Bilo je lijepo čuti kako se imena hrvatskih sportaša ore tribinama Barcelone. Poslijepodne je Camp Nou skandirao ime Ivana Rakitića nakon što je bio strijelac protiv Deportiva. Navečer je dvorana Blaugrana uzvikivala ime Marka Kopljara (29) na utakmici s Granollersom. Čim je ušao u igru, zabio je gol od kojeg zastaje dah. Dva hrvatska topa zbog kojih se isplatilo doći u Španjolsku.
– Čisto sumnjam da će Kopljar izaći i razgovarati s vama – rekao je oniži Španjolac, ili možda Katalonac, u 50-ima nakon pet minuta prepucavanja. Ušao je u svlačionicu rukometne momčadi, a onda nakon pola minute izašao.
– Inače ne radimo iznimke, ali Kopljar želi razgovarati – rekao je kiselo, ne uspjevši sakriti nezadovoljstvo.
A iza njega je stajalo dobro nam poznato lice razvučeno u osmijeh. Jedva smo došli do novog kapetana hrvatske rukometne reprezentacije za intervju u Maxu!
– Kako to da si u Barceloni? Kad si došla? – zapitkivao je.
Lakše malo, kapetane... Tko tu koga intervjuira?
Marko Kopljar dugi je niz godina igrao za RK Zagreb, dvije godine proveo je u PSG-u, a od početka ove sezone igra za aktualnog prvaka Europe Barcelonu. Mimoišli smo se u studenom na Hrvatskom kupu u Umagu, pripremnom turniru za EP 2016. u Poljskoj. U svega nekoliko dana postao je i novi kapetan i otac malog Ante...
U Kataloniji ljepše vrijeme
– Sve je bilo u dogovoru s izbornikom. Imati dijete super je osjećaj – kazao je ponosno.
Tko je dao ime sinu?
– Ime mu je na kraju dala žena jer je ona sama bila u bolnici. Dugo sam inzistirao na imenu Ante jer mi se tako djed zvao i to mi je ime općenito lijepo. Ona je imala dobre prijedloge, imao sam ja još nekoliko, ukratko... borili smo se.
Presudno pitanje: domaća slavonska šunka ili tradicionalni pršut od španjolske crne svinje?
Dobro je razmislio:
– Kulen je iznad svega! Konstantno imam zalihe. Naravno, trebam paziti da ga ne pojedem previše. Možda nisam građen kao tipičan Slavonac, ali baš volim jesti.
Nedostaje li vam hrvatska kuhinja?
– Žena kuha dosta toga tako da i ne baš. A i španjolska je hrana dobra. Dosad sam imao sreće s gradovima u kojima sam živio. Nikad se nisam žalio na hranu.
Onda je pokušao usporediti PSG i Barcelonu.
– U kontaktu sam s Igorom Vorijem koji je još uvijek u Parizu. Kaže mi da su se neke stvari promijenile. To je klub koji je svake godine sve bolji. Ali ne možeš skupiti 15 vrhunskih igrača, staviti ih na teren i reći: “Sad igrajte!” Barcelona ima dugu tradiciju i dugo je u samom vrhu. Sve je posloženo. Na tebi je samo da dođeš na trening, uđeš u svlačionicu i sve te čeka, sve je na svome mjestu. To su te neke sitnice, ali upravo one čine razliku.
A koja je razlika u gradovima?
– Ovdje je očito bolje vrijeme. U prosincu bude po 18 stupnjeva i mogu hodati u kratkim rukavima. Ima više sunca nego u Parizu. Ali i Pariz ima dobrih strana. Kad je lijepo vrijeme, prelijep je. Možda je Barcelona bolja meni, a Pariz supruzi. Još se nije uspjela priviknuti jer je došla ovamo već pred sam kraj trudnoće.
Zna se hijerarhija
Europsko prvenstvo počinje 15. siječnja, a igramo u skupini s Islandom, Bjelorusijom i Norveškom. U drugoj fazi natjecanja križamo se sa skupinom A u kojoj su Francuska, Poljska, Makedonija i Srbija. Kakva su očekivanja?
– Prvo ćemo vidjeti tko je zdrav. Na EP idemo u promijenjenom sastavu. Morat ćemo mijenjati neke stvari jer imamo dosta novih igrača, a puno je njih na vanjskim pozicijama. Čini se kao da stalno govorimo da trebamo imati strpljenja, ali moramo ga imati. Treba biti na apsolutnom oprezu s Islandom. I s Norveškom jer igra sve bolje i bolje. Bjelorusija? Ne možeš nikoga podcijeniti. I onda križanje... Ovisit će tko će tamo ostati, Makedonci ili Srbi. Samo se sjetimo utakmice s Makedonijom na SP-u u Dohi. Pobijedili smo samo s tri razlike (29:26) i bila je to teška utakmica. O Francuzima i ne trebam govoriti. Najbolji su na svijetu, a Poljaci su domaćini i učinit će sve da dođu do polufinala. Bit će teško i ne mogu reći da nam je put do polufinala otvoren.
Novi je kapetan reprezentacije. Osjeća li pritisak i veću odgovornost?
– To mi je velika čast, ali ne osjećam pritisak. Trener je tu da drži sve na okupu i nije na meni da budem stroži. A unutar momčadi već se zna neka hijerarhija. Zna se tko su stariji igrači, tko su mlađi. Samog sebe pritišćem da budem malo glasniji. Do sada je tu bio Igor Vori koji je taj posao vrhunski odrađivao.
Iako su se u rukometnim krugovima mogli čuti zajedljivi komentari poput “potpisao je za veliku lovu, a sada sjedi na klupi i ne igra”, razlog je sasvim opravdan. Iz svlačionice je izašao s hladnom kompresijom na koljenu...
– Od početka sezone muči me upala patelarne tetive na lijevoj nozi. Inače mi to prolazi za nekoliko dana, ali novi sam u klubu, želio sam se dokazati i malo sam isforsirao koljeno. Po utakmici sam igrao 10-15 minuta.
Iako je mislio da će biti spreman za prvi dio priprema, na okupljanju reprezentacije u Zagrebu priznao je:
– Bolje je, ali još uvijek nije to to. Teško je držati tempo u tako jakim klubovima. Tijelo se troši i skoro svatko u reprezentaciji ima neku svoju ozljedu. U prvom dijelu priprema radit ću posebne treninge. No za drugi dio, poslije Nove godine, bit ću spreman – kazao je Kopljar.
Nije se odmorio ni za blagdane.
– Samo sam jeo! Već mi je bilo dosta pa sam uzeo sina i šetao se po gradu – veselo je zaključio kapetan Kopljar.
>>Karačić uoči Eura: Moramo pokazati puno više nego na SP-u u Kataru
