Geoffrey Kabat: Slava Flesch - Život i riječi jedne hrvatske Židovke, Profil, Zagreb 2021. - Slava Flesch bila je Siščanka, iz dobrostojeće trgovačke obitelji, koja je s mužom i djecom u travnju 1941. posljednjim Orijent ekspresom pobjegla pred Holokaustom. Ustaše su već preuzimale vlast kada su Fleschovi, s nešto zlata po džepovima i malo dolara na američkom računu, krenuli da preko Ankare, Bagdada, Basre, Karačija i Capetowna, krećući se nemogućim rutama, stignu u New York. Na tom su putu imali sreće, koja je iznevjerila tisuće i stotine tisuća europskih Židova, koji su u to vrijeme pokušavali pobjeći od sudbine koju su im namijenili Adolf Hitler i njegovi saveznici.
Slava i njezin muž Emil ubrzo su po dolasku slobodi i sigurnosti Sjedinjenih Američkih država žrtvovali jednoga svog sina. Poginuo je u ratu, boreći se s Japancima. Tim je događajem zasnovan njihov novi život, u drugome i drukčijem svijetu. U Holokaustu je do kraja bio opustošen njihov prethodni svijet, a njih dvoje su, pogotovu Slava, živjeli od pamćenja i od sjećanja. U njihovoj svijesti postojalo je sve čega više nije bilo, u njima je živio jedan mrtvi, umoreni svijet.
Geoffrey Kabat dječak je iz njihova susjedstva na sjevernom Manhattanu. Sretao ih je i pozdravljao na stubištu. Poslije je završio medicinu i postao epidemiolog karcinoma, te doktorirao na slavenskim jezicima i književnostima na Sveučilištu Columbia, i objavio knjigu o Dostojevskom. Kada se nakon godina i godina ponovo našao u starom kvartu, i kada ih je ponovo sreo, Slavi je bilo 79, Emilu 94. Počinje ih posjećivati i snimati njihove životne priče, onako kako ih Slava pripovijeda. Knjiga koju je tada Geoffrey zamislio do danas nije našla svoga američkog izdavača. Mnogo je židovskih priča, mnogo je svjedočanstava o Holokaustu i s margina Holokausta, i sve te priče nikad neće biti objavljene. Osim toga, priča Slave Flesch i njezina Emila ipak se mnogo, mnogo više tiče Hrvata i Hrvatske, a onda i cijele bivše Jugoslavije, nego što bi se mogla ticati Amerikanaca i Amerike.
Slava Flesch već trideset godina je mrtva. Emila je tri godina nadživjela. I možda od njihove priče ne bi ostalo ništa da Ivo Goldstein nekako nije došao do Kabatovog rukopisa, da ga nije preveo, uredio i opremio pratećim napomenama i fusnotama. Krajem prosinca 2021. knjiga je objavljena u suizdanju zagrebačkog Profila i Židovske vjerske zajednice Bet Izrael. Slava priča o svojoj i Emilovoj obitelji, o tome da je pred Bogom kriva što je u Sisku ostavila osamdesetčetverogodišnju svekrvu, umjesto da je vodi u Ameriku. "Do kraja ću biti užasno u strahu da će me moj Gospodar zbog toga kazniti. Zbog njezine sudbine moja savjest nije čista." Pripovijeda Slava o izdaji svojih susjeda Hrvata katolika, ali i o prijateljici koja je svo vrijeme rata u Sisku čuvala i sačuvala obiteljsku zlatninu Fleschovih. Pripovijeda o obitelji, obiteljskim vezama, luckastim rođacima, junačnim precima. Njezina knjiga mogla bi vam biti zanimljiva ne samo kao jedno židovsko iskustvo iz Hrvatske, nego i kao jedno sasvim privatno hrvatsko obiteljsko iskustvo. U obiteljskim anegdotama ove snažne i vrlo duhovite žene prepoznaje se jedan hrvatski građanski svijet, prepoznaju se mnoge naše obiteljske priče.
Volim Slavinu religioznost. Ona se sažima u dvije rečenice ove knjige: "Bog nas treba koliko i mi njega. Da Ga ne obožavamo, On ne bi bio ništa." Tojest, da ispravim prevoditelja: "Da Ga ne obožavamo, On bi bio ništa."
Biblija - Prije nekoliko dana u Ljevakoj knjižari jedan bi dječarac kupio Bibliju. Ne zna ni koje izdanje, ni čiji prijevod. Gledam ga, i mislim se: a što će tebi, sine, Biblija? Ako je za religijske potrebe, za to ti je ovamknjiga suvišna. Dovoljni su molitvenik
i katekizam. Civilu Biblija treba iz dvamrazloga. U njoj stanuje materinji jezik. U njoj stanuju naše priče. Ako kupujete Bibliju, savjetovao bih vam da odmah kupite dvije. Takozvanu Zagrebačku Bibliju, pod uredništvom Jure Kaštelana i Bonaventure
Dude, koju možete naći u izdanju Kršćanske sadašnjosti. U svakom pogledu ona je najpouzdanija. I Sveto pismo staroga i
novog zavjeta, u prijevodu Đure Daničića i Vuka Stefanovića Karadžića. Njihova je Biblija možda i najljepša jezična tvorevina
u hrvatskom i u bratskim i sestrinskim jezicima.
Barbara Yelin: Irmina (VBZ) - Ovu grafičku novelu, ili crtani roman, trebali biste pročitati i ako niste dosad čitali stripove. Irmina će biti odličan početak. Vrlo nježna i ubojita knjiga pripovijeda o postepenom potonuću u nacionalsocijalizam jedne dobre i drage osobe, autoričine bake. Ne bojte se, ništa tuđe ni ubojito ne vreba iz ove knjige. U njoj je sigurno netko tko vam je blizak.
VIDEO: Pogledajte tko je nominiran u kategoriji Radijska osoba godine za Večernjakovu ružu
Da, mnogo je židovskih priča, mnogo je svjedočanstava o Holokaustu. Te priče nikada neće biti sve objavljene, ali je činjenica da je veći broj tih priča objavljen. Ali treba podsjetiti također da je mnogo hrvatskih priča, mnogo je svjedočanstava o strašnim zločinima i genocidu učinjenom nad Hrvatima. Te priče nikada neće biti sve objavljene ali je činjenica da je do sada vrlo mali broj tih priča objavljen.