udruga narenta kao početak

Kako je nastao Most: Što je to Grmoja zamjerao strankama demokršćanskog nazora, posebno HDZ-u?

Nikola Grmoja
Foto: Grgo Jelavić/Pixsell
09.02.2016.
u 15:52

Nastala kao građanska inicijativa, osnovne zadaće udruge Narenta bile su kulturna i moralna obnova hrvatskog društva.

Most nezavisnih lista Bože Petrova neočekivano je za hrvatsku javnost postao faktor koji bitno utječe na političku stvarnost Hrvatske. Hoće li Most biti kratkoročna pojava na hrvatskoj političkoj sceni, ne može se predvidjeti. Samom pobjedom na izborima Božo Petrov te ideolog i osnivač stranke Nikola Grmoja ostat će upamćeni u hrvatskoj političkoj povijesti, a kakva će ona biti, ovisi o njima, ali i o brojnim drugim faktorima.

Ovo je priča o tome kako je nastao i razvijao se Most – od apolitičnosti studenta povijesti Nikole Grmoje do njegova aktivizma, ideje osnivanja Mosta, lansiranja Bože Petrova, do velikog uspjeha na parlamentarnim izborima.

Polagao iz prve

Grmoja je podrijetlom iz Kobiljače u općini Pojezerje, mjesta 20-ak kilometara udaljenog od Metkovića. Njegov djed Nikola, po kojem je dobio ime, nakon 28 godina provedenih u Australiji vratio se u rodni kraj 1948. Oženio se sa 47 godina i dobio petero djece. Jedno od njih je Stipe, rođen 1956., otac današnjeg ideologa Mosta. Stipe Grmoja se sa 17 godina doselio u Metković i počeo se školovati. Počeo je raditi u galanteriji robne kuće Razvitak, u kojoj su se prodavale i gramofonske ploče. – Otac je dobio posao u produkciji gramofonskih ploča RTB-a, kao trgovački putnik za Dalmaciju. Prije rata, 1989., njemu su kao Hrvatu dali otkaz. Sudjelovao je u ratu kao branitelj, potom četiri godine nije radio, ali je poslije dobio posao na benzinskoj crpki, točio je gorivo – kaže Nikola Grmoja o ocu. Majka Baldina iz poznatog je metkovskog „plemena“ Veraja, koje je iznjedrilo monsinjora Fabijana Veraju (1923.-2014.), koji je bio podtajnik vatikanske Kongregacije za proglašenje svetima od 1981. do 1993. godine. Na to mjesto imenovao ga je Ivan Pavao II. – Monsinjor Veraja nije majčin rođak, Veraja je često metkovsko prezime – objašnjava Grmoja. Nikola je vrijeme od vrtića do studija proveo u rodnom Metkoviću. Završio je jezičnu gimnaziju, uglavnom je prolazio s vrlo dobrim uspjehom. Upisao je povijest i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zadru.

– Nisam bio odličan student, ali najteže ispite polagao sam isprve – kaže Grmoja. Tako je povijest srednjeg vijeka, jedan od najtežih ispita, odmah riješio, a iz sistematske sociologije i sociologije religije bio je odličan. Na njega su za studija najdublji dojam ostavili profesori Josip Vrandečić, Marko Trogrlić, Slobodan Čače, Esad Ćimić. Grmoja je početkom 2005. završio fakultet te kao civil odradio vojni rok u Domu zdravlja u Metkoviću. Prvi posao dobio je kao profesor povijesti u Vrgorcu. Tamo se zadržao oko dvije godine, a onda je počeo predavati povijest u osnovnoj školi u Metkoviću. Bio je, kaže, apolitičan. Politika ga je počela više zanimati potkraj studija. – U srednjoj školi uopće nisam pratio politiku, na fakultetu, tek pred kraj studija, možda malo – priznaje Grmoja. No, kad se zainteresirao za politiku, išao je do kraja. – Kad me nešto zaintrigira, radim to strastveno ili ne radim. Tip sam koji se daje do kraja. Sad mi neki zamjeraju zašto nisam na neki način kapitalizirao bavljenje politikom, nekom funkcijom, ali meni je bilo u interesu da se dogode neke promjene, da dođu pravi ljudi na neke pozicije, a moja osobna uloga u tome je manje važna – objašnjava Grmoja.

Polovicom svibnja 2010. Grmoja je u Metkoviću osnovao udrugu Narenta, koja je dobila ime prema latinskom nazivu Neretve. Uz njega, udrugu su pokrenuli Franka Nogulica i Tomislav Medak. Udruga je održala niz tribina, prvu pod nazivom „Možemo li sačuvati i promicati kršćanske i obiteljske vrijednosti u procesu približavanja Europskoj uniji“. Tada je Grmoja govorio kako je njegova udruga nastala kao odgovor na krizu vrednota prouzročenu diktaturom relativizma. Stoga je potrebna kulturna i moralna obnova hrvatskog društva putem građanskih inicijativa. Zbog toga je Narenta okupila ljude različitih političkih opcija – HSS-ovce, HDZ-ovce, HRAST-ovce.

– Recimo, član Narente bio je Vatro Vugdelija, Jambin kandidat za zamjenika gradonačelnika. Narenta nije u politici imala odrednicu – dodaje Grmoja.

Organizirali tribine

Milan Kapović, diplomirani teolog i bivši nastavnik vjeronauka, a danas ravnatelj Ustanove za kulturu i sport grada Metkovića, dobro je upoznao Grmoju preko udruge Narenta. Počeli su 2010. i 2011. razmjenjivati mišljenja i surađivati zbog organizacije tribina u udruzi.

– Nikola je sociolog, a ja sam bio u nekim svojim filozofijama pa smo rekli: “Ajmo nešto raditi! Ajmo dovesti Michaela O’Briena” – kaže Kapović. Pitali su se kako će iz Kanade u Hrvatsku, odnosno Metković, dovesti poznatog katoličkog pisca Michaela O’Briena. Sjetili su se Joška Markotića koji je doktorirao etiku, a završio je teologiju na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Uz ostalo, bio je na postdiplomskom studiju u Rimu, a slovio je za jednog od najboljih poznavatelja djela Michaela O’Briena. – O’Briena je doveo Joško Markotić, član Narente. Poznajem Joška, čak sam bolji s njim nego Kapović. On je Metkovac, Markotić je sa mnom bio povezan – dodaje Grmoja. Prije tribine i dolaska O’Briena, Kapović i Grmoja otišli su tadašnjega gradonačelnika Stipu Gabrića Jambu pitati mogu li poznatog katoličkog pisca dočekati u Gradskom kulturnom središtu, u kojem bi predstavili roman.

– Bivši se gradonačelnik zabrinuo, nije znao tko je Michael O’Brien, ali nema veze, ne mora znati. Mislio je da mi nešto muljamo, da je to neka politička inicijativa, tako nešto. Nije bio jako zabrinut, ali je imao stav tipa što vi sada hoćete, tko je taj Michael O’Brien? – opisuje Kapović svoj dojam Jambine reakcije. Gabrić je, dakako, dopustio da održe tribinu, koja je imala veliku posjećenost i polučila uspjeh na lokalnoj razini. Ipak je riječ o svjetski poznatom piscu. Tako je 5. listopada 2010. Michael O’Brien u Metkoviću predstavio svoj roman “Otok svijeta”. Njegov dolazak, uz udrugu Narenta, pripremile su i metkovske župe – sv. Ilije proroka, s fra Petrom Gulićem, i sv. Nikole, sa župnikom don Senkom Antunovićem.

Još je jedna tribina u organizaciji Grmojine udruge Narenta ostala upamćena u Metkoviću. “Kršćanin u politici” bio je naziv tribine održane 14. siječnja 2011. u Gradskom kulturnom središtu u Metkoviću, a gostovali su Marijana Petir, saborska zastupnica HSS-a, i Ivica Relković, tada predsjednik Obiteljske stranke i inicijator pokreta Hrast (Hrvatski rast). Grmoja je na toj tribini želio upozoriti na nedosljednost hrvatskih političara koji se deklariraju kao demokršćani, a kršćanske simbole pogaze donošenjem nekršćanskih zakona ili krađom, pronevjerama, korupcijom, jasno aludiravši na Sanadera i njegovu svitu. Grmoja je tada zamjerio strankama demokršćanskog nazora, posebno HDZ-u, što svojim odlukama poslije izokrenu volju birača i donose liberalne antidiskriminacijske zakone, koji su zapravo diskriminacijski.

– Na temelju tog antidiskriminacijskog zakona sudi se za diskriminaciju jednoj zagrebačkoj vjeroučiteljici jer je djecu učila da je homoseksualni čin neprihvatljiv i grešan sa stajališta kršćanskog morala – tumačio je Grmoja. Demokršćanski se zastupnici, pisao je Grmoja, uopće ne razlikuju od liberalnih, oni radije slijede stranačku stegu nego što slušaju mjerodavan crkveni autoritet ili glas vlastite savjesti. – Iznimke, poput naše gošće Marijane Petir, mogu se nabrojiti na prste jedne ruke – pisao je Grmoja o gošći na tribini svoje udruge.      

>>Prijepori su toliki da će i HDZ i Most birati trenutak pogodan za prijevremene izbore

>>Vlada se iscrpljuje u kadroviranju, a SDP joj je ostavio 'minu' kakve se ne bi sjetio ni Most

Komentara 1

Avatar abakus
abakus
07:40 10.02.2016.

Lijepo je sve to Grmoja govorio. Ali trenutno ono što vidim da se zbiva jest jedno odugovlačenje koje samo donosi štetu opciji i svjetonazoru koji je na vlasti. U sadašnjoj situaciji najmanje što nam je potrebno je otezanje, jer se time samo baca voda na mlin bivše vlasti i svih njezinih medijskih prirepaka koji odugovlačenje tumače kao nesigurnost i samo još jače napadaju zbog toga. Sjetite se kako je svojevremeno Mesić umirovio naše generale - jedinim potezom, a onda uzalud plakanje koje je uslijedilo nakon toga. Tako i sada poteze treba povlačiti puno brže i puno odlučnije. Ako je predsjednica razriješila Lozančića u petak, onda je Orešković to razrješenje trebao potpisati najkasnije u ponedjeljak ujutro. A ne da se neodlučnošću daje prilika oporbi i medijima koje sdp sve redom čvrsto drži pod sobom za blaćenje Vlade i demoraliziranje građana. Zašto novi ministar branitelja nije već imenovan? Namjeravate li se vi sada kadrovski ustrojavati i svađati još idućih šest mjeseci? Izbori su bili u studenom i krajnje je vrijeme da se počne ozbiljno raditi. A vi se još ekipirate i samo produžavate donošenje odluka koje se mogu i moraju donijeti u roku 24 sata. Smanjite malo ego svi zajedno, pogotovo MOST-ovci. A HDZ-u poručujem da smanji bahatost koja ne stoji još uvijek ni na kakvim temeljima. Jer ovo sve zajedno polako počinje sličiti na tešku papazjaniju. I jedini koji za sada pokazuje odlučnost kojoj smo se mi birači od vas nadali je ministar Hasanbegović. Njemu velika petica, a svima vama ostalima zasad dvojka.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije