Dolazak interventne policije na Markov trg i povlačenje branitelja u crkveni prostor izazvalo je veliko zanimanje javnosti.
Pri tome su gledatelji svoje povjerenje još jednom dali timu Informativnog programa Nove TV. Naime, razvoj događaja uživo na njoj je pratilo 43,0 posto svih koji su u to vrijeme bili pred ekranima, posljedica čega je gledanost Izvanrednih vijesti koje su ostvarile postotak od 16,8 što je gotovo 700 tisuća gledatelja. S lica mjesta javljao se, a tko drugi nego Andrija Jarak.
Kako ste novinarski, a kako osobno doživjeli zbivanja na Markovu trgu?
– Novinarski jako zahtjevno, ljudski teško i bolno. Bio sam hrvatski branitelj u svom Dubrovniku te znam svaki detalj i problem ove priče. Zbog toga mi je bilo dvostruko teže jer, čim si tamo, ljudi čekaju da zauzmeš stranu. A ovdje strana ne smije biti. I Vlada i branitelji moraju raditi za Hrvatsku. Zato sam se preznojio kad je počela, nasreću, kratka policijska intervencija na Markovu trgu. Ali mi je rukovanje na kraju sastanka u Banskim dvorima bio najljepši događaj tjedna jer se napokon dogodilo nešto pozitivno.
Nova TV opet je bila najgledanija. Zašto je po vama to tako?
– Objektivnost, donijeti sve strane, uvijek biti na mjestu događaja, biti uporan u doznavanju istine. To je princip i sistem kojim smo pridobili gledatelje. I u ovom slučaju presudila je reakcija jer smo prekinuli program i u gotovo sat vremena donijeli ljudima sve s lica mjesta.
Skoči li vam još uvijek adrenalin kada se dogodi ovako iznenadna stvar koja zahtijeva brzu intervenciju?
– Kad na prosvjedu vidiš Katu Zadro, koja je Hrvatskoj dala sina i supruga, ili kad vidiš specijalce koji moraju ići na ljude s kojima su bili u rovu, onda ne možeš biti ravnodušan. Emocije, pa tako i adrenalin, moraju se pojaviti jer bismo inače bili roboti, a ne ljudi. Ali na kraju je najvažnije da gledateljima preneseš stvarnu sliku događaja, informacije, a ne ono što osjećaš ili misliš. To si gledatelji mogu priuštiti, mi novinari ne.
Kolege kažu da branitelji iz Savske imaju popis novinara koje toleriraju i cijene kao i onih kojima nisu skloni... U koju kategoriju vi spadate?
– Nisam doživio teška negodovanja ni pretjerana odobravanja. Radim svoj posao pošteno, korektno, profesionalno, kome se sviđa, sviđa se, a onima koji te ne vole, što god da kažeš nisi po volji.
I sami volite reći da vas na poslu dočekuju s vilama i noževima. Kako je s tom spoznajom gotovo svaki dan odlaziti na teren?
– Čim izvještavaš o ubojstvu, otmici ili silovanju, znaš da si na nišanu onih o kojima izvještavaš. Što god da kažeš ili konstatiraš, nije ugodno slušati. Pogotovo onima čija imena spominješ. Kad čovjek dobije deset ili 20 godina zatvora, to para uši, a ti si prvi koji odmah po izlasku iz sudnice to mora priopćiti javnosti. To prihvatiš i radiš taj posao kao što bi svaki drugi.
Za Novu TV izvještavat ćete i za papina posjeta Sarajevu. Kako se pripremate za taj događaj?
– U Sarajevo ide ekipa od 20 ljudi. Veselim se dolasku pape u BiH jer u njemu vidim poruku ohrabrenja svim narodima u toj razorenoj zemlji. Osobito Hrvatima koji su, nažalost, u podređenom položaju. Što zbog vlastitih političkih pogrešaka, a puno više zbog toga što su bili žrtva agresije, osobito u Posavini i srednjoj Bosni. Poruka "Ne bojte se, niste sami" upućena je upravo tim ljudima. Nadam se da će sa sigurnosne strane sve proći u najboljem redu i da ćemo izvještavati samo o papinim porukama, a ne, ne daj Bože, o nečem drugom.
Reporter ste 20 godina. Sjećate li se prvog javljanja?
– Požar na Korčuli. I sad se sjećam te treme koja me tresla dva dana nakon javljanja.
Kad će Hrvatska postati zemlja u kojoj se više nema zašto Jarka slati na teren?
– Kad ljudi shvate da je jedino što se isplati pošteni rad. Kad-tad će to doći na površinu. Vidio sam neki dan na prosvjedima Ljubu Ćesića Rojsa i čini mi se da je njegova "ko je jamio – jamio" i danas aktualna.
Kako supruga Ivana proživljava vaš posao?
– Dnevni ritam s troje djece koji su u vrtiću, osnovnoj i srednjoj školi ne ostavlja previše prostora za razmišljanje. Dobro da je tako!
Pomišljate li ponekad da vam ponestaje adrenalina pa poželite učiniti i korak dalje, izvještavati iz rata?
– Rat sam doživio i proživio u punom smislu. Tako da sam adrenalin tad ispucao. Naravno da je novinarski nerv uvijek tu i ne bih imao nikakav problem otići u ratnu zonu.
Kako ste odlučili postati novinar, a ne recimo liječnik?
– Glad za informacijom, znatiželja, avanturistički duh. Sve to je koktel koji te usmjeri da odeš nekamo. Ovo nije posao, nego način života, barem u mom slučaju. Ovisnost koja ne popušta i, dok je tako, dobro je.
Ako koje od vaše troje djece pokaže interes za novinarstvom, hoćete li im savjetovati da izaberu sigurnije zanimanje?
– Nikad. Njihova želja je moja zapovijed i na meni je samo da im pružim punu potporu.
>>Ima li Andrija Jarak vezu u Remetincu? I Bandić izašao na početku Dnevnika
eh, da nam je vise takvih novinara ...