Za Kinu s pravom kažu da je zemlja izvanredne raznolikosti. Najmnogoljudnija zemlja na svijetu, i četvrta po veličini površine iza Rusije, Kanade i SAD-a, može se pohvaliti drevnom tradicijom, umjetničkom i kulturnom baštinom, predivnim krajolicima, ali i bogatim kulinarskim stvaralaštvom. Upravo zbog svoje raznolikosti Kina je poželjna destinacija brojnim turistima kojima nudi gotovo sve na dlanu. U njezinu čar prvi put uvjerila se i naša svjetski poznata violončelistica Ana Rucner koja je u Kinu prvi put kročila još 2010. godine i odmah poželjela tamo ostati.
- Volim njihovu kulturu, ljude, načine ophođenja, odgovora mi njihova kuhinja, jednostavno volim taj neki poseban miris Kine. Kada nešto voliš, onda jednostavno voliš - govori nam Ana na početku razgovora o zemlji u kojoj je velika zvijezda. Upravo zbog svoje popularnosti i brojnih angažmana koji su uslijedili, u Kinu se vraćala nekoliko puta pa je zasigurno jedan od najboljih sugovornika kada je riječ upravo o Kini i svemu što ona nudi.
- Posjetila sam mnoge gradove u okolici Šangaja i Pekinga. Teško mi je uopće nabrojati mnoge jer su imena teže pamtljiva, ali neka su mi ostala u posebnim sjećanju, poput gradova Suzhou, Hangzhou, Nanjing, Tianjin, Dalian, Ningbo…
Gradić Dalian mi je ostavio jako lijepe uspomene, a i koncert koji sam ondje održala bio je uistinu veličanstven. Dvorana s više tisuća mjesta, gdje je svaki stolac kožna fotelja. Slobodnog vremena je do danas bilo uvijek premalo, ali s obzirom na to da više od deset godina posjećujem Kinu, mogu reći da sam ipak podosta toga vidjela i doživjela - kaže Rucner.
Zanimljivo je i da se na UNESCO-ovoj listi svjetske kulturne baštine nalazi 45 lokacija iz Kine i po tome su na drugom mjestu u svijetu, a jedna od definitivno najpoznatijih je Kineski zid. - Ono što mi je bila velika želja, a ostvarila se već prvi put prije deset godina, bio je Kineski zid. Obišla sam ga nekoliko puta tijekom svih godišnjih doba, čak sam ondje snimila i video spot. To je jedna nevjerojatna lokacija koju svakako treba doživjeti - savjetuje naša violončelistica. A odlučite li poslušati Anin savjet, spremite se na dugačko putovanje. - Put do Kine traje taman toliko da se pošteno naspavam. Dva su predsjedanja u pitanju, ovaj prvi je kraći. Obično letim preko Frankfurta ili Istanbula, a drugi dio je ipak malo dulji te traje 11-12 sati, ali upravo na tom drugom se pošteno naspavam jer čim sjednem u avion isključim se i to mi je neka navika - ističe Ana i dodaje da što se planiranja putovanja tiče organizaciju ne uzima u svoje ruke već ju radije prepusti u ruke onih koji se time bave. Baš kao i traženje smještaja.
Za razliku od običnog turista, Ana ipak ima privilegij da za njezin boravak u Kini brine tamošnji menadžment koji ju je uvijek smještao u odlične hotele. - Što se tiče smještaja, to iskustvo imam samo u lijepim sjećanjima. No, cijene hotela variraju kao i svuda u svijetu, ali uvijek se može pronaći cjenovno vrlo prihvatljiv smještaj. Kao i svugdje u Europi i na svijetu - napominje Ana.
Kada su u pitanju lokacije koje treba obići, naša proslavljena glazbenica ističe Kineski zid, Zabranjeni grad, ali i kineske masažne centre. - Njihovi terapeuti su apsolutno najbolji na svijetu. Gdje god da uđete na masažu, ne možete pogriješiti, svi su odlični, a cjenovno vrlo prihvatljivi. A za vrijeme masaže, obvezno vas posluže njihovim čajevima i voćem. Odlična usluga! - zadovoljno se prisjeća Rucner.
Osim u masažama uživala je i u kineskoj kuhinji, a najviše ju je oduševio dampling - najpoznatiji specijalitet iz Šangaja koji nazivaju i kraljem kineske kuhinje.
- Upravo je dampling moje omiljeno jelo i samo u Kini ih možete jesti na desetke različitih načina. Hrana im je toliko fenomenalna da uvijek ostanem "gladna". Kinezi su poznati kao veliki domaćini i svaki put me iznenade nekim novitetima. Njihova kuhinja se bazira na povrću, mesu i ribi, sve je jako lagano, uglavnom kuhano na pari, a za piće normalno serviraju jasminov čaj. Često se konzumiraju sokovi od cijeđene lubenice, raznog sezonskog voća i ono što manje volim, gazirana pića. Naravno, poznata je i njihova rakija od riže kojom vole počastiti goste i nazdravljati izrazom "Campei" ili na kineskom 干杯, a ona može biti vrlo skupa i zato je njima i posebna. Ja osobno najviše pijem njihove čajeve jer idealno odgovaraju uz njihova jela. Kava u lokalnim restoranima je rijetkost, osim u brendiranim coffee shopovima poput Starbucksa i slično - napominje Rucner i dodaje da je hrana u Kini cjenovno vrlo prihvatljiva. A osim samih gastronomskih delicija oduševila ju je i ljubaznost domaćina. - Kinezi su toliko ljubazni i srdačni da mi je katkad bilo i neugodno. Jako se daju svojim gostima i paze na svaki detalj. Kod njih nema greške, jako su organizirani. Na jednoj od turneja u Kini moj manager im je naglasio da jako volim piti kavu i da se pobrinu da ju uvijek imam pored sebe. Kako sam se okrenula, oni su mi donosili litre raznih kava, u tolikoj mjeri da sam mislila da me zafrkavaju, ali nisu se zafrkavali - sjeća se Ana.
S obzirom na to da je ovo razgovor koji su vodile dvije žene, neizostavna tema bila je i šoping. Što i gdje kupovati u Kini?
- U Shanghaiu možete pronaći sve svjetske brendove, ali i odlične shopping centre poput Silk marketa gdje se turisti uglavnom dolaze cjenkati. To osobno ne volim jer mi je neugodno. Ako bih se ja cjenkala za neki komad robe, uglavnom bih ostavila na kraju "bakšu" tako da to izbjegavam. Radije pronađem neki Starbucks i u slobodno vrijeme pijem kavu. Ali ono što svakako možete kupiti u nebrojenim varijantama su njihove divne svilene marame i za vrlo povoljno cijenu na licu mjesta dati sašiti kožnu jaknu ili odijelo. Dođeš, izmjere te, dogovoriš se za budžet kojim raspolažeš i već sutra se vratiš po gotov proizvod ili ti ga dostave na adresu hotela. Takvi komad nisu lažni brendovi nego izuzetno kvalitetno i brzo izrađeni unikati po mjeri - govori glazbenica.
- Dobro je poznavati nekog našeg čovjeka iz Europe ako se spremate u Kinu jer jezična barijera je česti problem. Mnogi Kinezi ne pričaju niti jedan jezik osim materinjeg, pa se lako pogubite u komunikaciji. Nisam se jednom pokušala sporazumjeti rukama i nogama). Ali u Kini žive i neki Hrvati te imamo odlično veleposlanstvo u Pekingu, a oni su vrlo susretljivi i vesele sa svojim ljudima, te su uvijek na dispoziciji pomoći. Kinu svakako treba doživjeti, to je zemlja budućnosti! - kaže Ana Rucner koja jedva čeka svoj ponovni povratak ondje. - Pandemija je uistinu zatvorila vrata Kine na dulje vrijeme i neizvjesno je kada će ih ponovno otvoriti, ali svakodnevno sam u kontaktu sa svojim managementom i nekako se nadamo da ćemo uskoro moći nastaviti s poslom - naglašava Ana.
Za kraj nam je otkrila i svoje neostvarene putoholičarske snove. - Voljela bih otići na misiju u Ruandu u Afriku, provesti mjesec dana tamo, upoznati djecu s violončelom te općenito biti od koristi tim dragim ljudima - zaključuje Ana Rucner.
VIDEO: Shaquille O'Nel nastupio kao DJ na Krku, a pridružio mu se i Dončić
Kad je na redu Indija!?