Radno je od jutros u Zadru. Iz nekoliko europskih zemalja stigli su dijelovi produkcije za zacijelo najuglednije gostovanje ove godine na Jadranu – britanskog pop-dvojca Pet Shop Boys u subotu, za koje se već slaže grandiozna pozornica na otvorenom uz dvoranu Jazine.
Pjesme koje zovu na ples
Dolaze na vrhuncu turneje kojom promoviraju aktualni album “Super”, a gostovanjem su u Europi osim nas počastili još samo rodnu Britaniju i Belgiju. Nastup će početi oko 22 sata, svirat će najveće hitove karijere i recentne singlove, a nakon više godina Neilu Tennantu i Chrisu Loweu pridružit će se na pozornici i cijeli sastav. U povodu dolaska zadovoljili su novinarsku znatiželju i preko organizatora odgovorili na nekoliko pitanja vezanih uz novi materijal.
– Početna točka za ovaj album bio je kraj prošlog koji se zove “Electric”. Producirao ga je, kao i ovaj novi, Stuart Price. Na nasljedniku “Super” pokušali smo napraviti niz jako “nabrijanih” elektroničkih pop-pjesama na koje se mora plesati. I ovaj i prošli album jedini su na kojima nismo imali druge glazbenike, gudače ili gitariste. Posljednjih godina postali smo pravi elektronički puritanci. U biti, čini nam se da smo nesvjesno prizvali elektroničku glazbu iz prošlosti. Kao da si vraćamo osjećaj sretnih vremena kada ste bili u klubu s prijateljima – govore dečki aludirajući na zvuk i ozračje 80-ih i 90-ih kada su hitovima “West End Girls”, “Domino Dancing”, “Always On My Mind”, “It’s A Sin”, “Go West” bili na vrhuncu karijere. Nove pjesme napisali su u Berlinu i Londonu. Potonji grad, u kojem i žive, vječna im je inspiracija.
– Grad se potpuno promijenio. Nekadašnji London iz pjesme “West End Girls” danas je London u novoj pjesmi “Twenty Something”. Kad smo početkom 80-ih počeli pisati, grad je bio boemski. Sada je to nestalo i sve se vrti oko novca. Ne znam oslikava li se to stilski u našoj glazbi, ali u tekstu sigurno da. Uglavnom, obojica provodimo puno vremena na cesti, hodamo Londonom svaki dan i tražimo inspiraciju – kažu pa se osvrću na stvaranje danas i nekad:
Blagodati tehnološkog doba
– Danas je lako raditi elektroniku. Kad smo počinjali, imali smo jedan sintisajzer, a sada zvuk tog istog sintića imamo u studiju kao softver, zajedno s njih još stotine. Ići u studio u 80-ima bilo je jako skupo, a danas sve možete snimiti u spavaćoj sobi. Lakše je sve pa i biti solo artist jer kompjutor obavlja puno toga. Nama je duo imao smisla jer nismo trebali bubnjara i basista, ali danas ne trebate nikoga osim sebe i ogromnog ega da biste uspjeli. Živimo u jako narcisoidnom vremenu.
