Naziru se konture Republike Pantovčak! Zasad je proglašena eksteritorijalnost Milanovićevih dvora na kojima vrijede zakoni Republike Hrvatske samo ako je i kako je njemu ćeif. Nije bez argumenata ni pitanje imamo li još Hrvatsku vojsku, ili je to sada Milanovićeva vojska s tim da oko Počasno-zaštitne bojne nema dvojbi, osobito ne nakon Milanovićeve prijetnje institucijama RH: “Nećeš mi slati svoje janjičare i inspektore. Vojska i psi su na ulazu”.
Takvo što nije se čulo ni u Malnarovoj satiričnoj parodiji zvanoj Republika Peščenica, a negdje drugdje to bi okarakterizirali kao vojni udar. Odcjepljenje Pantovčaka započeo je odbacujući simbol ratne postrojbe HOS-a. Zatim je Nacionalni stožer civilne zaštite nazvao paraustavnim tijelom, ignorirao zakonsku proceduru izbora predsjednika Vrhovnog suda, intenzivirao institucionalnu destrukciju jer mu nisu po volji ni Ustavni sud, Vrhovni sud, DSV, DORH, USKOK, Povjerenstvo za sukob interesa, eliminirao je ministra obrane iz suodlučivanja o vojsci u miru... Što će biti ako se odluči ne potpisati izmjene zakona o Covid potvrdama, a bez njegova potpisa zakon ne može biti objavljen u Narodnim novinama pa ni stupiti na snagu?
To može biti povod za opoziv, ali unatoč takvom radikaliziranju i prijetnji ustavnom krizom teško je za pandemijske neprincipijelnosti očekivati da bi dvije trećine saborskih zastupnika prepustili dvotrećinskoj većini na Ustavnom sudu da preispitaju predsjednikovu Republiku Pantovčak. Gdje nas je doveo Milanovićev ego! A dok se nije učlanio u SDP, politika mu je bila nezanimljiva i po vlastitu priznanju do tada nije izlazio na birališta. SDP je protekli vikend izabrao zapravo budućeg predsjednika SDP-a, još jednog nekoć nezainteresiranog za politiku – prof. dr. sc. Viktora Gotovca.
U velikom intervjuu s njim u lipnju 2012. za Večernjakov tjednik Forum, tražio sam ga da komentira to što je potpredsjednik Milanovićeve Vlade Neven Mimica, zagovarajući koncept realnih mogućnosti, rekao kako je gotovo nepristojno govoriti o konceptu stečenih prava. Pitao sam ga kako opravdati takav pristup socijaldemokratske vlade s obzirom na to da do tada ni simbolično nisu dirali u prava imućnih ili u vlastite povlastice.
Odgovorio mi je: “Nisam baš zainteresiran za politiku niti sam baš politički informiran. Stoga, teško mi je ovo komentirati. No, svakako moja su osobna očekivanja od vlasti u kojoj socijaldemokratska stranka ima značajnu ulogu velika u području institucija socijalne države. Socijaldemokrati bi trebali cijeniti važnost politike znanosti i obrazovanja, zdravstvene i mirovinsko politike, politike tržišta rada i razumjeti koliko je upravo to važno njihovim podupirateljima i glasačima. U vrijeme krize, nadam se, kako će osobito razumjeti značaj ovoga.”. I danas to verbalizira.
Naravno, teško je “političkoj neinformiranosti” intelektualca i profesora prava, k tomu i fanu Davida Bowieja, pripisati to što je kao svoj prvi seksi zadatak naveo povrat imena trga maršala Tita. Još gore je što je tog, ne samo antifašističkog zaslužnika već i komunističkog diktatora za čije vladavine je s potpisom Udbe 1972. ubijena i 9-godišnja Rosemarie Ševo, stavio u istu rečenicu s 12-godišnjom Aleksandrom Zec, koja je iako ne odlukom države, likvidirana u ratnom košmaru 1991. koji je i pojedine žrtve agresije na Hrvatsku pretvorio u hladnokrvne ubojice.
Šteta, i za Gotovca i za SDP, jer kao političko osvježenje s time je odbio neke kojima su privlačne neke druge njegove poruke. Ako unatoč političkih razilaženja ćaska sa Zlatkom Hasanbegovićem, ili prijateljuje s Ivanom Penavom, onda je očito čovjek dijaloga. Ako se ogradio od Pantovčaka onda je, za razliku od većine SDP-ove elite, i čovjek principa. Što je u Nu2 dao na znanje i izraženim poštivanjem odluke Ustavnog suda istodobno odbacujući daljnje prijepore oko uvođenja “izvanrednog stanja” u pandemiji, iako je i sam skloniji tom stavu. Ističe i važnost struke u političkom odlučivanju pa je i partnerima iz Možemo!, opet principijelno, poslao i upozorenje oko stečenih prava vezano za ukidanje mjere roditelj odgojitelj.
Uzgred, ako je Ustavni sud pri ukidanju povlaštenih mirovina političarima priznao pravo na “legitimna očekivanja”, standard koji primjenjuje i ESLJP, valjda onda legitimna očekivanja vrijede i za roditelje korisnike mjere koju je Možemo! odlučio ukinuti. Premda su čelnici Možemo! u Gotovcu dobili pravog partnera koji se, kao i oni, nikad nije suočio s egzistencijalnim problemima, pa niti imaju realnu predodžbu o financijskoj dimenziji odgovornog roditeljstva, a očito ne vide i što za gospodarstvo i sustav financiranja društvenih potreba znači svako dijete, a naročito treće i svako daljnje. Taj stav jednostavno nije seksi.
>> Pogledajte i ovaj video - Aleksandar Gavrilović: SDP Zagreb mora pokazati kako bi izgledao radnički osjetljivi Grad Zagreb
Od kud je ovaj ispuzao...? Bravo, to je pravi ljevičar odmah Tita na trg... Po drugarici Jovanki nazvati imunološki zavod i nema problema...