Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović prošle je godine pobijedila na izborima u manjem entitetu BiH te zamijenila na toj funkciji Milorada Dodika, koji je postao član Predsjedništva BiH. U intervjuu za Večernji list govorila je o općem i političkom stanju u BiH, o svom odnosu s Miloradom Dodikom, o strahu od porasta islamskog radikalizma u BiH te o suradnji s Hrvatskom.
Bili ste premijerka, a sad ste predsjednica Republike Srpske. Koji je posao zapravo zahtjevniji, imate li sada više ovlasti ili prije?
U smislu nekakvog operativnog funkcioniranja, svakodnevnih obveza koje su teške, naravno i zahtjevne, rekla bih da je najteži posao biti predsjednik vlade, zato što imate jednu veliku odgovornost upravo zbog tog dnevnog funkcioniranja. Dnevno ste izloženi pitanjima jesu li redovito isplaćene plaće, mirovine, jesu li realizirani neki infrastrukturni projekti, je li socijalna sfera u redu ili treba li neko poboljšanje, ima li problema u obrazovanju, u poljoprivredi itd. S druge strane, biti predsjednik nosi neku drugu, pojačanu odgovornost, više se bavite strateškim pitanjima, a manje operativnim, ali ste u biti na poseban način odgovorni za funkcioniranje sistema. Kao predsjednica Republike Srpske zadužena sam za jedinstvo institucija. Morate raditi na koordinaciji, sinkronizaciji određenih stavova i aktivnosti i nastojite ne napraviti lošu političku procjenu, pogotovo ne odluku koja bi izašla iz loše procjene. Tako da svaka od tih pozicija nosi određene odgovornosti, ali s aspekta dnevnog funkcioniranja, radnog vremena koje sigurno nikada nije kraće od 12 ili 14 sati, pozicija predsjednika vade zaista je zahtjevna pozicija. S druge strane, pozicija predsjednika Republike u nekom je političkom i strateškom smislu je odgovornija.
Je li vam sada manje stresno?
Možda malo, ali kada živite na ovakvom prostoru, onda ne možete biti političar i funkcionirati bez stresa. Mi, nažalost, živimo na prostoru zapadnog Balkana bez obzira na to gdje se tko nalazio. Evo na primjer, Hrvatska kao članica EU, netko drugi kao kandidat, BiH kao potencijalni kandidat, dakle, bez obzira na to, ovo nisu uređena društva i još uvijek imate mnogo duhova prošlosti i mnogo neriješenih pitanja. Ja sam jako nesretna zbog toga. Mi se još uvijek bavimo pitanjima koja su bila akutna prije 20 godina i sada su tu još uvijek kao neke teške i kronične bolesti koje nosite i ne možete jednostavno reći da ste političar koji funkcionira u društvu uređenog tipa. To nosi mnogo prepreka i opterećenja, dodatnog stresa, ali smo na neki način, rekla bih, i naviknuti na takav ambijent.
U kuloarima se može čuti kako ste vi i Dodik poput Putina i Medvedeva koji su se rotirali i mijenjali funkcije; jer dok ste vi bili premijerka, Dodik je bio predsjednik RS-a, a sad ste vi predsjednica... Izgleda kao da ih kopirate?
Moram priznati da nisam očekivala takvo pitanje i stvarno ste me iznenadili. To zvuči dosta simpatično, ali naravno, nije tako i ne kopiramo nikoga. Mislim da smo mi vrlo funkcionalan tim i puno godina radimo na taj način. To su bile jednostavno odluke i nekih stranačkih tijela, naravno, i predsjednika Dodika, kao i političke stranke kojoj mi pripadamo. Slučajno je tako ispalo, ali ih ne kopiramo. Mi smo vrlo autonomni u svom odlučivanju i naravno u svojim procjenama, a činjenica je da smo, kao tim, uspješno radili zajedno s velikim brojem naših ljudi, i veleposlanika i ministrima, i našom koalicijom u krajnjem slučaju. Sve ove godine bilježili smo političke poene i pobjednici smo na izborima već 13 godina zaredom. To pokazuje da je to politika koju građani prepoznaju i podržavaju. Logično je onda da ne mijenjate tim koji dobiva. Ako imate pobjednički tim, zašto biste ga mijenjali ili raštimali?
Kako je surađivati s Dodikom? On je ipak jedan od najosebujnijih i najnepredvidivijih političara u regiji?
To nije točno. Iako se takva slika stvara o njemu u javnosti. Mi puno godina funkcioniramo kao tim i moram reći da neko pravo prilagođavanje, iako smo i mnogo godina prije toga i surađivali i poznavali, na neki način bili povezani i preko političke stranke, to neko moje prvo usklađivanje, da tako kažem, možda različitih naravi, dogodilo se u vrijeme kada sam počela raditi u kabinetu predsjednika, a Dodik je tada bio premijer. Govorimo o 2006. godini. Tada sam s mjesta savjetnika došla na mjesto šefa kabineta i to je podrazumijevalo da imate zaista trajnu i intenzivnu komunikaciju s vašim pretpostavljenim, dakle tada s premijerom Dodikom. U tom smo razdoblju izgradili odnos u kojem imamo dovoljno slobode da kažemo što mislimo i da na kraju opet dođemo do istog rezultata, možda nekad na različite načine ili različitim tempom, ali u biti rezultat je uvijek odličan. Nikada nisam imala nikakav problem i jako poštujem predsjednika Dodika. On je jedini političar ovdje koji ima pravu viziju i zna kako se mogu pokrenuti stvari. Volim ljude koji pokazuju, iskazuju i ulažu mnogo energije u ono što rade, ljude koji vjeruju u ono što rade, i moram reći da sam uz njega naučila vjerovati u ono što radim. To nosi mnogo izazova, ali morate znati komunicirati. Morate znati da ovisite o građanima, jer i oni ovise o vama, da tu nema nikakvog varanja, mora biti jedan čist odnos, i on u meni u tome smislu nije nimalo nepredvidiv. Ne samo zato što radim toliko godina s njim i u zajedničkom smo timu, već zato što točno znam i uvijek bih to mogla objasniti što su njegovi politički, ekonomski ili bilo koji drugi ciljevi i kako se do toga dolazi. Prema tome, on je zaista zanimljiva osoba. Ono što me kod njega oduševljava jest upravo ta energija i želja da idete dalje. U jako teško vrijeme sam preuzela mjesto predsjednice vlade. Prije toga sam bila šefica njegova ureda, zatim sam bila dvije godine ministrica, a poslije toga gotovo šest godina predsjednica vlade... To su bila jako teška vremena. Mi smo osjećali strašne posljedice svjetske ekonomske krize, mnogo toga je zaista bilo kao omča oko vrata. Kada sam se žalila da zaista imamo problem, on bi rekao: “Slušaj, mi ne smijemo stati, moraš se kretati, svaki tren se moraš kretati i ne smiješ stati!” To su naprosto političke i radne manire koje sam svakako usvojila jer se slažem da je to tako. Nekada vas jednostavno uhvati neka tjeskoba i želite da vam netko, tko je jačeg autoriteta, kaže da ste u pravu i da idete naprijed jer, ako zaspite, gotovo je. To je i način funkcioniranja SNSD-a, mi stalno idemo naprijed kao politička stranka. To tražimo od naših ljudi koji su dobili neke pozicije. Moraju se kretati, jer bez kretanja nema uspjeha.
Kada se Dodik kandidirao za Predsjedništvo BiH, strani diplomati i političari su bili sretni što će otići s mjesta predsjednika Republike Srpske i vjerovali su da će osoba koja bude došla umjesto njega smanjiti tenzije, ali u posljednje vrijeme vidim dosta napada i na vas s obzirom na to da ste prihvatili njegovu tezu i rekli da se Republika Srpska može i odvojiti?
Nisam rekla da se može odvajati niti sam promovirala to kao ideju, ali ću reći da je BiH uporno pogrešno tretirana i međunarodnim sredstvima. U BiH postoji veliko nerazumijevanje, svi smo udaljeni jedni od drugih, a trebali bismo biti bliži. Kao političarka, smatram da ne trebam glumiti niti lagati narodu, već da je moja obveza reći ono što vidim, a sigurna sam u to što vidim. Nisam sretna što je to tako, a bila sam i mnogo puta na udaru. No, ne možemo mi svoju retoriku prilagoditi tuđim željama, onima koji BiH gledaju na plastičan način. Ovdje imate more stranih diplomata koji se bave BiH, a o njoj ništa ne razumiju. Ne razumiju ni poziciju Srba, ni Hrvata, ni Bošnjaka, a žele upravljati BiH kao da je to neki eksperiment pri kojem ništa ne smijete reći. Mnogo sam im puta sam im rekla da takvu retoriku primjene u svojim zemljama, jer svašta o njima čujem, ali to njima nije tema. Moj je politički stav jasan. Ono što prepoznajem kao problem nazvat ću pravim imenom jer ne možete liječiti bolesti ako niste uspostavili pravu dijagnozu. Problem s BiH je to što se uporno ne želi uspostaviti prava dijagnoza. U ovoj zemlji postoje narodi i pojedinci koji osjećaju veliku političku tjeskobu. Zar nije logično da svi zajedno radimo kako se nitko ne bi osjećao tjeskobno? Zašto mi dopuštamo da jedni pritišću druge, da jedni nameću svoju političku agendu drugom? Prema tome, mogu podnijeti svaku kritiku koja dolazi jer znam da imam pravo, dužnost i obvezu govoriti ono što je istina. Ovoj zemlji treba neka druga vrsta pomoći, a to je da svi budemo realni, da poštujemo interese svih konstitutivnih naroda i građana koji u njoj žive i da razumijemo da nešto što je megalomanski zahtjev jednih ne može biti prihvaćeno.
Vjerujete li da će jednog dana BiH funkcionirati kao država? Postoje tu velike razlike u entitetima?
Ne gubim nadu da ćemo konačno postati dobri jedni prema drugima. Ali moja je odgovornost usmjerena prema tome kako funkcionira sistem Republike Srpske, koja je sastavni dio BiH i da to nitko ne osporava. Ali kada pogledate kako funkcionira ostatak BiH, onda ćete vidjeti da je Republika Srpska najorganiziranija. Evo primjera, imali smo izbore u listopadu, a već krajem godine u prosincu imali smo formiranu vladu koja je odmah nastavila raditi bez dana pauze. S druge strane, u drugom entitetu, u Federaciji, još uvijek imate staru vladu i još, do dana današnjeg, nisu provedeni izborni rezultati. Na razini BiH sve je u blokadi. Ljudi mogu, ali ne žele formirati vlast, a to je zato što puštate da jedan nameće drugom i onom trećem i to nije normalna situacija. Ja na neki način razumijem tu kompleksnost u Federaciji koja ima 10 kantona.
U BiH se digla prašina oko rezervnog sastava Republike Srpske. Čemu on služi?
Zato što im treba tema, izmišljenih tema. Rezervni sastav nam je potreban, a i mnogo je jeftiniji. Zbog njega smo oslobodili policiju jer oni će se više baviti elementarnim nepogodama a da policija i drugi organi ne rade taj posao. Međutim, što god se radi u Republici Srpskoj, odmah svi skoče, a pogotovo bošnjački političari, a nakon njih odmah skaču i strani diplomati, koji odmah podrže ono što Bošnjaci kažu. Nikada nisam vidjela da strani diplomati skoče i podrže ono što su rekli hrvatski ili srpski političari. To postane toliko frustrirajuće da nas je to i dovelo do toga da smo se udaljili jedni od drugih. Mi nemamo nikakve skrivene agende i mi imamo pravo i legitimitet osnovati rezervni sastav. A to imate u svakoj zemlji članici EU. A da nije to, bila bi neka druga izmišljena tema. Prije godinu i pol govorili su o paravojnim formacijama. U cijelom svijetu naslovnice su bile o tome kako Republika Srpska ima paravojne formacije. A to nije istina. Mi jednostavno ne želimo više objašnjavati jer nas nitko ne pita, već samo optužuje. Iza toga je došao red na prekomjerno naoružavanje u Republici Srpskoj, kako MUP Republike Srpske nabavlja oružje. Pitam, ima li MUP Hrvatske, Srbije, Slovenije ili Belgije pravo nabavljati oružje? A godinama se nabavlja oružje u MUP-u Federacije, ali nitko o tome ne govori.
Možemo li reći da je definitivno riješen slučaj zagađenja iz rafinerije Bosanski Brod?
Da, i jako sam sretna zbog toga. Vjerujem da je to jako važan projekt, ekonomski i ekološki. Međutim, iako je Republika Srpska prema ustavu zadužena za energetiku, Bošnjaci su se odmah digli i pitali zašto je to rješavala Republika Srpska i da je to trebalo riješiti na nivou BiH. Vi hoćete imati dobre odnose sa susjedima, a onda blokirate projekt Pelješki most. Isto tako, hoćete imati dobar odnos sa Srbijom, ali nećete riješiti granice. Bez obzira na to što imamo rane iz prošlosti, moramo pružiti ruku jedni drugima i krenuti dalje.
Problem rafinerije je riješen, hoćete li riješiti problem granice s Hrvatskom kod Gradiške gradnjom mosta, što bi smanjilo gužve?
Ja se nadam da ćemo i taj problem uskoro riješiti s Hrvatskom. Autocesta je sagrađena gotovo do granice i samo nam nedostaje taj most koji bi spojio dvije države. Još smo 2007. godine, kada je Dodik bio premijer, postigli sporazum o gradnji tog mosta koji smo trebali financirati pola-pola. Međutim, poslije su nam rekli da oni nemaju sredstava za financiranje te da čekaju ulazak u EU i povuku sredstva. Međutim, nakon ulaska Hrvatske u EU, taj most više nije bio prioritet i našao se na rezervnoj listi. Most bi bio jako dobar zbog ekonomije, ali i građana.
Kakva je gospodarska suradnja Republike Srpske i Republike Hrvatske?
Iskreno, nisam zadovoljna. Ta bi suradnja trebala biti puno veća i bolja. Mislim da bi ta ekonomska suradnja trebala biti osnova za bolju suradnju na drugim poljima. Kada pogledate tko su naši važni vanjski trgovinski partneri i naši najveći investitori, možete reći da su to zemlje u okruženju, ali to su druge zemlje, a ne Hrvatska. Ima tu mnogo prostora za unapređenje, općenito kada se govori u suradnji s Hrvatskom, nije na nivou. Ta suradnja bit će puno bolja kada jedni druge prestanemo gledati kao neprijatelje, kada više budemo gledali interese. Nažalost, još do dana današnjeg nema razumijevanja između naroda. Treba proći još vremena, ali nisam optimistična jer, nažalost, zarobljenici smo političke mržnje i odnosa koji nas blokiraju da realiziramo jako dobre projekte za naše građane.
Je li za vas otvoreno pitanje s Hrvatskom izgradnja Pelješkog mosta?
Mi to apsolutno podržavamo. Svaki dobar infrastrukturni projekt mi podržavamo. Moram priznati da sam bila iznenađena kada sam čula da postoje te blokade i negativni stavovi koji su dolazili iz bošnjačkih stranaka u Sarajevu. Taj je projekt napravljen po svim međunarodnim pravilima i nema nikakvih smetnji za BiH. I predsjednik Dodik i ja iznijeli smo jasan stav da nemamo ništa protiv izgradnje tog mosta.
Suradnja SNSD-a i HDZ-a BiH stalno je na visokoj razini. Kako to objašnjavate?
Imamo odličnu suradnju s HDZ-om u BiH. Da biste imali dobru suradnju, morate imati podjednaku želju i volju da svakoga poštujete i nastupate s istih pozicija. Mi smo to svladali. Isto tako, morate imati i jake osobe kao što imaju naše stranke, s jedne strane Milorad Dodik, a s druge Dragan Čović, koji su racionalni i znaju da bez suradnje nema budućnosti. Unatoč tome što postoje različiti stavovi u ključnim pitanjima, oni nisu prepreka da sjednemo i razgovaramo. Naša suradnja nikada nije bila protiv Bošnjaka niti će biti. Naša suradnja treba biti stimulativna Bošnjacima, ali nažalost nije.
Kako vi u Republici Srpskoj gledate na slučaj Komšić zbog kojeg su Hrvati jako frustrirani?
Hrvati su, kao zajednica u BiH, frustrirani i ja to razumijem. HDZ, kao najdominantnija stranka, zagovara taj stav vrlo jasno, da Hrvati mogu birati Hrvata za svog predstavnika, a ne da ga biraju drugi narodi, i to je legitimno. Iako je gospodin Komšić izabran legalno, ali tu nedostaje legitimiteta jer svi znaju da su za Komšića glasali Bošnjaci i oni su ga izabrali.
Zabrinjava li vas porast islamskog radikalizma u BiH? Kakvo je stanje s povratnicima iz Sirije? Kad se pita ministra sigurnosti Dragana Mektića, čini se kao da je sve u redu...
Jako nas zabrinjava porast islamskog radikalizma u BiH. Ajde da se vratimo na vaše prethodno pitanje. Je li u BiH danas tema porasta islamskog radikalizma i povratka džihadista i terorista s ratišta iz Sirije i Iraka? Naravno da nije, ali je tema rezervni sastav Republike Srpske. Nažalost, nitko od stranih diplomata u BiH ne bavi se danas porastom islamskog radikalizma i povratkom džihadista, što je apsurdno i smiješno. Nažalost, ti krugovi međunarodne zajednice zatvaraju oči na prijetnju. Svaki teroristički napad koji je izveden u svijetu na neki je način povezan s BiH, bilo to oružje bilo dokumenti, kao što je bio slučaj terorističkog napada u New Yorku ili Madridu. To je realnost. Ja kao građanka, a onda i kao predsjednica, uvijek postavljala pitanje imamo li mi taj problem u BiH ili ne ? Kako ga tretiramo? Jesu li ljudi tako lako dobivali dokumente u BiH? Mi imamo jasan zakon u BiH, onaj koji ide na strana ratišta mora biti strogo kažnjen, a imamo slučajeve ljudi koji su ratovali na strani terorista koji dobivaju blage kazne, kao da su išli raditi negdje na bauštelu, a ne ubijati i terorizirati ljude. Mi smo već imali terorističke napade u BiH, i u Federaciji i u Republici Srpskoj, i to nisu izmišljene teme. Pitala sam nekoliko veleposlanika zapadnih zemalja što misle o tim teroristima, a oni su rekli da, gledano prema postotku u odnosu na broj stanovnika, to nije velik broj... Zamislite tako stupidan odgovor! Umjesto da kažu kako ćemo zajedničko riješiti taj problem. Dovoljan je samo jedan takav da pobije stotine ljudi! A kad netko danas javno govori o tome, Bošnjaci ga napadnu. To je velika sramota, jer mi ne govorimo o narodu, već o teroristima koji nam svima mogu nanijeti zlo.
Kako komentirate optužbe ministra sigurnosti Dragana Mektića da su “hrvatski obavještajci” bili uključeni u tajnu operaciju čiji je cilj bio pokazati da u BiH djeluju naoružane skupine radikalnih islamista selefija, odnosno kako su opravdane ranije izjave hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o tisućama islamističkih ekstremista u BiH koji su prijetnja sigurnosti cijele regije?
Ono što mogu sa sigurnošću tvrditi jest da u BiH djeluju razne obavještajne službe. A nažalost ona služba koja treba voditi brigu o našim građanima u BiH, umjesto onoga što trebaju biti stvarno njihovi ciljevi, kao što je zaštititi ustavni poredak BiH, bave se nekim drugim stvarima. Ovdje se više bave kako da nešto usmjere prema nekom političaru nego terorizmom. Ne mogu komentirati taj slučaj jer nemam nikakvih podataka i detalja. Ali trebamo raditi na ozbiljnim stvarima, a ne puno govoriti i zbunjivati javnost.
Ministar Dragan Mektić, isto tako, smatra da su Srbi počinili genocid u Srebrenici. Što vi mislite o tome?
Moj je stav jasan od početka. Svi koji su počinili zločin moraju odgovarati za te ratne zločine bez obzira na to je li riječ o Srbinu, Hrvatu ili Bošnjaku. To je moj i ljudski i politički stav. Međutim kako funkcionira i u BiH i u Haagu, vidite da su neki bili pošteđeni kazne, a dugi su bili kažnjeni. Ja ne mogu komentirati što je rekao ministar Mektić jer ga ne pratim niti slušam što govori.
Stanje s migrantima je također zabrinjavajuće, zabrinjava li vas taj problem koji tišti cijelu Europu?
Naravno da me zabrinjava. Mi nemamo nikakvih uvjeta za zbrinjavanje migranata. Osim toga predstavljaju nam i sigurnosnu prijetnju, ali i zdravstvenu, i tu smo zauzeli jasan stav. Od početka smo rekli da nam ne treba novca EU da zbrinemo te migrante jer oni idu prema EU. Vi njih pustite da uđu i tamo rješavajte njihov problem. To je problem koji će još dugo trajati jer nema nikakvog sustavnog rješenja za njega.
Do kuda je došla istraga vezana za ubojstva mladog Davida Dragičevića koja je potresla regiju?
Stvari su još uvijek u tužiteljstvu. Svi smo razočarani što još nije završena istraga. To je bilo zaista strašno i tužno razdoblje za Republiku Srpsku, a posebno za Banju Luku. U interesu svih nas jest da se taj slučaj rasvijetli i da počinitelji budu kažnjeni.
Zašto se ne vraćaju prognani Hrvati iz Republike Srpske?
Zadovoljna sam što u Republici Srpskoj ne postoji nijedna formalna prepreka da se netko vrati ili formalna prepreka da vrati predratni stan. Većina je takvih slučajeva riješena, negdje oko 98,99 posto. Možda je ostao jedan ili dva postotak da su još na sudovima. Dakle, u Republici Srpskoj nema institucionalnih prepreka da netko ostvari svoja prava zato što nije Srbin. Pitanje povratka je kompleksno, jer su mnogi svoje živote organizirali u drugim sredinama, i jednostavno ne možete nikoga tko je otišao natjerati da se vrati. Ipak sve ovisi od osobne volje pojedinca ili obitelji hoće li se vratiti. Očito treba još vremena za izgradnju povjerenja svih strana, ali ja nisam pretjerano optimistična i žao mi je što je to tako jer smo postali zarobljenici političke mržnje i političkih odnosa koji nas blokiraju da realiziramo projekte jako dobre za naše građane.
Tako je Željka! U stvari bi se Srbi i Hrvati morali ujediniti u Bosni i Hercegovini kako bi opstali. A naravno protjeriva ih tešanjski lobi koji evo zeli protjerati Hrvate i iz Mostara...