TV KRITIKA
Možemo li jasno i glasno reći da nas ne zanimaju krizni bračni statusi i zastrašujuće dijagnoze kandidata showova
Jedini je problem što je tu bilo najmanje pjevanja, kako to obično biva u početnim fazama ovakvih emisija. Jer dok dođemo do pravog pjevačkog natjecanja, gledatelji moraju prvo odslušati propisanu dozu trauma iz djetinjstva, neostvarenih snova, zastrašujućih dijagnoza i tužnih gubitaka. Tko je i kada zaključio da je to dobra ideja? Možemo li jasno i glasno reći da nas NE zanima krizni bračni status kandidata, zdravstveni karton njihove bake ili sjećanje na osnovu školu? I koliko bizarno uopće izgledaju audicije za takve showove?