Gorička Bosanka Ivanka Mazurkijević (Stampedo) i riječki Goričanin Damir Martinović Mrle (Let3), glazbenici i supružnici, vjerojatno su najoriginalniji riječki, odnosno velikogorički par.
Iako na pozornici osebujan i provokativan, legendarni Mrle privatno je sasvim "normalna" osoba, Ivanka ga uglavnom i nadglasa. Primili su nas u svom velikogoričkom domu koji je uređen baš u skladu s njih dvoje, a povod razgovora bio je album s dječjim pjesmama "Kišni razdraganci" koji su upravo izdali...
Upravo ste izdali slikovnicu i CD s dječjim pjesmama, otkud vas dvoje u tom filmu?
Ivanka: Evo, ja ću reći za tebe.
Mrle: Ja ću reći za sebe.
Ivanka: Ja ću.
Mrle: Dobro, samo ako me budeš hvalila.
Ivanka: Otkad smo se upoznali, odradili smo nekoliko dječjih predstava, a ja sam se povukla u crnu rupu kazališta i zadnjih deset godina bila u toj baršunastoj atmosferi. Kako je Mrle stvarno vrlo javna osoba i stalno te uvlači u nove stvari i zadaje ti nove poslove, a imali smo već i zajednički projekte "Njama njam" za HRT koji nam se jako svidio, u BiH smo radili i predstavu "Knjiga o džungli"... tako da mi stalno imamo prst u moru s djecom.
Mrle: A ja sam, dok je još postojala Scena Gorica, radio "Ježevu kućicu".
Vi mi se, Ivanka, uklapate u te dječje projekte, a Mrle je uvijek sinonim za Let3.
Ivanka: Let3 je za 18 plus, a Stampedo prolazi i za mlađe (smijeh). Ali djeca Mrleta jako vole.
Mrle: Naš album i slikovnica "Kišni razdraganci" je, zapravo, jedna stara pjesma grupe Termiti, i to je jedina pjesma iz te moje bivše grupe koju sam ja napisao. A "Kišni razdraganci" zato što na područje Rijeke uvijek pada puno kiše i ja sam kao dijete živio u Opatiji, koja ima puno lijepih parkova i zelenila, pa sam tako kroz svoj prozor imao pogled na lijepu krošnju i zamišljao sam dok je padala kiša bića koja se kližu po listićima te krošnje, prelijevaju se kroz kapi kiše na prozoru i to su za mene bili kišni razdraganci. Bez obzira na to što tamo kiša puno pada, nikoga to nije rastuživalo, dapače svi smo bili sretni i veseli. A stih ide: "Operi me, ti stari oblače, operi me, kišni razdraganče." Zašto operi me kišni razdraganče? Zato što je to jedna pozitivna i dobra rokerska i punkerska energija, po kojoj je Rijeka i danas poznata. Kao što je u nekim gradovima tradicija folklor, u Rijeci je rock. I ta tradicija ide s koljena na koljeno, rock se u Rijeci jako njeguje i zato su kišni razdraganci kao poveznica s rock-ostavštinom.
Tko je napisao tekstove tih dječjih pjesama?
Ivanka: Ja sam napisala sve tekstove, a muziku smo radili zajedno. Album je jak, živ, kao da si upao u neku ludu videoigricu. Ali sretnu, ne vade se sablje, nego je sve lijepo....
Mrle: Nisu tipično glupe pjesme kojima se podilazi klincima kako bi te oni tobože shvatili. Nego su to lijepe, pametne pjesme, moderne po zvuku, u nekim dijelovima dosta žestoke.
Dobro ste rekli, ne mora pjesma biti glupa da bi je djeca shvatila.
Ivanka: Imamo curicu od osam godina, Mrle kćer od 12, pa je i to pomoglo, ali njihovi se interesi jako mijenjaju kako rastu, ali uspjeli smo uhvatiti dječji interes i pretočiti ga u pjesme.
Mrle, ovako djelujete totalno normalan tip. Šalim se naravno, ali neusporediv s onim na pozornici koji provocira...?
Mrle: Ta je provokacija pozitiva. Punk i rock nose samo pozitivu. Uvijek smo razmišljali pozitivno, da moramo biti iskreni, da ne smijemo biti pokvareni i da moramo biti pošteni. Sva ta provokacija ide iz poštenja. I ide prema onima koji su zli, nepošteni, zločesti i koji nam čine zlo.
Ivanka: Mi smo mala zemljica, ali kad ti zalijepe stigmu, kao Mrletu zbog provokacija... A oni su samo umjetnici..
Mrle: Nije to stigma. Ja sam se trudio cijeli život da imam tu "stigmu".
Ivanka: Evo, dat ću ti jedan banalan primjer. Prije 20 godina ja sam bila kao jako otkvačena, najprije sam kao otkrila boje u Zagrebu. Slagala sam ih tako da me mama s prozora molila da se vratim kući i preodjenem. To je sve bio neki moj eksperiment i moja otkvačenost se promijenila tijekom godina. Ali i kad mi u novinama iziđe fotografija na kojoj sam u trapericama i bijeloj majici, ispod nje opet piše: "Uvijek luda i otkvačena Ivanka". Ljudima ostaneš onakav kakvog su te upamtili koliko god se ti poslije promijenio.
Mrle: Ali ja sam i dalje to, ne želim pobjeći od provokacije, ja ću i dalje provocirati. Jer to je dobar smjer; biti pošten, dobar i širiti dobro. A načina na koji to radiš i kako to prezentiraš ima milijun i svatko će izabrati svoj. Ali u Letu3 nema zla, to je čista dobrota i ljubav koju širi. I upozorava na zle i zločeste.
Ivanka: I često koristi seksualnu čakru, što je u redu (smijeh).
Ali tko ga ne zna izvan pozornice, očekivao bi da će sad to biti neki show..
Mrle: Pa i bit će (smijeh). To je sve nastup, nastup nije samo na sceni i na albumu, može biti kroz kazalište, tisak, to su sve mediji. Uvijek je nastup, jedino sad nije.
Ivanka: Umjetnički nastup je uvijek interesantna stvar, moraš ući u neku drugu dimenziju, imaš agendu, smjer kojim bi kod publike htio izazvati emociju. Zato užasno respektiram glumačku profesiju jer u raznim ulogama moraš biti autentičan, uživljen i naći u sebi istinu kojom ćeš prezentirati tu umjetnost, pa i izgubiti granicu gdje je Mrle umjetnik, a gdje čovjek.
Mrle: Nema čovjeka.
Ivanka: Ja mislim da ima (smijeh).
A Mrle muž, otac...
Sve u jednom. Već smo deset godina zajedno, ali to je i puta tri jer nemamo odvojeno radno mjesto. Srećom, ima uspješan Let3, pa s njim ode dva-tri puta tjedno na gaže (smijeh). Inače bismo se pojeli jer puno toga radimo zajedno. Kažu da nije dobro stalno biti zajedno, ali u našem slučaju to nije bilo moguće razdvojiti.
Mrle: Meni je to dobro.
Ivanka: Meni je malo previše (smijeh). Voljela bih da u tri sata završi s poslom i da se onda vrati Mrle, ali on je radoholičar i nema toga. Čak to nije radoholičarstvo, to je on.
Živite na relacije Rijeka - Velika Gorica?
Ivanka: U tjednu smo u Rijeci jer nam kći tamo ide u školu, ali svaki smo vikend u Gorici. Ja sam gorička Bosanka već 35 godina.
Mrle: Mi smo se u Gorici zbližili na Sceni Gorica, koju je vodila Senka Bulić, i to je vrijeme bilo sjajno. Tada je u Gorici bilo odlično i svašta se događalo.
Politici je Scena Gorica smetala.
Ivanka: Pobijedila je druga struja i ta je struja ponudila drugi sadržaj. Možda smo za mali grad bili previše avangardan sadržaj. Ivica Buljan svjetski je redatelj koji je radio u Gorici. Senka Bulić me pozvala da budem programska voditeljica, otvorila mi je širom vrata kazališta, čovjek treba imati takve ljude koji te nesebično spajaju s vrhunskim umjetnicima. Tako je ona mene spojila s Paolom Magellijem. Nije tu bilo samo teške avangarde, bilo je baš veselo i raznoliko.
Scena Gorica bila je stvarno super.
Ivanka: Gorica je i sada lijepa, ima prekrasne parkove, knjižnice, sve je stvar ukusa kako ljudi žele živjeti. Mi se veselimo trenucima koje smo imali, i danas mi dođu ljudi i kažu: "Joj, kad si ti bila, bio je vrhunski DJ iz Londona koji je radio s Amy Winehouse."
Rijeka je oduvijek crvena, Obersnel, Komadina, drži je SDP. Kako, vi Mrle, gledate na to?
Mrle: Ma ne znam kako bih gledao. Ne razmišljam više o politici.
Ne živciraju vas?
Mrle: Mislim da su oni dobri ljudi, dragi su i topli. A što se oko njih događa, nemam pojma. U Rijeci nije lijepo kao što je nekad bilo, ali nije to samo stvar Rijeke.
Ivanka: Kamo ja dođem, tu trava ne raste (smijeh)
Mrle: U cijeloj državi, pa i šire, nije dobro. Besparica je, propadaju brodogradilišta, ljudi nemaju novca.
Ivanka: Kad ljudima oduzmeš ekonomsku stabilnost, najprije se odriču kulture jer to je luksuz. A kad kultura postane luksuz, onda čovjek sve više počinje sličiti životinji. Nemam ništa protiv životinja, da se krivo ne shvati. Sadržaj na koji umjetnik treba upozoravati upravo se događa pred našim očima. Kao što komičari kažu, ne mogu biti toliko smiješan koliko je stvarnost komična. Dovoljno je upaliti TV Dnevnik i ti postaješ "Alisa u zemlji čudesa", neka priča o pravdi, moralu, o uređenoj državi, a ja se iskreno čudim kako auti uopće idu ravno kako naš sustav funkcionira. Naša je Hrvatska kao neka jako lijepa cura koja je ostala kući, nije se nimalo provela. Mi smo se trudili dati neki drugi vjetar....
Mrle: Evo, naša prošla ploča "Angela Merkel sere", jednostavno ljude to ne zanima. Prije ili poslije svirke sjedimo u kafiću i čujemo ljude kako komentiraju: "Super je Let3, idem na koncert, ali što im treba to da se bave politikom. Onaj Mile Kekin i Let3 samo po politici, što to mene briga." Ljudi zatvore oči i ne žele znati.
Zašto je naziv bio baš "Angela Merkel sere"?
Zbog svega što se događalo i dalje se događa u Europi, ona je bila personifikacija tog sranja.
Sada je i ona na zalasku karijere, sve više je nadglasavaju pučani koji su otišli jako udesno, ona je ostala centar, mainstream.
Mrle: Kad je ona bila u toj fazi da kažeš da ona sere, onda možete misliti kako je tek sad. To je bio početak sranja, zato smo mi htjeli upozoriti, ali to se sad pretvorilo u nepovratno sranje.
Ivanka: Bilo je komentara kako vi to možete - Angela Merkel sere. Kao prvo i žene seru, a drugo ona je na javnoj funkciji i nju se s te pozicije može kritizirati. Kako je riješila priču s Erdoganom, tako što je preplavila Njemačku migrantima, ma sve je to zeznuto. Nitko nije nedodirljiv. Ni meni nije ugodno pročitati ružne komentare, ali kad se baviš poslom koji uključuje javnost, onda moraš biti spreman istrpjeti i uspjeh i neuspjeh.
Pročitala sam, ne znam je li to točno vaša misao, rečenicu: Slušam Let3, dakle mislim?
Mrle: Eto, ali nisam je ja rekao.
Ali rekli ste da ste baš zato što je Let3 ostao svoj izgubili mnoga sponzorstvo, možete li reći za sebe i Let3 da se nikad niste prodali?
Mrle: Ne znam drugačije, bio bih nezadovoljan da sam se drukčije ponašao.
Ivanka: Imaš tri vrste ljudi, oni koji razmišljaju srcem, oni koji razmišljaju glavom i oni koji razmišljaju stomakom. Oni koji srcem su srčani bolesnici, ovi koji stomakom odmah im pozli kad rade nešto izvan svog konteksta, a ovi koji misle mozgom žive jako dugo, ali su nesretni. Život je toliko kratak da bi između radio nešto što ne voliš i još da te mizerno plate.
Mrle: Let3 sad svira više nego ikada. Što vrijeme ide dalje, imamo sve više posla.
I vi do kraja godine izdajete novi album?
Mrle: Ove godine izdajemo četiri albuma, jedan je soundtrack iz predstave "Mačka na vrućem limenom krovu", onda "Kišni razdraganci", zatim "Sailor" te album Leta 3. Let3 trebao je već izdati album, ali kad nam krene koncertna sezona više ne stižemo ništa. Na albumu ćemo imati puno gostiju, pa ih je teško sve pohvatati.
Zašto je naziv baš Let3
Mrle: Ja sam imao jedan projekt koji se zvao "Strukturne ptice", multimedijalni projekt koji se bavio videom, plesom, pjevanjem i paralelno sam svirao u punk bandu Termiti, pa sam stvorio još jedan band jer mi je uvijek falilo da se još izražavam i to je bio Let 1. Iz toga je nastao Let2 jer je ekipa iz Let 1 na nekom tulumu počela svirati i tako je nastao taj band. Onda smo htjeli izdati ploču i početi nešto ozbiljno raditi, malo su se promijenili ljudi iz banda i tako je nastao Let3.
Ivanka: I prije nego sam upoznala Mrleta, Let3 bio mi je nešto najsnažnije. Svi bendovi koje poštujem ostanu ipak u sjeni Leta3, kad oni zasviraju, kao da ti kosa odleti. Svi mi možemo biti onako, samo neka Let3 odsvira kako treba. I ta njihova provokacija, sjećam se kad su u nošnjama iz "Era s onog svijeta" samo sjedili i igrali šah. Mi smo svi došli na zabavu, a oni su bili glazbeni umjetnici.
Tko smišlja te provokacije?
Ivanka: Mrle i Prlja, ali svi su genijalni i gitaristi Matej i Baljak.
Mrle: Kad njih dvojica sviraju, imaš osjećaj da svira jedna gitara, a sviraju nemoguće kombinacije.
Ivanka, vi niste dobili nijedan Porin, a Mrle desetke? Jesu li uvijek nagrađeni najbolji ili i u tome ima igrica moći, namještanja itd.?
Ivanka: Mrle je jednog Porina i meni dao (smijeh). Tu nagradu dodjeljuju kolege, ja se ovim poslom bavim već 30 godina, ali kolege smatraju da ne vrijedim jednog Porina.
Bila sam dva-tri puta nominirana, ima ljudi koji su se jednom pojavili i dobili pet-šest Porina, a Stampedo nijednog (smijeh). Stampedo ima svoju publičicu, ali nagrade sam dobila u kazalištu. Premda, dosta toga što sam slušala na Porinu bilo mi je ultradosadno, tako da - razlikujemo se u ukusima.
Mrle, koliko vi držite do nagrada?
Mrle: Važan je Porin, to je ipak strukovna nagrada. To čini glazbenika glazbenikom, kad takvih priznanja ne bi bilo, onda bi glazbenik bio na nivou zabavljača, a nagrada ga odredi da ima neku vrijednost. Tako se i na filmsku industriju svojevremeno gledalo kao na vrstu prostitucije, onda su je digli na viši nivo pa su izmislili nagradu Oscar. Pa se i na film počelo gledati kao na umjetnost.
Ivanka: Ali ima tu puno podvarijanti. Van Gogh nikada nije prodao nijednu sliku, ali nakon smrti postao je jedan od najboljih slikara svijeta. Po tebi on nije umjetnik?
Mrle: Nisam to rekao, pitanje je bilo je li mi važna nagrada.
Ivanka: Ne slažem se s tim da, ako ne dobiješ nagradu, nisi umjetnik.
Mrle: Nisam to rekao.
Ivanka: Tako sam čula da si rekao (smijeh). Ja bih rekla da ima puno umjetnika koji nisu dobili nagradu. Vjerujem da je Mrle umjetnik, znam da je Arsen bio umjetnik, i onda smo tu i mi neki koji se dodirujemo s umjetnošću. Ali to nas ne čini umjetnicima.
Mrle: Dobro je da postoje nagrade.
Ivanka: Meni je Porin odličan tulum.
Oboje ste glazbenici, sad se jedan glazbenik - Miroslav Škoro - kandidira za predsjednika države, iznenađuje li vas to?
Ivanka: Donald Trump je predsjednik SAD-a, nakon toga me ništa ne iznenađuje. Stvarno sam bila sigurna da on ne može postati predsjednik. I ako me pitate može li Škoro postati predsjednik - može. U Hrvatskoj je sve moguće, a vidiš, i u svijetu (smijeh).
Mrle: Slijedimo svjetske struje. U Ukrajini je predsjednik postao komičar, ako može komičar, što ne bi mogao pjevač. A Škoro je čak i dobar komičar.
Ima li Let3 na novom albumu politički angažirane pjesme?
Mrle: Nema, novi je album obrada starih pjesama u meksičkom ruhu.
Zašto u meksičkom stilu?
Mrle: Da bude veselo, a i paše u naše okruženje. Meksikanci su veseli, a sjebani skroz.
Koliko zarađujete kao glazbenici?
Mrle: Imamo nikad više posla, ali se ne plaća kao prije.
Kad ste najbolje živjeli kao glazbenici, u Jugi?
Mrle: Ne, u Jugi mi je bilo koma. Tamo nisi smio zaraditi novce, morao si uvijek muljati, meni se sviđao kapitalizam. To je bila totalitaristička ideologija, i riječka punkerska scena je bila protiv tog režima. Nama je bilo super da se Juga raspadne i da ide nešto novo, ali to novo opet je otišlo u sranje. Imao si jedno sranje i dobio drugo.
Ivanka: Juga je imala trenutke s Titom, pravima žena i nesvrstanima koji su bili dobri.
Mrle: Dobre stvari bit će uvijek dobre, a šteta je što nisu prenesene u ovo društvo, poput te socijale, a ideologiju i režim makni, naravno.
A kad je onda bilo dobro?
Mrle: Bilo je dobro u vrijeme Markovića, to je bio kraj Juge i tada je bilo dobro.
Poslije je bilo dobro kad je rat završio, svi su bili puni nekog elana i optimizma, otvarale su se firme, sviralo se, nastupalo. Slovenija se spremala za ulazak u EU, puno smo tamo svirali, bili su najbolji primjer u Europi kako financirati klubove, mlade ljude. Nadali smo se super genijalnom društvu nakon rata, imamo super zemlju, snagu, želju, riješili smo se svih tereta i onda ništa. Ista ekipa koja je radila probleme u Jugi, radi ih i sad, samo su se prebacili u nove redove.
Ivanka: Žao mi je gledati kako neke stvari nestaju i nisu sačuvane...
Mrle: Kao na primjer?
Ivanka: Spomenici NOB-a
Mrle: Briga me za spomenike, ja bih sve one prijašnje i ove sadašnje zabranio, da nitko više ne priča ni o kome. Pa mi smo zemlja koja se stalno bavi mrtvacima, kad će početi život?
Nemate problem što je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović bacila Tita s Pantovčaka?
Mrle: Ja bih sve te spomenike izbrisao.
Ivanka: Bacila ga je jer ju je podsjećao na državnike koji su imali dobru priču. Možda je sve to bila zabluda, on je možda nekima bio diktator, mnogima je nanio zlo, ali imao je karizmu.
Sramota ljudskog roda.Amoralna nakupina.Među ostalim, "ovo" sa slike zabranilo bi spomenik (rado srušilo) Blage Zaadra? Možda su Blago, Babić, Čađo i svi ostali zapravo morali poginuti da bi "ovo" sa slike u budućnosti moglo gurati čep tamo gdje ga je gurao.