Trumpu kao da sve ide od ruke. To nije uvijek samo zahvaljujući njegovom neideologiziranom, zdravorazumskom pristupu politici, već često i zaslugom ideološke zaslijepljenosti i arogancije njegovih protivnika. Sreća prati one koji imaju smjelosti govoriti istinu; događaji se povinuju njihovim riječima. Tako se zgodilo da će velika poljska zajednica u Americi, njih oko deset milijuna, koja je već dala podršku Trumpovoj vjerojatnoj protukandidatkinji Hillary Clinton, na dan izbora, po svemu sudeći, ostati kod kuće. Kako javljaju agencije, razlog njihova bojkota su riječi koje je izgovorio njezin suprug Bill Clinton na predizbornom skupu u New Jerseyu izjavivši da Poljaci i Mađari smatraju da “demokracija donosi previše problema” te da žele birati “čelnike poput Putina”. “Dajte nam autoritarnog diktatora, a strance držite podalje. Zvuči vam poznato?”, rekao je Clinton, aludirajući pritom na Trumpa.
Poljaci nisu ostali dužni na taj arogantni ispad bivšeg američkog predsjednika. Poljska premijerka Beata Szydlo zatražila je od Clintona da se ispriča poljskoj naciji, a čelnik vladajućih konzervativaca Jaroslaw Kaczynski preporučio mu je posjet psihijatru. Na slične je reakcije Clintonova izjava naiš-la i u Mađarskoj. Mi u Hrvatskoj možemo samo sa zavišću gledati kako se te ponosne nacije suprotstavljaju napadima globalista na suverenitet i dostojanstvo nacionalnih država. Naime, i Vlada RH se od samog početka nalazi pod stalnim napadima globalističkih elita i njihovih medijskih eksponenata, ali na te napade nema reakcija. Dapače, preko toga se prelazi šutke, a ponekad, čini se, i uz mazohističko odobravanje. Ne prođe nijedan dan a da se u nekom od stranih medija hrvatsku Vladu ne napadne kao “neoustašku” ili “profašističku”, ali nikakve reakcije na te napa-de nema. Nedavno smo imali priliku vidjeti kako predsjednica Grabar-Kitarović, u društvu američke veleposlanice, dragovoljno i šutke pristaje na ponižavanje institucije predsjednika Republike Hrvatske od strane radikalnih ljevičarskih aktivista na obilježavanju Svjetskog dana slobode medija.
Šutnja tu ne znači samo priznanje vlastite krivnje, već i pokoravanje. Ne radi se tu o nekakvom katarzičnom iskustvu ili spoznajnom uspjehu zbog kojih bismo zanijemjeli, već o paraliziranosti zbog prisutnosti većih i jačih od nas, o potpunom gubitku integriteta i odsustvu samopoštovanja, u spremnosti da u svakom trenutku svoj suverenitet predamo moći globalnih elita. Ova je vlada desna i suverenistička možda tek u jednom arhivarskom, gotovo folklornom smislu. Više je suverenizma i nacionalne samosvijesti pokazala Milanovićeva lijeva vlada u otporu briselskim ultimatumima i politici Angele Merkel tijekom migrantske krize, nego što ćemo ih, izgleda, imati prilike vidjeti od ove desno-konzervativne vlade.
Ovdje se po mišljenje ide u veleposlanstva, nacionalna strategija i zakoni diktiraju se u nekom briselskom uredu, a saveznici se traže među onima koji nas otvoreno preziru i lupaju nam šljage. Patriotski se pritom, doduše, jako galami. Kao da se ništa nije promijenilo od vremena kad je Josip Horvat pisao Slavku Batušiću: “Moj Boy (Horvatov pas), kad sam ga jednom jače lupio, iskesio se na me. Hrvati kad ih lupe vele “Küss die Hand”. Bez obzira na promjene carstava, sistema, ideologija, u Hrvatskoj postoji jedna stalnost: madžaronstvo: radikalno fraziranje, stvarno servilizam.”
Postaje jasno da se u utrobi svijeta kuha nešto novo. Globalne elite su u panici, gube utjecaj i moć. Gotovo izvjesna Trumpova pobjeda na američkim izborima utjeruje im strah u kosti. Zato se sada na sve stane toliko galami o fašizmu i istjeruju se fašističke vještice na i najmanji znak suve-renističke politike. U svom nedavnom govoru o vanjskoj poli-tici budući američki predsjednik je rekao: “Nećemo više predavati ovu zemlju, niti njezin narod, sirenskom zovu globalizma. Nacionalna država ostaje istinski temelj sreće i harmonije.” Mnogi se, zajedno s globalističkim elitama, plaše Trumpa, pitaju se kakav će to biti svijet u kojem će se najjača globalna sila dobrovoljno odreći globalističke ideologije, poglavito male nacije, koje su svoju sreću našle u pokoravanju globalnim elitama.
Svakako će to biti svijet u kojem će se manje cijeniti servilnost, rukoljub i fraziranje, a puno više vrline poput neovisnosti, naci-onalne slobode, držanja do vlastitog dostojanstva, a ponekad i pokazivanja zuba jačem od nas. Možda takva promjena bude blagotvorno djelovala i na tu stalnost našeg nacionalnog karaktera, nad kojom lamentira Horvat?
>> Ako je odgovoran i pošten, Karamarko treba otići iz vrha i vlasti i HDZ-a
Samo je jedan bio koji se nije nikoga bojao. Prvi predsjednik Franjo Tuđman. Samo smo za njega znali tko je i čiji je i samo je on znao da se "država mačem kroji" i da sve počiva na istini.Istina, bio je i on ograničen obzirom prema onima s kojima je bio u ratu i pokušao je to korektno riješiti. Naišao je na nerazumjevanje iz kojega danas izbijaju svi hrvatski problemi. Trebao je izabrati lustraciju a ne pomirbu. Sve bi bilo riješeno. Pogriješio je i to mu je jedina greška. Znao je moćnicima reći što mogu a što ne mogu tražiti i dobiti od Hrvatske. I uspio je. Nažalost, smrt je došla prerano i puno toga je ostalo nedovršeno. Kao stvoreno za one koji su došli nakon njega. Krčmilo se i ulagivalo moćnicima. I onima koji to stvarno jesu ali, i praznim veličinama. Sve u vlastitom interesu. Da bi se zaštitilo očeve i da bi danas-sutra dobili značajne položaje u EU ili u UN. Svi su bježali od hrvatskih interesa i od - istine. I danas se prodaju floskule i iz Ustava se iščitava ono što u Ustavu ne piše. Svi vide i znaju da se Jasenovcem manipulira ali, istina ih ne zanima. Štite vlastite interese. Hrvatima preostaje samo jedno - da mole Boga da im pošalje novog Franju Tuđmana. Čuda se rijetko događaju no, nadu ne treba gubiti! Možda ministar Hasanbegović probudi nove nade. Jedino on, bez uvijanja, zna reći istinu.