadaju jer vjeruju kako im ne daju adekvatan medijski prostor, a u drugome ih napadaju baš zato što ih snimaju i puštaju u taj isti prostor. Trebaju li novinari pisati samo ono što nekome odgovara? Jesu li to te slobode na koje se zaklinjemo? Zato, ponavljamo, protiv čega se zapravo prosvjedovalo?
Izaći na ulice je legitimno. Naravno, trebalo bi takvo okupljanje prijaviti policiji, što u ovom slučaju, kao ni proteklih dana diljem Hrvatske, mahom nije učinjeno. Svi su građani zbunjeni, ogorčeni i očajni zbog pandemije koja traje gotovo dvije godine – i oni cijepljeni i s COVID potvrdama, i oni necijepljeni i bez potvrda. Bez obzira na to što je povjerenje u njih u manjoj ili višoj mjeri poljuljano, u svakom društvu postoje autoriteti, a u našem su to, među ostalim, i Katolička crkva, predsjednik Republike, premijer, u aktualnoj situaciji bi to trebao biti i Stožer civilne zaštite. Njihove su poruke, pak, često dvosmislene, pa i kontradiktorne, a o neujednačenosti stavova ne treba ni govoriti. Banaliziramo li, to je kao da četiri liječnika o istome simptomu daju četiri posve različite dijagnoze. Takva komunikacijska zbrka natjerat će pacijenta da strahuje za svoj život, za svoju budućnost, učiniti ga nesigurnim, pobuditi inat, ljutnju, pa možda i agresiju. Zvuči poznato? Za svaku izrečenu riječ u javnom prostoru svatko od nas snosi odgovornost. A riječi – pogrešne, neistinite, ili zlonamjerne – mogu učiniti strahovito puno štete. U vrijeme pandemije, ulog je daleko veći od, primjerice, gubitka povjerenja, funkcije ili izbora – na kocki su životi! Kao društvo duboko smo podijeljeni i “pucamo po šavovima”.
Psiholozi imaju pune ruke posla, na termin kod psihoterapeuta čeka se gotovo kao na magnetsku rezonancu, građani izdvajaju zadnju kunu za riječi koje će ih smiriti, utješiti, usmjeriti. Zapitajmo se, stoga, svatko ponaosob: želimo li se u takvoj situaciji zaista igrati Boga i preuzeti odgovornost za druge?
Prosvjedovalo se protiv Covid potvrda. Prvenstveno. Žalosno za novinare sto sad moraju ispuniti zadatke koji su dobili pisuci ovakve clanke da zarade svoje place. Nije lako biti placenik.