Papa Franjo ovih dana boravi na Cipru i u Grčkoj. Hrvatski mediji o tom su posjetu izvijestili pošteno i blagonaklono, što ipak ne znači i dovoljno. Doduše, tko može gledati televiziju Laudato, može iz prve ruke saznati što je papa radio u većinski pravoslavnim zemljama koje su i članice Europske unije. I što je tamo govorio.
Jer, Laudato televizija redovito prati sva papina putovanja, i to u izravnom prijenosu. A za te izravne prijenose doista postoji javni interes. Šteta da istu praksu nema i Hrvatska televizija koja je po definiciji javna televizija, dakle televizija koja živi od zakonom normirane pretplate svih onih koji u Hrvatskoj imaju televizore i radioaparate.
Nekada davno, kada smo još živjeli u socijalističkoj Jugoslaviji, tadašnja televizija iz razumljivih razloga nije prenosila papine posjete. No, oni koji su živjeli u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, mogli su slobodno gledati programe austrijske državne televizije i na njima i prijenose papinih posjeta i misa.
Bilo je to više nego zanimljivo iskustvo. Na žalost, u Hrvatskoj se od tada do danas, barem što se tiče javne televizije, malo toga promijenilo. Istina, na HRT-u postoje specijalizirane emisije vjerskog programa, u nedjelju se prenose mise, za velike blagdane poput Božića i Uskrsa, prenose se i velika misna slavlja. Stoga, nema razloga da i javna televizija ne prenosi neke važnije dijelove papinih posjeta drugim zemljama, neke važne mise i inspirativne susrete.
Takvih je bilo i za ovog aktualnog papina boravka na Cipru i u Grčkoj. A pogotovo se to odnosi na papine susrete s izbjeglicama koji su utočište našli u tim europskim zemljama. Izbjeglice su, uz otvorena pitanja između pravoslavaca i katolika, i jedan od glavnih motiva koji je papu Franju potaknuo na posjet Mediteranu koji sve brže i temeljitije postaje veliko groblje nesretnika koji u traženju novog i sigurnijeg života stavljaju na kocku i vlastiti i život svojih obitelji.
Što se papinih poruka tiče, posebno je važan posjet Cipru, otoku koji je nakon turske agresije podijeljen na grčki i turski dio. Ali, Cipar je i država koja je prilično tolerantna prema ljudima koji su baš u toj otočnoj zemlji istočnog Mediterana pokušali naći spas.
Tako je, prema službenim ciparskim podacima, od 2015. godine do danas na Cipru predano 48.357 zahtjeva za dodjelu azila. A radi se o zemlji koja u svom grčkom dijelu otoka ima samo 900.000 stanovnika! No, taj isti kršćanski dio Cipra stoički podnosi migrantski, azilski teret, i to u vrijeme kada brojne druge, puno veće i bogatije europske zemlje izbjeglice dočekuju žicom i oružjem.
Ili otvorenim policijskim nasiljem, poput Hrvatske, koje prvi ljudi države, među njima i predsjednik Zoran Milanović, otvoreno brane i opravdavaju. A taj isti Milanović je još prije par dana bio kod pape Franje u Vatikanu. Je li i tamo tako bezdušno branio nepotrebno i prekomjerno nasilje nad izbjeglicama na bosanskohercegovačko-hrvatskoj granici? Je li i papi tako diplomatski netaktično i ljudski krajnje bezobzirno i cinično govorio o policijskoj praksi na granici europske države koja želi ući u Schengen? Naravno, iza izbjegličkog problema krije se i problem krijumčarenja ljudi.
Tim se poslom, uostalom, bave i moćni i dobro organizirani mafijaški krugovi. A ima tu i sasvim konkretnih i predvidljivih geopolitičkih aspiracija, koje, lako moguće, imaju i svoje vjerske dimenzije. Zadaća je svake države, pa i Hrvatske, da štiti svoje granice, svoju imovinu i sigurnost svojih građana. To je potpuno jasno i legitimno. Ali, sve se to treba raditi po zakonu, pa koliko košta da košta. Dakle, bez nasilja. Prema pravilima. Za što je odgovoran i hrvatski predsjednik, iako nije u izvršnoj vlasti. A o Plenkovićevoj Vladi da i ne govorimo. Prema tome, ne budimo licemjerni.
Ako ne slušamo ili ne možemo shvatiti što nam papa Franjo govori o izbjeglicama, onda bi bilo fer da ga i ne posjećujemo i da se s njim i ne fotografiramo. Jer papi slika s Milanovićem ne znači ništa, a Milanoviću slika s papom znači jako puno.
I da, gdje je nestao onaj Milanović koji je, kada je bio premijer, širom otvorio hrvatske granice kako bi masa ljudi što bezbolnije došla do Njemačke ili do skandinavskih zemalja? Gdje je, u ovo adventsko vrijeme, nestao čovjek, legalno je pitanje, na koje vjerojatno ni iskusni i istinoljubivi papa Franjo nema točan i konkretan odgovor.
papa Franjo je ovih dana bio u kampu za izbjeglice u Grčkoj na otoku Lezbosu gdje se susreo sa djecom migranata i pokazao im svoju bliskost u direktom i toplom fizičkom kontaktu, kao pravi Talijan, grleći ih, ljubeći i milujućii ❤...govorio je o osobnim i nacionalnim egoizmima država koje se zatvaraju bodljikavom žicom , a sastao se i sa pravoslavnim patrijarsima pozivajući sve na jedinstvo i povratak krsćanskim korijenima...na povratku u Vatikan u avionu je govorio o opasnosti populizma u politici, pa bi bilo dobro da Milanović i Mostovci to čuju..bilo bi korisno za vjernike da hrvatska državna TV prenosi Angelus iz Vatikana svake nedjelje u 12 sati, gdje papa sažeto tumači evanđelje