ZAŠTO ĐOKOVIĆ VIŠE NIJE MOJ OMILJENI NOLE, Razmišljanje (srpanj 2024.)
Nekad sam se veselio svakom uspješnom servisu Novaka Đokovića. Gemovima, setovima, mečevima… Grand slam titulama. Nanizao ih je Nole 24. Kao nitko u povijesti. A onda me čovjek koji tako uspješno napucava žute loptice razočarao. Divi se čovjeku za kojeg bih ja rekao da je, blago rečeno, krele. Doktoru Jovanu Deretiću. Koji laže kao i Nole u posljednje vrijeme.
Nedavno je, prije Wimbledona, izjavio kako je sa sedam godina, za vrijeme bombardiranja Beograda (1999.), trenirao na betonskom dnu praznog bazena. A bombe su fijukale iznad njegove glave. Istina i matematika govore nešto drugo. Imao je tada Nole 12 godina i trenirao je u Njemačkoj kod Nikole Pilića. Čemu nepotrebne laži? Čemu glupiranje? Pogotovo ako želiš da te vole i poštuju. Govori li on uopće istinu kad tvrdi da je Srbin?
Njegova majka Dijana po ocu i majci je Hrvatica. Koju je sa trideset i kusur godina suprug Srđan, vjerojatno na viljuškaru, krstio u srpskoj pravoslavnoj crkvi kao Milicu. Srđanov predak iz Jasenova polja izjašnjavao se kao Crnogorac iz plemena Ozrinići. Ma i to da je Nole veći Srbin od Miloša Obilića potpuno razumijem. Zašto ne bi bio? Pa i Brazilac Eduardo da Silva je Hrvat koji je zabijao golove u dresu na kockice. Stvar je to želje, volje i izbora.
Osobno me zasmetalo nešto sasvim drugo. Svojedobno je na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu Nole, pred TV kamerama, izjavio: ”Volim da čitam Jovana Deretića koji piše o našoj staroj istoriji. To je nešto što je stalno u mojim koferima.” I tu se u meni prelomilo. Jer u toj knjizi koja je stalno u njegovim koferima Deretić nabraja:
Biblija je pisana na srpskom. Isus je propovijedao na srpskom. Vitezovi kralja Arthura, oni za okruglim stolom, Srbi su. Ilijada i Odiseja napisane su na srpskom, a Homeru je pravo ime Momir. Sparta je bila srpska država. Poznati Srbi su Aleksandar Makedonski, Ivan Gundulić, Fidel Castro, Romul i Rem, Leonardo da Vinci… Svi Katalonci i svi Hrvati su Srbi. Karlo Veliki je oteo Istru Srbiji. Šveđani i Norvežani su srpska plemena. itd… itd…
Dragi moj Nole. Sad kad ti nabijanje loptica preko mreže ne ide baš najbolje, izbaci iz kovčega Deretićeve knjige. I njegova lupetanja. Pa valjda ne vjeruješ u njegovu tvrdnju kako su Srbi pobijedili Turke na Kosovu? Da je živ, dr. Jovo Deretić dokazao bi kako ti, u finalu Wimbledona, nisi izgubio od Alcaraza. Nego uvjerljivo pobijedio.
I dalje ti se kao igraču divim. Ali te kao neobrazovanog i zaluđenog čovjeka ne mogu poštovati i cijeniti. U stvari mi te žao. Ne vjerujući, usput, da ćeš svoju preslatku dječicu odgajati na mislima bolesnog bedačeka Deretića. Ti se, kako reče, ne odvajaš od njegove knjige.
VEZANI ČLANCI:
Interesira me još samo jedno. Vjeruješ li ti u to što ovaj intelektualni klaun piše? U trenutku kad šaljem tekst uredniku, stiže vijest da Nole ne želi u Parizu stanovati u Olimpijskom selu s drugim sportašima. Možda i bolje da ne širi Deretićizaciju.
ZAGREBAČKA KONOBA UGOSTILA KASPAROVA, Mašklin i Lata (srpanj 2024.)
Pozivaju me dragi prijatelji da dođem u konobu Mašklin i Lata. – Dojdi, buš imal kaj za pisati. A ja daleko od centra grada. Ali zato je tu moj dragocjeni “džoker zovi” Zvonimir Sunara Suki. Zadnji put sam u konobi slavio njegov okrugli rođendan.
– Što se događa prijatelju?
– Tu je, s društvom, šahovski genij Gari Kasparov – reče mi Suki i posla fotku s Garijem.
– Čujem da se još nešto slavi?
– Časti nas za drugim stolom Tomislav Šimićević, predstojnik ureda Gordana Jandrokovića. Dobio je sina Franu. Sa Šimićevićem u društvu je Gordan Grlić Radman, Zvonimir Frka-Petešić… a sa Kasparovim skijaš Natko Zrnić, bivši dinamovac Mustedanagić i još nekoliko političara i sportaša zaljubljenih u šah. Zvrcnem prijatelja Džemu.
– Trebao si svakako doći u konobu upoznati Kasparova. Dragog i jednostavnog čovjeka. Fotkao sam se s njim i poslao sliku Zvoni Bobanu – priča mi Mustedanagić.
– I što si napisao?
– Zvone, pobijedio sam Kasparova.
– A onda dodao “U trčanju do Trga”.
Zvone i Džemu znaju u Čokoladi igrati šah do besvijesti. Obojica vrsni igrači. Pa se partije lome. Što se mene tiče, ne znam složiti ni figure na ploči. Ali je među sportašima moj kum i prijatelj Joža Kuže bio nepobjediv. Neću zaboraviti kad je, u restoranu kod Drageca Vukušića, rasturio književnika Ranka Marinkovića. Nije mu bilo baš drago što je izgubio od jednog nogometaša.
GALERIJA: FOTO Pogledajte koje poznate osobe su upriličile otvaranje Olimpijskih igara
HALILOVIĆI U KUŽEOVOJ BIVŠOJ KUĆI OTVORILI HOTEL, Devetka – Ravnice (srpanj 2024.)
Moj stari prijatelj Šagi poručuje mi iz Zeline: – U vinu je istina, a u gemištu pola-pola. I baš u potrazi za istinom, uz gutljaj crnog, eto me prvi put na malonogometnim terenima Akademije. Na Ravnicama. U Devetki.
Vlado Marinčić i ja ulazimo, a iz WC-a se ori operna arija našeg prijatelja Tvrtka Stipića, opernog prvaka. On stalno pjevuši. Pa i kad piški. Nekad je te terene držao Silvije Marić. Sad je gazda Neven Blažević Ćiro. Haklali su tu, ili još haklaju Mlinka, Štef, Soldo, Fistra, Bogdanović, Ivković, Marić… I, naravno, kralj golova, Pavo Kremenić. Na umjetnoj travi nogomet. U kafiću bela i šah. Za našim stolom Sejad Halilović, bivši veznjak Dinama.
– Gdje je sad sin Alen?
– Uspješno igra u Nizozemskoj, ali ozbiljno razmišlja o povratku u Španjolsku.
– Drugi sinovi?
– Jedan igra u BiH, a drugi u Vinkovcima.
Inače Alen je nedavno kupio bivšu kuću Josipa Kužea. I preko puta Palainovke, na Gornjem gradu, otvorio hotel. – Dugo smo preuređivali prostor i napravili devet apartmana. Svaki nosi ime jednog hrvatskog velikana. Lisinskog, Krleže, Mažuranića, Šenoe…
– Kako se zove hotel?
- Hotel Butik hoh. Hoh je stara purgerska riječ za nešto naj-naj.
S isječcima iz novina priključuje nam se gazda Ćiro Blažević. – Pogledaj ove ocjene u novinama. Utakmica Dubrava – Hidroelektra 9:2, a naš frend Predrag Halilović ocjena – 5. Druga tekma Predrag ocjena – 4 – ruga se svom pajdašu kolega ugostitelj Ćiro.
Predrag je inače gazda Caffe bara Cup’98. u Petrinjskoj. Pričaju se u kafiću priče o njemu kao vrsnom igraču. Ćiro je to demantirao isječcima iz novina. Točnije najnižim mogućim ocjenama koje neki igrač može dobiti. Ispada da je Predrag najlošiji među 10 Halilovića koji su španali u Dinamu.
Nešto poslije pričali su mi dečki u kafiću kako je Tvrtkov brat, pokojni kardiokirurg Hrvoje Stipić, bio izvrstan golman. Poznavao sam ga, ali da je branio, pojma nisam imao. Nedavno su Sejad, Predrag i Ćiro bili u Sarajevu.
– Nećete vjerovati što su švercali preko granice. Pet kila bureka i pita sakrili smo u autu.
– Šta da su vas otkrili?
– Ne bismo ih dali! Pojeli bismo i pite i bureke na carini.
Ogladnjeli Vlado i ja pa pravac na ćevape. Koja je najslađa uzrečica kanibala? Strojevi ne mogu zamijeniti ljude.
VIDEO: Oženio se Matija Cvek: Zasjao u ružičastom odijelu
Što je Suki po zanimanju ..??