Rukometaši Hrvatske i Francuske danas će u Krakovu (18.15 sati) odigrati 21. međusobnu utakmicu na velikim natjecanjima. Francuska je uspješnija, ima 12 pobjeda, mi sedam, a jedna je utakmica, na Europskom prvenstvu 2000. godine u Rijeci, završila bez pobjednika (26:26). Igrač koji je odigrao najviše utakmica protiv Hrvatske je Nikola Karabatić. Protiv Hrvatske igrao je 14 puta. Kao pobjednik izišao je osam puta. Na upit koje se utakmice najradije sjeća, Nikola je sa smiješkom odgovorio:
– Sljedeće utakmice!
Šalu na stranu, najbolji francuski rukometaš svih vremena ovako vidi današnju utakmicu:
– Kada se vratim malo u prošlost, svako veliko natjecanje igrali smo protiv Hrvatske. Mislim da nismo igrali samo na svjetskim prvenstvima 2011. i 2015. godine. Znam da su to uvijek bile teške utakmice, a bit će teško i danas. Hrvatska ovdje igra jako dobro. Rekao bih da imate ne mlade igrače, nego mladu reprezentaciju. Jer, svi ti “mladi” dečki već igraju u velikim europskim klubovima. A ti novi igrači u reprezentaciji grizu više jer dosad nisu ništa osvojili – rekao je Nikola.
Ima čak 11 medalja
On medalja ima napretek. Ukupno je od 2003. do danas skupio 11 medalja od čega osam zlatnih i tri brončane. Dakle, u karijeri još nije izgubio nijedno finale.
– Najslađe su mi bile pobjede u finalima na parketu domaćina. Tako smo bili prvi 2009. u Hrvatskoj, 2011. u Švedskoj, 2014. u Danskoj i 2015. u Kataru – rekao je Nikola.
Francuska je u Poljsku došla bez nekolicine ozlijeđenih igrača. Nema Fernandeza, Baracheta, Accambraya.
– Baš kao i Hrvatska i mi imamo puno mladih igrača koji su isto tako željni dokazivanja na velikoj sceni i koji također nisu nikad ništa osvojili – rekao je Nikola.
Današnja utakmica donosi i određeni pritisak.
– Naravno. Tko izgubi, više ne može računati na polufinale – rekao je Nikola..
Hrvatska će igrati 5-1 obranu s isturenim Duvnjakom.
– Nisam iznenađen. Tako igra Kiel, tako tamo igra i Duvnjak. Hrvatska igra dobro u obrani, ali igramo i mi. Imaju dobrog vratara, ali imamo i mi – kaže Nikola.
Uglavnom su se Francuska i Hrvatska nadmetale u polufinalima ili finalima. Ovo je sedma od dvadeset utakmica koja se ne igra za medalju, nego za plasman.
Rivalstvo od 1994. godine
– Ovo danas bit će kao četvrtfinale. Pobjednik odlazi u borbu za medalje, poraženi u redoslijed od petog do osmog mjesta. Nadam se da nećemo danas odigrati kao protiv Poljske gdje smo se pogubili u prvih desetak minuta. Već je protiv Bjelorusije to izgledalo jako dobro. No, i Hrvatska se diže. Gledao sam malo utakmicu protiv Makedonije i to je bilo odlično. Hrvatska je igrala agresivnu obranu, Mirko je odlično branio. U napadu me oduševio Mamić koji od ove sezone igra u Francuskoj – rekao je Nikola.
Što će na kraju presuditi?
– Obrana. Tko bolje odigra u obrani, taj će pobijediti – zaključio je Karabatić.
Prvu utakmicu na velikim natjecanjima odigrali smo protiv Francuza na prvom Europskom prvenstvu 1994. godine u Portugalu. U skupini smo pobijedili sa 27:25. A onda su krenule velike utakmice. Naši najbolniji porazi bili su u finalima svjetskih prvenstava na Islandu 1995. i u Hrvatskoj 2009. godine. Gubili smo finale na Europskom prvenstvu u Austriji 2010. godine.
Pamtimo i poraze u polufinalima Olimpijskih igara u Pekingu i Londonu te u polufinalu EP-a 2006. godine. Balićeva generacija pamti i poraz u četvrtfinalu SP-a 2007. godine u Njemačkoj. Igrali smo najbolji rukomet, u četvrtfinalu mogli smo birati hoćemo li na Francuze ili Islanđane. Izabrali smo Francusku. I pogriješili. Stariji Gille zaustavio je Balića i mi smo ostali bez sigurne medalje.
Bilo je i slatkih pobjeda. U polufinalu Olimpijskih igara u Atlanti 1996. godine, pa u polufinalu Svjetskog prvenstva u Tunisu 2005. godine te Europskog prvenstva u Norveškoj 2008. godine. Na EP-u 2012. u Novom Sadu te na SP-u u Zaragozi 2013. izbacili smo ih u četvrtfinalu. Rukometni klasik nastavlja se večeras...
>> Francuzi neće mirno spavati, možemo i protiv njih!
Još niste ništa napravili,pobjede protiv islanda i makedonije su lijepe ,ali neće značiti ništa ako ne osvojimo medalju,a zna se koja fali?Zato ako ovi dečki misle postati nešto u ovom sportu,moraju vjerovati i pokazati da imaju "tojaš" ,potuć se do krvi sa Francuzima a onda takvi krvavi još pretući Poljsku,i onda još imati tojaše za dvije tekme,najvjerojatnije protiv Danske i Španjolske,znači trebaju dobiti sve utakmice do kraja ,to je jako teško,ali na muci se poznaju junaci,ako to nemaju u sebi,bit će igrači kao Kopljar,dobri ali bez tojaša,i nikad neće ostvariti svoje snove.