Prošlo je gotovo 20 godina od premijere pilota serije Izgubljeni (Lost), ali ja sam ju tek sada pogledao od početka do kraja zahvaljujući streaming servisu Disney + gdje me je napokon dočekao cijeli serijal. Naravno sve ove godine sam znao za fenomen serije i znao sam često tijekom 2000-ih i ja naletjeti na pokoju epizodu kada se emitirala na Novoj TV, no kako sam propustio prve epizode nisam ni htio naknadno početi pratiti seriju bez da sam vidio kako su likovi tamo došli i što su sve doživjeli tijekom svog boravka na misterioznom otoku negdje u južnom Pacifiku. Jasno se sjećam da bi me zaintrigiralo nadmudrivanje kirurga Jacka i Lockea koji mi je tada u tim mahovima djelovao kao ultimativni negativac, možda jedan od onih sa psihopatskom odrednicom. Osim igre Jacka i Lockea zaintrigirali bi me tada i podzemni laboratoriji i beskonačno tipkanje numeričkih šifri u pravilnim vremenskim razmacima, a da se ne zna čemu to zapravo služi.
Prosječni čitatelj će se sada zapitati pa zašto se nisi „snašao i nekako drugačije pogledao seriju, no svi koji me poznaju već dobro znaju moj antiprotivan stav prema torrentima. A sada kada gledam unatrag mogu reći kao i da sam nekako bio siguran da će mi ta serija već jednom na neki način naći put do mene, možete reći kao poruka Penelope do Desmonda, za one koji ne znaju radi se o paru koji tragaju jedno za drugim gotovo cijeli serijal. No mogu odmah reći kako sam svjestan da sam ipak nešto izgubio time što seriju nisam gledao u originalu kako se emitirala epizodu po epizodu, sezonu po sezonu, a to je to mozganje i teoretiziranje o čemu se tu radi, danonoćno raspravljanje na forumima, čitajući tisuće internetskih stranica posvećenih teorijama o tome što se događa s preživjelima na letu Oceanic 815. Svaki veliki fan serije s posebnim žarom u očima priča o tim danima kada je grozničavo tražio odgovore diljem internetske galaksije i kada si morao mjesecima iščekivati što će se dogoditi s Jackom, Lockeom, Sawyerom i ostalim junacima i anti-junacima i definitivno priznajem da sada kada odmah gledaš epizodu za epizodom nedostaje to uzbuđenje jer jednostavno pustiš iduću epizodu, znaš ti je rješenje na dohvat ruke, samo moraš nastaviti gledati.
Još jedan minus koji sam ja sada imao prilikom gledanja je to što mi je cijelo vrijeme nad glavom stajao taj veliki crni oblak slavnog ili bolje da kažem neslavnog kraja serije, odnosno općeg razočaranja krajem i razrješenjem tog velikog misterija. U pop kulturi po razočaravajući kraj popularne serije mislim da svi pomisle na kraj Izgubljenih. Jasno, sigurno nije loš svakom gledatelju ali u javnosti do danas prevladava stav da je to bio očajan kraj, a što ja mislim o njemu ostavit ću jasno za – kraj.
Za one koji još nisu gledali, ali i za one koji su davno gledali pa im treba podsjećanje, da kažem ukratko o čemu se tu radi. U seriji pratimo skupinu preživjelih avionske nesreće zrakoplova Oceanic 815 na letu Sydney – Los Angeles koji se srušio na nepoznati otok negdje na južnom Pacifiku. Od 324 ljudi u zrakoplovu na otoku se našlo negdje njih oko 70 i jedan pas, ali nisu svi na istom mjestu radnje uz olupinu zrakoplova gdje počinje radnja dvosatnog pilota ove serije koji je ujedno bio i najskuplji pilot jedne televizijske serije s iznosom između 10 i 14 milijuna dolara, dok su u to doba prosječni troškovi jednog pilota iznosili između 4 i 5 milijuna dolara. Preživjeli vrlo brzo uvide da ovo nije običan otok na kojem možeš pronaći lokalnu turističku ponudu za ronjenje i ispijanje pina colade ispod palme, nego da tu šeta i nekakvo čudovište koje ispočetka zvukovima i kretanjem neke podsjeća na dinosaure i ubrzo uzima i prvu žrtvu ali i da osim vepra ležerno šetajući tropskom šumom mogu naletjeti i na polarne medvjede (?!). Preživjeli nemaju nikakve mogućnosti komuniciranja s kopnom ili bilo kime izvan otoka, ali nalaze radio toranj koji odašilje poruku upozorenja na francuskom. Uskoro se usred prašume i pronalazi tajanstveno okno koje vodi u neku građevinu pod zemljom i kreću mnogobrojni daljnji misteriji.
Poznato je da se u epizodama Izgubljenih konstantno pokazuju flashbackovi koji razrađuju daljnju karakterizaciju likova i pokazuju što su likovi radili kroz život i kako su na kraju krajeva završili na tom mitskom letu Oceanic 815. Kako je ovo ipak serija, gotovo nitko od preživjelih nema dosadnu priču u kojoj samo ide na posao i poslije gleda serije kao mi gledatelji ove serije, ali neke su priče uspješnije izvedene, a neke manje. Epizoda u kojoj gledamo kako je Jack dobio tetovažu na Tajlandu je globalno omražena epizoda i to s razlogom.
Na ovom dijelu ću upozoriti one koji nisu još gledali seriju a to planiraju, a za razliku od mene zaziru od spoilera da ne nastave dalje jer ću u daljnjim recima recenzije i spominjanja likova zasigurno spomenuti neke spoilere.
U Izgubljenima su si,guran sam, najbolji dio likovi i njihova razrada kroz cijelo trajanje serije od prve epizode do kraja. Zanimljivo je naknadno otkriti da zbog malog vremenskog roka koji je kreativni tim predvođen J.J. Abramsom, koji je prethodno imao uspješnu seriju Alias, a poslije je bio zvan da uskrsne i Zvjezdane staze i Ratove zvijezda, Damonom Lindelofom i Jeffrey Lieberom imao do zakazanog termina premijere od strane ABC-a, većinu likova zapravo pisao na temelju glumaca koji su ih zaintrigirali na audiciji. Primjerice prvotno je bilo zamišljeno da Jack umre odmah u prvoj epizodi, ali lik kojeg je utjelovio Matthew Fox je postao jedan od glavnih likova i vođa skupine preživjelih. Meni jedno od većih otkrića sada kada sam gledao cijeli serijal, a prethodno ga nisam zapamtio prebacujući televizijske programe, je lik prevaranta Sawyera koji je zapravo zbog nastupa glumca Josha Hollowaya od zamišljenog fino odjevenog i uglađenog prevaranta preinačen u donekle živčanog prevaranta s naglaskom američkog juga. Odličan mi je put koji lik Sawyera prijeđe od sebičnog čovjeka na početku serije koji misli samo na sebe i kako kažemo u narodu, na svoju guzicu, izrazito arogantan i bahat ženskaroš, pa do samog kraja gdje je sve samo ne sebičan i gdje navijaš za njega na svakom koraku, čovjeka koji je doživio katarzu na najteži mogući način, a u ljudskom rodu najčešći, da otvoriš svoje srce koje na kraju biva slomljeno. Fantastičan posao je napravio i Michael Emerson kao Benjamin Linus, vođa „Drugih“ (Others), skupine koja desetljećima živi na otoku nakon što su iskorijenili Dharma inicijativu, organizaciju koja provodila niz eksperimenata na otoku. Autori serije Emersona su prvotno angažirali samo za tri epizode da bi kasnije tražili još osam dodatnih epizoda. Naposljetku je ostao tu do kraja serije kao jedan od ključnih pokretača radnje. Ovi podaci o njegovom angažmanu mi otkrivaju da nije njegov lik odmah zamišljen kao vođa Drugih, ali očito je toliko oduševio gledatelje da se moralo otići u tom smjeru. Sada se pitam zašto ga nismo vidjeli u još više filmova kao jakog negativca.
O liku Johna Lockea je sigurno ispisano najviše redaka od pojave serije do danas i mogu reći da s pravom zaslužuje divljenje priča tog lika. Fascinantno je kako se za cijelo vrijeme praćenja priče na otoku usred južnog Pacifika ne možeš odlučiti spada li Locke u skupinu pozitivaca ili je veliki negativac, uz napomenu da ćemo se tu zaustaviti sa smrću pravog Lockea, nećemo računati dio kada zapravo njegovo tijelo preuzme „Crni čovjek“ iliti dimno čudovište. Kada spominjemo Lockea vrijedi odmah istaknuti da su mnogi likovi poput njega nazvani po slavnim filozofima ili općenito misliocima jer tu su još Danielle Rousseau (prema filozofu Jean-Jacquesu Rousseau) koju fantastično utjelovljuje naša Mira Furlan, Desmond David Fume, Juliet Burke (prema filozofu Edmondu Burkeu), Michaelu Bakurinu (po anarhističkom filozofu), što oslikava i dobrim dijelom filozofski karakter koji se najviše oslikava u drugoj sezoni gdje se sukobljavaju religija i znanost, kao i u završnoj sezoni.
Početak serije i prve tri sezone jako su dobre i odmah od pilota djeluje sve svježe te se vidi kako je to bila visokobudžetna, nimalo jeftina serija te djeluje da je snimljena kao u današnje vrijeme. Sada bi vjerojatno imala znatno manje epizoda po sezoni, jer danas teško bilo koja serija ima više od 10 epizoda dok je Lost kao i sve serije tada imao oko 24 epizode po sezoni, doduše četvrta sezona ima samo 14 epizoda i to zato što je snimana 2007. tijekom velikog štrajka scenarista u SAD-u. Zamjerke na prve sezone imam tek nakon što sam odgledao seriju do kraja pa me sada samo zanima zašto onda jednostavno „Crni čovjek“ u obličju čudovišta od dima jednostavno nije potamanio sve ljude na plaži kada mu je to potrebno da bi napustio otok?
Nakon velikih misterija oko samog otoka, pokusa Dharma inicijative, serija kvalitetom opada kada se otišlo još više u metafiziku i kada otok sam ide kroz vrijeme i još nestane s te lokacije na kojoj je dosad bio. Tu sam imao veliku krizu i pao mi je tempo gledanja epizoda, ali u tom periodu te drži to što odjednom polako primjećujemo da flashbackovi više ne pokazuju prošlost likova nego budućnost šestero likova koji će nekako napustiti otok. Nije mi nikako ni sjela ideja da je Charles Widmore, otac Penelope, romantičnog interesa Desmonda Humea, veliki mitski suparnik Benjamina Linusa i za taj dio priče sam uvjeren da je nastala u hodu. Na početku je samo klasični otac bogataš koji misli da nitko nije dovoljno dobar za njegovu kćer i koji Desmonda šalje na put jedrilicom oko svijeta da bi na kraju bio neki mastermind koji čak stavi lažni avion s leševima na dno oceana da glumi Oceanic 815. Ne, tu udicu nisam zagrizao.
I što reći o tom legendarnom kraju serije Izgubljeni? Moram priznati da kraj nisam dočekao kao tabula rasa i imao sam neke natruhe ideje kako serija završava jer nisam mogao odoljeti da malo čačkam po internetu i na kraju me sam završni čin nije toliko razočarao. Logično mi je da serija neće završiti tako da su svi s otoka se vratili u civilizaciju i život se normalno nastavlja dalje. Doduše moglo je završiti za njih nekoliko kao što je u jednom trenu za „Oceanovih šest“. Zanima me jedino ako svi na kraju idu u raj što je primjerice s likovima poput Ane Lucije Cortez koju je utjelovila poznata glumica Michelle Rodriguez i koja je isto bila u zrakoplovu samo u repu koji je pao na drugi dio otoka, zašto nje nema na kraju u crkvi, a njezin lik se pojavio u predzadnjoj epizodi? Nije dovoljno bitan lik ili ostaje ona možda ide u pakao jer je ubila iz osvete mimo dužnosti, uzimala mito (predzadnja epizoda)? Spomenimo da su autori prije desetak godina pojasnili da preživjeli na otoku stvarno nisu poginuli odmah u nesreći aviona i preostali period proveli u čistilištu nego da su tada stvarno bili živi i na tom otoku, ali su na kraju svi umrli i odlaze u raj. Kao što sam spomenuo, najzanimljiviji dijelovi su i bili oko sukoba religije i znanosti, prihvaćanja ili odbijanja prihvaćanja svoje sudbine pa mi je u redu i da serija završava na neki takav način. Žao mi je iz istog razloga što u seriji nije duže bio lik Eca, svojevrsnog afričkog warlorda koji prvo glumi svećenika, da bi naposljetku i spoznao vjeru, kojoj je služio njegov rođeni brat kao pravi svećenik i koji je isto ostavio svoje kosti na tom otoku.
Sve u svemu, u gomili svih serija koje se izbacuju svakoga dana na mnogobrojnim televizijskim kanalima i streaming servisima, iako je nastao toliko godina prije, Lost mi je bio poprilično svjež danas i dovoljno dobar da ga bez prekida pogledam od početka do kraja. Smatram ipak da svakoga tko želi znati ključne stvari iz današnje pop kulture mora pogledati i Lost, kao što mora i Breaking bad, Žicu i Momke s Madisona primjerice.
VIDEO Koje su turske serije bile najgledanije?
Ne volim serije s pričom jedan korak naprijed i natrag dva. To je Lost savršeno radio s tim flashbackovima. Što se tiče najgoreg kraja serijala - Igra prijestolja.