Komemoracija u spomen na velikana hrvatskog glumišta Ivicu Vidovića održat će se u četvrtak točno u podne u njegovu matičnom kazalištu “Gavelli”. Posljednji ispraćaj bit će isti dan u 16.45 sati na zagrebačkom groblju Mirogoju. Pogreb će se održati u petak u 16 sati na gradskom groblju u Komiži.
Mislili su da se šali
Ni dva dana nakon odlaska glumačkog velikana Ivice Vidovića, šok i bol ne jenjavaju. Glumci su osupnuti, a odlazak voljenog kolege kao da još ne prihvaćaju.
– Pamtit ću ga po velikoj toplini. Bio je jedan od zadnjih pravih, velikih kitova hrvatskoga glumišta. Stalno nam se žalio na boleštine, govorio da mu nije dobro, no mislili smo da se zapravo s nama šali, da je riječ o običnoj kuknjavi. Jako mi je teško suočiti se s time jer u posljednje vrijeme po Frankopanskoj stvarno jako tuče – rekao je glumac dramskog kazališta Gavella Duško Valentić. Njegovo mišljenje dijeli i Enes Vejzović, koji smatra da je raspadom Jugoslavije Hrvatska dobila tri glumačke legende: Fabijana Šovagovića, Borisa Dvornika i Ivicu Vidovića.
– Nakon njegove smrti ostajemo bez jednog od najvećih. Brojne uloge osigurale su mu status istinske glumačke legende. S Ivicom sam igrao samo jednom, u predstavi “Slučajevi običnog ludila”, i tada sam shvatio koliko su prave veličine jednostavne, koliko je s njima lako raditi – kaže Vejzović. Ivica Vidović prije dvije godine prvi je put operirao čvoriće na glasnicama. Treća operacija grla bila je uspješna, ali zbog slabog i izmučenog organizma počeli su mu otkazivati organi. Posljednjih dana nije bio pri svijesti. Posebno dojmljiv bio je susret s preminulom kolegicom iz Gavelle Marinom Nemet. Sreli su se u bolnici Merkur, kamo je Marina išla na zračenje, i umirivali jedno drugo.
Nominacija za Nazora
– Sve će biti dobro! Proći će i ovo! – hrabrili su se.
Nažalost, nije završilo tako. Ivica Vidović preminuo je nakon Marine, u 73. godini života. Za njim žale svi; kolege glumci, javnost, znani i neznani. Žale gledatelji koji ga pamte po velikom opusu uloga u serijama i filmovima, ljubitelji kazališta. Žale i oni obični ljudi s kojima je uvijek rado zastao i na ulici strpljivo slušao što mu imaju reći na račun neke njegove uloge. Ivica Vidović nije se družio samo sa sebi ravnima. Pripadao je među ljude koji prijatelje biraju srcem. Tako ga se često moglo vidjeti kako sjedi u društvu konobara, tehničara, kostimografa... i priča anegdote iz vlastitog života. Najdraže su mu bile one u kojima je sam ispao ‘dudek’. Utočište mu je bila Komiža, kamo je bježao napuniti baterije, odmoriti se od svega. U toj istoj, dragoj mu Komiži, bit će i pokopan.
– Osjećam kao da je otišao dio mene. Upoznali smo se prije 50 godina i velik dio svog života proveo sam s njim – kazao je doajen našeg glumišta Špiro Guberina.
– Otišao je još jedan velik, potpuno nezamjenjiv glumac. Jedan od najboljih ljudi koje sam poznavao. Golem je to gubitak i za Gavellu i za hrvatski teatar – rekao je Ranko Zidarić.
– Pamtit ću ga po izvanserijskoj ljudskosti, talentu i slavi koju je uživao u javnosti. Kamo god smo došli, Ivica je bio obožavan. Njegova popularnost bila je jednaka u svim susjednim zemljama – rekao je Enes Vejzović te dodao kako mu je žao što Vidović za života nije dobio nagradu HDDU-a.
– Zaslužio ih je sve. I one koje je dobio i one koje nije. I glumačke i ljudske – govori Vejzović. Ivica Vidović za svoj rad dobio je mnoge nagrade, a nekoliko sati prije njegove smrti u HDDU-a su ga nominirali za Nazorovu nagradu.
ode još jedan jz plejade velikih.Velika ti hvala šta si ovu lipu zemlju živija sa nama.