U Hrvatskoj danas nema puno glazbenih grupa u kojima su samo žene. Dok u solo vodama imamo itekako kvalitetnih glazbenih imena, ženske bendove možemo nabrojiti na prste. Zato vam predstavljamo tri ženske grupe u kojima su same djevojke, a sve tri izvode zabavnu glazbu.
Ženski tamburaški sastav Cure Iz CEntra nastao je 2008. godine tijekom turneje Kulturno-umjetničkog društva „Koprivnica“ u Sarajevu s obzirom na to da su u to vrijeme djevojke iz današnjeg benda plesale folklor u KUD-u Koprivnica. Dolaze iz Križevaca i Koprivnice, a od samih početaka sastav se nekoliko puta mijenjao. Danas ga čine Ana Mađer (bas), Marina Novogradec (kontra), Ema Trninić (brač), Monika Ritoša (bisernica) i Ana Trninić (brač).
– Bend smo osnovale Marina Novogradec i ja davne 2008. godine u inat dečkima tamburašima koji su nam se sviđali. Naime, do tada smo bile plesačice u KUD-u Koprivnica i odlučile smo malo impresionirati dečke koji su nam se sviđali, pa smo uzele tambure u ruke i tako počinje naša priča. Važno je napomenuti da smo bile samouke, da prije toga nismo znale ništa svirati te se tako zbog inata i ljubavi stvorila i ljubav prema tamburi i sviranju – kaže nam Ana Mađer. Cure su već nakon dva mjeseca odradile i prvu gažu, koju bi Ana danas najradije zaboravila.
– Naravno, možete misliti kako je to izgledalo i zvučalo, ali nama se u tom trenu činio da smo jako puno napravile. Sada, s odmakom, možemo reći da nam je trebalo sigurno kojih pet do šest godina kako bismo stekle sigurnost i samouvjerenost – kaže Ana. Zanimljivo je da su se najprije zvale CICE, a ime su promijenile tek nakon nekoliko godina.
– Naziv sastava je nastao isto tako iz zezancije i prvobitno je bio samo CICE, ali kako smo se sve više počele pojavljivati na sceni, odlučile smo osmisliti malo ozbiljnije ime, ali da se pritom ne odreknemo naše skraćenice te je tako nastao naziv koji i danas koristimo Cure Iz CEntra. Često nas pitaju imamo li neugodnih iskustva zbog imena...Odgovor je da nemamo, dapače mislimo da je našim fanovima simpatičan, lako pamtljiv i da su ga općenito svi brzo usvojili i zapamtili. Kada smo krenule s osnivanjem benda uopće nismo razmišljale o uspjehu ili o prihvaćanju nas kao ženskog benda jer smo imale osobito težak zadatak, a to je bilo naučiti svirati budući da smo Marina i ja (Ana M.) kretale od same nule i u tom trenutku doživljavale sve to kao veliku zezanciju. Uporan rad, prijateljstvo i ljubav prema tamburaškoj glazbi doveli su nas tu gdje smo sada pa se danas možemo pohvaliti mnogobrojnim nastupima diljem Hrvatske, festivalima te nastupima u poznatoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, a u konačnici i albumom u suradnji s izdavačkom kućom Croatia Records. Ženski su bendovi dosta dobro prihvaćeni jer su rijetkost i, naravno, oku zanimljiviji, osobito muškom rodu, a što se tiče muških kolega tamburaša, postojale su sumnje u naše sviranje i uspjeh. O ovakvom uspjehu i da ćemo izdati album nismo ni sanjale, a kamoli mogle zamisliti da će se to jednom i stvarno dogoditi. Bilo je jako puno situacija u kojima smo „padale od smijeha“ od reakcija ljudi koji su malo više zavirili u čašicu, ali to su sve čari našeg posla. Od raznoraznih “uleta” do ponuda kojih uvijek ima osobito kada si ljudi malo popiju i opuste se, no mi to s lakoćom „hendlamo“. Znamo se postaviti u takvim situacijama! Nemamo što izdvojiti, nije recimo još pala nikakva ponuda za brak ili nešto slično – sa smiješkom će Ana.
CICE su debitantski album izdale tek prije dvije godine. Kako kažu, trebalo je vremena za njega.
– Mogle bismo reći da smo tek tada sazrele i skupile hrabrost. Tijekom šest godina radile smo na autorskim pjesmama, izvodile ih na svim poznatim festivalima tamburaške glazbe u Hrvatskoj i, kada se skupio, možemo reći, lijep broj pjesama, logičan slijed je bio ujediniti ih na albumu. Ovom prilikom želimo zahvaliti gospodinu Ivici Pepelku, legendi kajkavskih popevki, našem dragom prijatelju i kolegi, koji nas je potaknuo da se odvažimo na taj korak te nam “otvorio vrata “naše izdavačke kuće Croatia Records. S njime smo snimile i duet “Procvjetali ljiljani” – dodala je Marina Novogradec. Premda su posljednjih godina imale puno nastupa, sve cure rade i u struci.
– Svaka od nas ima svoj posao u struci, a bend, tj. sviranje i pjevanje, velika su nam ljubav, hobi. Obveze uspijemo uskladiti zahvaljujući dobroj komunikaciji, razumijevanju i naravno ljubavi koju gajimo prema ovom poslu. Volimo pjevati, svirati, stvarati nove pjesme… Znamo cijeniti ono čime se bavimo i naučene smo da to zahtijeva i puno osobnog odricanja, ali smo na kraju zadovoljne i sretne kada vidimo kako naša publika uživa u našim pjesmama/nastupima. Privatno slušamo zaista sve pomalo, od tradicionalnih tamburaških pjesama, rocka, popa domaćeg, sevdalinka do onih dobrih starih narodnjaka. Nismo isključive i slušamo sve što nam je dobro – kaže Ana. Pandemija koronavirusa utjecala je i na rad Cura Iz CEntra. Već imaju novu pjesmu i planirale su snimanje spota, no sve su odgodile za bolje dane.
– Planovi za budućnost su svakako vježba, rad na novim autorskim pjesmama, odlasci na festivale koliko nam ostale obveze budu dopuštale, organizacija naših koncerata, možda i velikog s prijateljima u KD-u Vatroslava Lisinskog, a možda i rad na novom albumu, nikad se ne zna – zaključila je Ana Mađer.
Početkom 2019. na sceni su se pojavile The Dekle, ženski glazbeni sastav koji je odmah zaintrigirao publiku pjesmom “Od Dunava do Jadrana”. Sastav trenutačno čine jedna Zagorka i dvije Slavonke – Kristina Šuka-Jajtić, Margareta Tomac i Karla Babić. Okupio ih je njihov producent Ivica Plivelić Iva.
– Dekle su tri djevojke sa sela koje od malih nogu obožavaju plesati i pjevati te nisu ni slutile da će ih folklorna pozornica lansirati na estradnu. Čuvarice tradicije koje kroz svoje autorske pjesme i spotove pokušavaju očuvati “ono nešto naše”. Svaka od nas došla je nekim svojim putem, zapravo na nagovor prijatelja ili obitelji. Profil djevojaka koje je producent tražio odgovarao je svima koje su se na neki način bavile folklorom, možemo reći da iz njega izvire ta ljubav prema glazbi, tradiciji, nošnjama, pozornici, ali i upornost te spremnost na timski rad. No, osim kriterija, da imamo sluh, ritam, dobar glas, da poznajemo i volimo domaću glazbu, naš producent ipak je tražio ‘ono nešto’ – jednostavnost. Dakle, vrlo smo sličnih uvjerenja i životnih priča pa nije trebalo dugo da se međusobno zavolimo. Zanimljivo je što smo u početku svi komunicirali književnim jezikom, a sada svako na svom narječju pa znamo čak tražiti i prijevod. Naš repertoar sastoji se ponajprije od naših autorskih pjesama, a ostatak prilagođavamo publici pred kojom pjevamo. Posebno volimo zapjevati makedonske, onako za svoj gušt – kaže Kristina, koju nije iznenadilo da su odmah prvom pjesmom postale popularne. “Od Dunava do Jadrana” na YouTubeu ima milijun i 500 tisuća pregleda.
– Nije nas iznenadilo što je pjesma pridobila toliki broj slušatelja jer je zaista pjevna i brzo ‘ulazi u uho’, međutim iznenadilo nas je što su nas ljudi i mediji tako brzo prihvatili s obzirom na to da smo se tek pojavile na glazbenoj sceni. Na samom početku bio je to vjetar u leđa, ali poslije smo shvatile da moramo opravdati očekivanja i da svijet glazbe nije tako jednostavan kao što se na prvi pogled čini. Planirale smo ipak malo laganije, no sudbina nas je ‘bacila u vatru’ iz koje više ne želimo izaći – kaže Kristina i dodaje kako im je dosad najveći uspjeh duet s Hankom Paldum “Nitko kao majka”.
– Činjenica je da ženama nije problem raditi nekoliko stvari istovremeno pa tako ni nama. Jednako smo posvećene svakom poslu i zahvaljujemo našim poslodavcima na velikom razumijevanju. U glazbenom svijetu nema radnog vremena, a ni šef Ivica Plivelić Iva nije strog pa se nemamo na što žaliti. Ukratko, sve se može kad se hoće i kad čeljad nije bijesna – naša verzija poslovice. Svjesne smo od samog početka da će nas neki više gledati nego slušati, ali srećom, kod nas je to situacija samo dok šutimo jer, kad zapjevamo, taj pogled se promijeni. Zato smo odlučile da naš stil odijevanja bude uvijek na nivou i da ne otkriva previše atributa kako bi fokus bio na pjesmi. Samim time smo se već izdvojile i dobile jako puno pozitivnih komentara te poštovanje muškog roda. S nama su uvijek prateći tamburaši i producent pa, ako se i nađe koji veseli udvarač, uputimo ga na njih – kaže Kristina i dodaje da imaju punu podršku svoji “gorih polovica”. Njezin je suprug harmonikaš koji s njima snima pjesme i po potrebi ih prati na nastupima.
- Margareta ima zaručnika punog razumijevanja koji nas podržava i pomaže kad god je može, vozi na gaže ili pripazi na pečenje dok imamo probu. Karla je malo mlađa, nije najavila vjenčanje u skoro vrijeme, ali dečko je sluša, u suprotnom zna da bi imao problem s nas dvije. U svakom slučaju, pazimo se podržavamo se. Sve je više sretnih glazbenih parova na našoj sceni, što je dokaz da su se vremena malo promijenila, i sretne smo zbog toga – zaključila je Kristina.
Među ove tri grupe najviše uspjeha dosad imale su Učiteljice. Ništa čudno kada je grupa “čedo” hitmejkera Dušana Bačića i Bojana Dragojevića. Čine ga Matea Tisaj (glavni vokal), Silvia Ivić (tambura i prateći vokal) i slovenska izvođačicu Ana Vurcer (violina i prateći vokal). U veljači 2019. godine bendu se priključuje Andrea Paškvan, koje mijenja Mateu Tisaj jer ona čekala bebu. Andrea je bila urednica informativnog radijskog programa u Zadru te pjevačica koja je nastupala s grupom Forum.
– Prije nego što je bend osnovan intenzivno sam se bavila glazbom nekoliko godina, violinu sam svirala s različitim glazbenicima i nastupala u Sloveniji, a i u Hrvatskoj. Ova je audicija bila za mene prilika da napravim korak dalje i da radim s najboljima. Kad sam saznala da audiciju organizira najbolji autorski tim u regiji, nisam imala nikakvih sumnja. I bila sam u pravu iako do tada nikada nisam razmišljala da budem dio ženskog benda – kaže nam Ana, a s njom se slaže i Silvia.
– Svakako je bilo puno lakše započeti bend s obzirom na to da su naši osnivači poznati autor i producent Dušan Baćić i Bojan Dragojević. Znale smo da taj projekt ne može biti loš. Iako su neplanirano u našem bendu, violina i tambura su instrumenti koji se odlično slažu i prepoznatljiv su zvuk Učiteljica – dodaje Silvia.
– Od samog početka su naša očekivanja bila velika, vjerovale smo u uspjeh, ali nikad se ne može biti siguran. Naše prve tri pjesme bili su dueti s Jasminom Stavrosom, Severinom i Nedom Ukraden. Naravno, bile smo jako sretne zbog velikog uspjeha koji se dogodio tako brzo i milijunskih pregleda na YouTubeu. Do danas smo izdale 18 pjesama i na našem YouTube kanalu imamo gotovo dvjesto milijuna pregleda, što je stvarno puno – ponosno kaže Ana dodajući kako joj je drago što imaju raznoliku publiku.
– Slušaju nas i djeca i starije osobe, od sedam do sedamdeset sedam. Naravno, postoji i brojna muška publika s kojom obično nema problema. Na nastupe nam često donose čokoladu i ruže, a najčešće se žele slikati s nama. Ponekad se šalimo da više vremena provodimo fotografirajući se s obožavateljima nego na nastupu. Inače su muškarci uživo prilično sramežljivi. Hrabriji su putem društvenih mreža – otkriva nam violinistica.
Iza Andreje je nekoliko godina iskustva. Kada je dobila ponudu da pjeva u Učiteljicama, kaže, nije se dvoumila.
– Sigurno je lakše kad već imaš dosta godina iskustva pjevanja u bendu, ali prijeći u Učiteljice bio je za mene nov, drukčiji izazov i, naravno, velik korak kojem nisam mogla odoljeti. Volim radio i nadam se da ću si jednom posložiti da mogu i pjevati s bendom i raditi na radiju. Ipak, glazba je moja prva i veća ljubav otkad znam za sebe – iskreno će Andrea.
Učiteljice su radile i tijekom pandemije koronavirusa. Izdale su dvije pjesme, a za “Proći će i to” su same i snimile video.
– Video je snimljen mobitelima i to je bilo nešto novo za nas. Puno se toga može učiniti samo ako je želja dovoljno velika. Željele smo da u ovim teškim vremenima barem malo razveselimo našu publiku. Potkraj kolovoza smo izdale još jednu pjesmu s naslovom “Apsolutno”, za koju smo snimile video na moru. Pandemija je imala golem utjecaj na nas. Ostale smo bez nastupa, bez osobnog kontakta s našom publikom, koji nam jako nedostaje. Teško smo se navikle biti kod kuće vikendom jer smo nastupale u različitim zemljama. Puno smo putovale, što se sada naravno promijenilo. Nažalost, još ne znamo koliko će to trajati, ali nadamo se najboljem – zaključila je Ana Vurcer.
Jedne imaju " duet s Hankom Paldum ". Druge slušaju narodnjake. Treće pjevaju s Nedom Ukraden. Zaključak : NE,hvala.