Niti 45 godina nakon smrti Elvisa Presleya ne prestaje unisona planetarna žalost Zemljana za gubitkom "kralja rock and rolla". Danas, u vremenu kada Mick Jagger i Stonesi s navršenih 79 godina žare i pale europskim pozornicama, postaje jasno koliko je zapravo trajna postala rock kultura, ili industrija, koju je "stari" Elvis napustio sa 42 godine života, te 1977. No, Presleyjev rad između 18. i 31. rođendana daleko je važniji za rentgensku sliku kulturne scene 20. stoljeća nego žalopojke zbog odlaska pretile rock figure sa stalnim poslom u lasvegaškim hotelima. Uostalom, i taj dio njegove radne biografije ima svoje fanatične zagovornike, a upravo je nedavni zagrebački gost Nick Cave poznat po tome da izuzetno cijeni baš tu zadnju fazu rada "čovjeka iz Tupela".
Značaj Elvisa Presleyja u popularizaciji rock'n'roll glazbe nemoguće je precijeniti, jer je rock glazba procvat doživjela upravo na valu eksplozivnog proboja Presleyja i društva. "Daleko u budućnosti", rekao bi George Lucas, Elvis je ovih dana ponovo glavna tema zbog istoimenog filma Buza Luhrmanna o njegovom menadžeru "pukovniku" Tomu Parkeru kojeg glumi Tom Hanks. Upravo je zaštitnički odnos Parkera prema svojoj najvećoj zvijezdi definirao mnoge kasnije slične poslovne odnose u svijetu show-businessa najteže kategorije, sa sličnim figurama u karijerama Led Zeppelina, pa sve do U2 i Springsteena.
I opsežni, četverosatni HBO-ov dokumentarac "The Searcher" prije nekoliko godina pokazao je koliko se toga još može otkriti o Presleyju, ili ispričati na drugi način, te kolika je jaka fascinacija publike, kritičara, redatelja i glazbenika njime još i danas. Od dolaska na scenu 1954. i naglog proboja do statusa dotad nezabilježenog fenomena, sa samo 19 godina Elvis je išao putevima nepoznatim tadašnjem glazbenom i show-businessu. "Spojivši country i rhythm and blues u rock and roll", od potpisa ugovora za Sun Records, do prelaska u veliku diskografsku kuću RCA, pa do odlaska na odsluženje vojnog roka u Njemačku 1958., završio je prvu fazu rada kao nitko prije njega.
Presley je bio na vrhuncu popularnosti, a kada se vratio, slijedilo je hollywoodsko razdoblje snimanja filmova te povratka na pozornicu 1968. s televizijskom emisijom "Comebeck Special". "Elvis je bio ruševina 1968.", kazala je svojevremeno Priscilla Presley, "nije svirao deset godina i nije znao je li to početak ili kraj". No, legendarni "Comeback Special" bio je sjajan nastup, čiju su formu opuštene svirke pred publikom u televizijskom studiju kasnije opet kopirali mnogi, pa i serijal "MTV Unplugged". I povratnički nastup koji su Beatlesi planirali za 1969., pa završili na krovu londonske zgrade, bio je inspiriran Elvisovim povratkom godinu ranije.
No, bio je to ujedno i početak kraja kralja koji je nakon toga, poslije par sezona nastupanja na skupim gažama u lasvegaskim hotelima, vidno udebljan i pod utjecajem tableta, umro u Gracelandu 1977. sa samo 42 godine života. Elvis je bio prvi u mnogo toga, a njegov put, i dobar i loš, od tada do danas slijedile su mnoge pop i rock zvijezde uhvaćene u mrežu istih problema - kako ostati normalan u nenormalnim okolnostima vrtoglavog uspjeha?
Od početnih snimaka za Sun Records Sama Philipsa, do kasnijeg RCA repertoara i šezdesetih godina kada je postao dio hollywoodske filmske svakodnevice, skloniji gospelu, countryju i soulu, Elvis je ostao sinonim rastuće snage rock glazbe i mnogih žanrovskih pritoka. Pobrojati sve Elvisove zasluge bilo bi predugo, ali među njegove najveće prednosti svakako ulazi majstorska interpretativna sposobnost i lakoća s kojom je posvajao ponuđeni materijal, kao i izvrsna sviračka uigranost ključnih suradnika tijekom godina, poput gitarista Scottyja Moora i Jamesa Burtona, ili bubnjara Ronnieja Tutta, koja je samo dolijevala ulje na vatru arhetipskih vokalnih izvedbi.
Dakako, branitelji ćudoređa kojima je i Elvisovo njihanje kukovima 1955. bilo znak "vražjih posla", prognozirali su mu kratak vijek trajanja na valu pomodnosti nastale na tsunamiju zanimanja tinejdžera. A ti klinci su nakon Drugog svjetskog rata tražili ispušni ventil za nagomilane emocije, koje su pak trebale kanal za odušak frustracijama i fascinacijama "crnim" glazbenim žanrovima. Prve kritike Elvisovih nastupa bile su pogromaške do te mjere da bi se netko u sličnoj poziciji danas vjerojatno prestao baviti scenskim poslom. No, nastanak rock'n'rolla imao je, dakako, prirodnih saveznika poput rastuće televizijske industrije sredinom pedesetih, a i korespondirao je s obnovom industrije električnih instrumenata i rastom proizvođača poput Fendera i Gibsona.
Prvi singleovi Elvisa Presleyja i Billa Haleya And The Comets - programatska "Rock Around The Clock" - smatraju se nultom točkom rock-revolucije. No, Haleyeva himna, objavljena 1954. prvotno je prošla nezapaženo, trebao je jedan Elvis da se stvari pomaknu s mjesta. Već njegov prvi single bio je upaljač nezabilježene vinilne revolucije koja je uslijedila. Arthur Crudupova pjesma "That's All Right" i "Blue Moon Of Kentucky" objavljene su srpnja 1954. na diskografskoj etiketi Sun Records Sama Phillipsa, gdje su Elvisa naslijedili Jerry Lee Lewis, Carl Perkins i Johnny Cash.
Valja reći da je Sun Records bila nezavisna tvrtka - zbog čega se i jest posvetila tada "nezavisnom" glazbenom žanru - ali će već nakon tri antologijska singla krajem 1955. Phillips prodati Elvisa velikom RCA-ju i uknjižiti do tada nezabilježenih 40.000 dolara na računu. Tek će 1956. uslijediti Elvisovi RCA-blockbusteri "Heartbreak Hotel", "Hound Dog", "Blue Suede Shoes" i drugi. Presley je s neskrivenim guštom rabio crnu glazbu "u svoje svrhe" i upravo je tu bio ključ nakane Sama Phillipsa da učini rock'n'roll visokokomercijalnim proizvodom.
Kao i pionirski televizijski impresario Ed Sullivan, Phillips je bio "daltonist" na boju kože i rasna ograničenja, ali je shvaćao da zbog duboke segregacije američko društvo neće prihvatiti glazbenika crne boje kože na najmasovnijoj razini. Danas su daleko dani kada je Elvis karijeru započeo nošen na valu podrške mlađe publike kojoj je bio jedino svjetlo u tami tinejdžerskih soba i zajednički nazivnik skupnog, napokon ozakonjenog javnog otpora prema "roditeljskoj kulturi".
A upravo su "diktatorska" kultura odraslih i konzervativne vrijednosti sredinom pedesetih bile pogodne za nagli uspjeh rock and roll scene i filmskih ikona poput Jamesa Deana ili Marlona Branda. Supkulturni okus i buntovnost nove glazbe postavile su stvari u drugačiji omjer, a idilične slike odrastanja dobivale su s vremenom nešto tamnije obrise. Nije čudno da je kasniji hip hop s likovima poput Eminema, njegovim tematskim preokupacijama i strašću za crnom glazbom, zapravo bio novi odraz sličnih društvenih, rasnih ili obiteljskih odnosa, kakvi su vladali i u vremenima Presleyjeva proboja, pa su se čak i tu vidjeli utjecaji čovjeka koji je bio i ostao - kralj.
VIDEO: Pukla ljubav poznatog para: Nika Turković i Matija Cvek prekinuli dugogodišnju vezu
