Obitelj, prijetelji i suradnici danas su se na Mirogoju oprostili od Alena Balena, radijskog voditelja i osnivača radija Yammat FM-a.
Dirljiv govor održao je njegov prijatelj Emil Tedeschi i naglasio kako je Alen bio vanserijski, neponovljiv i jedinstven. Cijeli govor pročitajte u nastavku:
Alen Balen. Poetično i još u rimi, zvučno i melodično, upečatljivo i pamtljivo. Nomen est omen. Alen Balen. Eklektika muzičkih pravaca, nikada nagnut ka oštrim bridovima žanrovske podjele. Isti u odnosima prema ljudima. S istom lakoćom nevidljivo prelazi iz medija u medij, umješno jedri preko granica umjetnosti i zabave, rafinira esencije brendova koji mu duguju komunikacijske platforme, izlazi iz uobičajenih shema i naučenih formi, traži simbiozu interesa i jedinstvenu emociju koju će prepoznati publika. U svemu je veliki trud, a čini se kao da se ne trudi i ne mora truditi.
Vanserijski, jedinstven, neponovljiv. Sa strašću i sa stavom. Svojim djelima, komunikacijom bez kompromisa I bez kompleksa,
povezuje sa svijetom ovaj naš mali grad, često sputan osjećajem manje vrijednosti i u stalnoj želji da smo važniji. Nije slučajno baš
Yammat FM pod njegovim vodstvom prvi počeo emitirati iz europskih metropola - Copenhagen, Stockholm, Rim, London, Beč,
Berlin… Upravo zahvaljujući njemu postajemo moderan, napredan i slobodan svijet, dio onog dijela zemaljske kugle koji teži razumjeti i prihvatiti različitosti, stvoriti prostor dijaloga i izmjene ideja. Alen je muzika. Muzika koja svira i koja neće nikad prestati, sve dok smo živi mi koji smo ga poznavali, koji smo radili s njim i koji ga volimo. Zato mi je teško početi koristiti prošlo vrijeme.
Alen je bio čovjek izvan i iznad okvira. Ambiciozan, ali bez trunke častohleplja, radio je ono što voli i davao se u to svim svojim bićem. Sve što je radio, radio je osjećajući da je to važno, kao da je baš to najvažnije na svijetu, i stvari nije prepuštao slučaju. Bio je precizan i učinkovit. Bio je polivalentan. Vidio je ono što drugi ne vide. Alen je bio blag čovjek, nije volio konflikte i nije bio zlopamtilo.
Opraštao je u ime ideje, i zato što je naprosto bio takav čovjek. Mogao je bez zadrške izraziti pohvalu i podršku, kao što je vrlo iskreno i konstruktivno bio sposoban govoriti i o mogućim poboljšanjima. Imao je širinu za cijeli svemir, imao je rijedak kapacitet za druge. Mnogi su mi u ovih nekoliko dana rekli da su ga doživljavali kao izrazitog pozitivca, vedar i poletan duh, i da su tek sad, s brojnim objavama u medijima, osvijestili što je Alen u svojoj karijeri sve zapravo radio, napravio i postigao. Iako ga je struka odavno
prepoznala, nije prvi velikan koji će tek nakon odlaska vjerojatno dobiti dužno poštovanje. Alen nije trčao za priznanjem ni za
materijalnim, ali mu je rezultat bio na prvom mjestu. Najvažniji rezultat koji ostavlja iza sebe, i ono što je najviše volio, Mare, Nora i
Marko, najbolje znaju kakav je bio i što im nedostaje. Alenov odlazakprvenstveno je tragedija za njegove najbliže. Tu smo i mi, prijatelji i suradnici. Ali nezanemariv je gubitak Alenovim odlaskom nastao za ovaj grad, pa usuđujem se reći i za naše društvo u cijelosti. Alen je bio unikatan i ne može se zamijeniti.
Citirat ću ovom prilikom sms koji sam dobio u subotu u 6 sati ujutro: „Ne znam što bih ti napisao, mada imam barem dvosatni govor. U toj bezumnoj trci us vs. them, Alen je bio jedan od glavnih igrača u našoj slabašnoj ekipi, ako ne i glavni operativac i konstruktor. Ljut sam i uplašen.“
Alen je istinski volio ljude, on je bio pravi Zoon Politikon u pravom I čistom značenju – biće zajednice. Takav, taj čovjek je svaki dan ovaj grad činio boljim, pametnijim, ugodnijim i sretnijim. Ako je odlaskom našeg zajedničkog prijatelja Ante Perkovića otišao onaj najpismeniji dio iz sfere rock kulture i fenomena Sedme republike, Alenovim odlaskom napušta nas ono najbolje iz sfere poznavanja stvaranja medija, iz sinteze popularne kulture s posebnim naglaskom na muziku, u simbiozi s industrijom zabave i tržišne komunikacije. Neka se niz ne nastavi, prerano je.
Danas, na najbolniji, pretužan način, učimo iznova koliko je važno svakog dana pohvaliti tuđi napor, rad i odricanje, koliko je bitno
govoriti ljudima koji nas okružuju da ih cijenimo, trebamo, volimo, koliko su nam važni i koliko do njih držimo. To gradi sretniji i bolji
svijet. U stvaranju takvog svijeta I društva nedostajat će nam Alenov osmijeh, lakoća, srce, um, stav i strast. Nedostajat će nam njegova pomoć, podrška i vodstvo. Ono što ohrabruje jest da su naši folderi i hard-diskovi puni predivne muzike, vinili su sačuvani, kao i bezbrojni zapisi najljepšeg muškog glasa u cijelom eteru i svim medijima ovih prostora.
Dragi Prijatelju, mi smo ovdje, gorimo i ne gasimo se. Sviramo. Govorimo. Pa opet sviramo. Za tebe, za naše dobro i bolje, ti si naša
lead melodija. Tvoja muzika i tvoj glas mogu zagrliti nebo, a nas danas grli tužna tišina. Ali kako je rekao Mark Hollis, još jedan
velikan koji nas je prerano napustio; „između dva tona i jednog, biram jedan ton. A kad je to potrebno, između jednog tona i tišine,
najbolja muzika je tišina.“
Emil Tedeschi je pripadnik crvenog plemstva po uzoru na njihove bjelosvjetske pandane crvene kapitaliste.