Subota 27. veljače
O čemu Orešković može razgovarati s Brkićem
Do prije nekoliko mjeseci Tihomira Oreškovića nije bilo u politici, poznavali su ga uglavnom samo ljudi iz poslovnog svijeta, pa se čovjek pita što on može znati o kandidatima za visoke državne dužnosti o kojima odlučuje? Vrlo malo, jer nije ni živio ni radio u njihovu miljeu. Milijan Brkić je godinama s Karamarkom vodio HDZ, iz rasula iz vremena Sanadera i Jadranke Kosor podignuo ga je do pobjedničke stranke, pa mi je danas komično čitati kako Orešković u intervjuu u Večernjaku na pitanje o Brkiću kao mogućem ministru branitelja kaže: “Ne mogu vam reći dok s njim ne razgovaram.” O čemu to može Orešković razgovarati s Brkićem kad vjerojatno o Hrvatskoj izvan biznisa, pa i o braniteljima, vrlo malo zna, kad bi mu u mnogim područjima u politici Brkić mogao biti učitelj? Kako su Karamarko i HDZ mogli dopustiti da o kadrovima iz stranke odlučuje takav Orešković, da mostovci eliminiraju neke ljude kojima nisu ni do koljena, da i te ljude i HDZ i mostovci i premijer ponižavaju i ruše im autoritet, a time ponižavaju i Hrvatsku i ruše autoritet državi? Tko će ubuduće vjerovati stranci koja se odrekla svih važnih resora u Vladi i svojih najboljih ljudi? Jer, za neku se stranku glasuje da osvoji vlast a ne da samu sebe razvlasti?
Nedjelja 28. veljače
Predsjednici podvaljuju oni koji je ne podnose
Prva – izmišljotina, zadnja – izmišljotina, one u sredini – izmišljotine. Mislim na podvale predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, koju, priznajte, nije lako podnositi. Lijepa, zgodna, šarmantna, s urbanom pojavom i seoskim podrijetlom, obrazovana, visoka dužnosnica NATO-a, koja je od Europe do Amerike, od A. Merkel do Obame, s političkom svjetskom elitom “na ti”, koja govori glavne (i neke sporedne) svjetske jezike. Da takva, uz to još žena, iz patrijarhalnog i zatucanog HDZ-a u kojem još žena “hoda tri koraka iza muškarca”, otme pobjedu ljevičarima – pa teži udarac nisu mogli doživjeti! Te je po prvoj izmišljotini pobijedila na izborima “zahvaljujući glasovima Hercegovaca”, što je statistika opovrgnula, pobijedila bi i bez tih glasova. Zadnja izmišljotina dolazi od Jelene Lovrić, koja, kad je već prisiljena ocrniti Milanovića, ocrnjuje i predsjednicu tvrdeći kako joj “visoki izvor vezan uz Ured predsjednice” otkriva da je na Pantovčaku “u jeku konzultacija, 22. prosinca”, Božo Petrov “dobio na uvid snimku grupe svojih stranačkih kolega, kako u gluho doba noći, oko ponoći, ulaze u Banske dvore, na tajni razgovor s tadašnjim premijerom Milanovićem”. A to je onda “kumovalo pretrčavanju Mosta od SDP-a prema HDZ-u”. Naravno, to je iz Ureda predsjednice opovrgnuto, što je šteta, jer to ipak piše osoba koja se s predsjednicom ima u čemu mjeriti, od neodoljiva šarma do načitanosti i obrazovanja koje je stalo na Nikoletini Bursaću.
Ponedjeljak 29. veljače
Lako sirotinji kad ima zagovornika DiCaprija!
Dodjela Oscara zacijelo je najglamurozniji sajam taština, simbol najgrozničavije utrke za bogatstvom, sjajem i uspjehom, izraz najbešćutnijeg samoljublja filmskih zvijezda i trijumfalna smotra najunosnijeg u industriji iluzija, laži i obmana. Pa ipak, svake godine s te priredbe, koja je suprotna svakoj poniznosti, krotkosti i obziru prema bližnjemu, šalju se plemenite poruke onih kojima je jedino stalo do bajoslovnih honorara, do rekordnih zarada u kinodvoranama i do blještavila u medijima. Oscara za najbolju mušku ulogu dobio je Leonardo DiCaprio, inače glumac koji je, “dok ne partija s desecima manekenki, ekološki osviješten”, te je, dobivši nagradu, rekao: “Moramo se svi skupa boriti i dati podršku onim političarima kojima ne manipuliraju velike kompanije. Zbog naše djece i njihove djece, zbog milijuna najsiromašnijih koje će klimatske promjene najviše pogoditi, zbog onih kojima su glasovi utišani zbog pohlepnih političara”. Koje licemjerje! O “milijunima najsiromašnijih” govori glumac koji se kupa u milijunima dolara”, o “pohlepnim političarima” govori osoba koja, kako se već godinama piše, umire od pohlepe za “Oscarom” (koji onda znači nove hrpe novaca), o zlikovcima kojima “manipuliraju velike kompanije” govori čovjek kojemu karijera i raskoš zacijelo ovise o jednoj od najmoćnijih svjetskih kompanija – Hollywoodu. Lako sirotinji kad ima takva zagovornika!
Trump uvjerljivo pobjeđuje u utrci za stranačku nominaciju, hrvatske ljevičare već hvata panika
Utorak 1. ožujka
Radman kao Al Capone pada zbog poreza
Nadzorni odbor HRT-a pokrenuo je smjenu Gorana Radmana zato što “računovodstveno nije odvojio prihode i rashode HRT-a na javnu i komercijalnu djelatnost”. Valjda to nije učinio davno prije, pa je i davno prije morao otići. Ponavlja se poznati slučaj Ala Caponea koji je kažnjen zbog poreza, a ne zbog ubojstava. A Radman je “ubijao” sve redom – ubijao je objektivnost HRT-a koji je bio u službi lijevih vlasti na Pantovčaku i u Banskim dvorima, davao je otkaze iskusnim i poznatim novinarima samo zato što su mu se zamjerili, a zapošljavao rodbinu, prijatelje i kumove, zatajivao je skupocjene nekretnine u imovinskoj kartici, bio u sukobu interesa... A i u komunizmu je bio na dužnostima poslije kojih bi se svaki čovjek koji ima imalo časti u demokraciji klonio svih javnih funkcija. Ali očito nimalo časti nije imao negdašnji predsjednik jugoomladine koji je primao štafetu uime mrtvog diktatora Tita, koji je također bio ravnatelj Televizije i, prema iskazu terorista i špijuna iz grupe “Labrador” Radenka Radojčića hrvatskom SZUP-u 1994. godine, radio za zloglasni KOS. Pa ako ga i smijene, ostat će mu dragocjena prošlost s kojom se u Hrvatskoj sigurno ne propada.
Srijeda 2. ožujka
Silno žali pa i nasilno želi zadržati vlast
Zašto Zoran Milanović tako silno žali za izgubljenom vlasti u državi i jednako silno, pa i nasilno – sprečavaju se skupljati potpisi za njegova takmaca Komadinu! – želi je zadržati u stranci? Zato što je njegovu divljaštvu politička moć jedino utočište, svuda drugdje ono bi bilo kažnjeno, jedino je tu nagrađeno stalnom javnom pozornosti. Istina, mediji ga u posljednje vrijeme iz dana u dan napadaju, ali iz dana u dan i objavljuju njegove uvrede, te on vrlo dobro zna da ta bolesna žeđ za publicitetom može biti utaživana samo ako pobijedi Komadinu, ako ostane na čelu SDP-a. Njegovu razornom “ja”, kojemu nije ni do boljitka u zemlji ni do vlastitoga ugleda, ugleda obitelji i stranke, nego samo do stalne proizvodnje svoje razornosti i nacizma, stranački su izbori posljednja šansa. Pobijedi li, on će ostati legitimni nitkov, izgubi li, nikome neće moći pogledati u oči jer nitko neće gledati u njegove.
Četvrtak 3. ožujka
Na “bijednu” plaću šefa stranke – nezamislivo
Političari i novac, prvi primjer. Predsjednik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić demistificirao je štedljivost “velikog socijaldemokrata” bivšeg ministra Bauka, “koji je u nekoliko godina na svoj račun skupio gotovo milijun kuna uzimajući sve moguće privilegije (naknada za odvojeni život itd. – op. M. I.), dok je njegova vlada ovršavala, deložirala i uništavala narod”. Političari i novac, drugi primjer. HDZ-ov europarlamentarac Andrej Plenković ne želi biti kandidat za predsjednika HDZ-a, pa se nagađa da je tako odlučio kako ne bi bio optužen za destabilizaciju (Karamarkove) vlasti, zatim da već ima gorka iskustva s izborima kao voditelj Granićeve kampanje i zamjenik Jadranke Kosor, pa ne bi želio da mu se ponove, itd. Ništa od toga! Plenković ostavlja dojam da voli život na visokoj nozi, a s desetak tisuća eura mjesečno i mnoštvom povlastica pasti na “bijednu” plaću predsjednika stranke – to je za impresivnog zastupnika u Europskom parlamentu nezamislivo.
Petak 4. ožujka
Bez hrvatskih bi medija svijet bio beznadan
Da nije hrvatskih medija, kako bi svijet bio beznadan. Oni uređuju europske države, drže lekcije Orbanu i Mađarskoj, Angeli Merkel i Njemačkoj, samo oni znaju što je konzervativno i retrogradno a što napredno, to jest lijevo i liberalno, samo su oni istinska brana desnici. Naravno, sad su se bacili i u Ameriku i stali na čelo pokreta otpora desnom ekstremistu Donaldu Trumpu, mogućem republikanskom kandidatu na izborima u SAD-u i mogućem predsjedniku najveće svjetske sile. Trump uvjerljivo pobjeđuje u utrci za stranačku nominaciju, hrvatske ljevičare već hvata panika, pa su se angažirali u dobro poznatom stilu – “Drug je Tito izdo naređenje, svi u borbu za oslobođenje!” I ako Trump ne pobijedi, bit će to njihova zasluga, a ako, okružen samim Hasanbegovićima, ipak pobijedi, najmanje četiri godine od njih će zatucani američki birači dobivati po prstima.
>> Svećenici, stare cure i stari momci – samo to bi moglo ostati od hrvatskog naroda
>> Milijan Brkić trebao je biti među dva-tri najodgovornija dužnosnika u zemlji
ovaj gospon kaj je napisao tekst je prvi na svijetu koji brani nominaciju donalda trampa i ne vidi u tome nista cudno, cak mu je cudno da je netko protiv toga-godine zivota u hr svakome pomaknu kompas, al bas tolko, pa sta ti bi? :)