Od samog početak Cro-A-Portera na njemu je prisutan Boudoir i stoga je bilo izuzetno lijepo vidjeti stare modele kojim su nas sestre Martina Čičko Karapetrić i Morana Saračević povele na put u petnaest sezona Cro-A-Portera i svoj kreativan razvoj. Od veselih početaka i relativno jednostavnih modela do danas to je priča o velikom kreativnom razvoju, pokojem izletu i modni sadomazo svijet, ali i onaj koji nose njihove kćeri, malene djevojčice koje odrastaju doslovno na modnoj pisti.
Bila je to i priča o pravoj umjetnosti u modi, dokaz koliko je istinskog talenta, ali i truda i rada uloženo u svaki model, što sve zajedno tvori priču u uspjehu. Taj pogled unatrag bio je prava potvrda da se upravo Boudoir s pravom godinama svrstava u sam vrh naše modne ponude. Upravo takva im je i nova kolekcija. Boudoirke su joj dale ime “Faunove ljubavnice”, a svakoj od blistavih dama na glavu su stavile šarmantnu kapicu koja je svojevrsni homage njihovoj pokojnoj baki, u čijem je salonu šešira “Hela” zapravo i počela ova priča. Odlična kolekcija koja svojom raskoši načas u stranu gura čak i strašnu recesiju. A može li se uoće od mode ili neke haljine tražiti nešto više?
Podjednako izvrsna bila je i Marina Designa, iako je ona svoj modni svijet stvorila na sasvim drugačijem polazištu. Njena nova kolekcija, definitvno i njeno najbolje izdanje koje smo vidjeli, na neki je način posvećena tehno boginjama našeg doba. To su i moćne i lijepe žene, a njihova je odjeća funkcionalna i seksi. Na pistu je poslala sve modele koji izuzetno naglašavaju žensku siluetu, nadogradila ih tehno nakitom, ali i izradila iz materijlakoji kao da imaju “tehno” premaz. Jasno mišljeno i odlično izvedeno, od prvog do zadnjeg modela, a već se sada može prognozirati da će trendseterice (s pravom) poludjeti za njenom sasvim prozirnom torbom.
Naravno, i trećeg dana Nivea Cro-A-Portera gledali smo tzv. dučansku reviju. Ovog je puta to bio Zipperr. Podjednako jako razočarao je i gost iz Srbije Dejan Despotović. Totalno crna kolekcija, i za žene i za muškarce, očito je trebala biti dramatičan iskaz urbane mode. No, kada netko inzistira da dečkima u tajicama ispada prije komičan nego dramatičan, što je šteta jer imao je Dejan i nekoliko vrlo uspjelih komada koji su se pogubili u općem crnilu. Slično se dogodilo i Luki. Od prevelikog inzistiranja na volumen, malo je ostalo od kreacije.
Revija o kojoj će se najviše pričati svakako je revija Sin Factory. No, kada netko na početku na pistu pusti ženu golih grudi kojoj su maskom zatvorena usta, lako je predvidjeti razvoj događaja. Umjesto mode vidjeli smo “sto” načina na koji se modom može mučiti i unakaziti žensko tijelo. Igrokazi poput padanja po pisti (točno ispred fotoreportera) i četveronožnog puzanja uz muškarca vladara (i to žene koja je bila lisicama “obješena” na letvu s koje ju je, naravno, oslobodio kreator) zapravo su samo loš alibi za istu takvu modnu ponudu.
I večaras se hrvatski modni svijet sjetio pokojnog vizažiste Tome Vrbana. Njemu u čast izložene su haljine: Matije Vuice, Boudoira, Amarie i XD - sve kolekcija za koje je on radio šminku - na lutkama čija su lica zastrta crnom svilom. Još jednom modni je svijet uputio svoj pozdrav velikom umjetniku. I zaista nakon veliek tuge i boli ostaje nam samo jedna utjeha: tamo gdje je Tomo sada žene su ljepše, a svijet veseliji.
