Spisateljica i voditeljica Josipa Pavičić Berardini govori o predstavi “Šest milimetara” nastaloj po njezinoj istoimenoj knjizi u kojoj je opisala svoju borbu s opakom bolešću. Iz svega je izašla kao pobjednica, shvativši da je život svejedno lijep, pa smo s njom razgovarali i o važnim spoznajama koje nam svima mogu koristiti da shvatimo što je u životu zapravo najvažnije.
Nedavno je u zagrebačkom ZKM-u održana premijera monodrame “Šest milimetara’” nastala po vašoj knjizi u kojoj govorite o vašoj borbi s karcinomom dojke. Kakav je bio osjećaj gledati komad u kojem ste vi u glavnoj ulozi?
Osjećaj je neobičan. Gledala sam u Dariju iz zadnjeg reda širom otvorenih očiju duboko slušajući riječi koje izgovara naglas, komadiće moje boli i pobjede. Bila je izvrsna. Prenijela je emotivno i tjelesno emociju i energiju pobjede i hvala joj na tome.
Dakle, Darija Lorenci Flatz glumi u komadu. Kako je došlo do suradnje s njom? A s obzirom na to da je vrsna glumica, koji dio predstave vam je bio najemotivniji?
Darija je prošle godine na prvoj promociji knjige “Šest milimetara” čitala jedan ulomak. Kako se žurila na jednu generalnu probu, odjurila je prije svih i odnijela knjigu s označenim ulomcima. Kad je došao red na Barbaru Nolu i Eciju Ojdanić za čitanje ulomaka, shvatili smo da nema knjige... Potrajalo je dok smo se snašle, ali dobro je završilo. I eto, pokazalo se kako je dobro što je te večeri knjiga otišla s Darijom. Od prvog je dana bila u pravim rukama. Osim što je vrsna glumica, moram vam reći da rijetko možete sresti nekoga s toliko topline kojom osvaja. Spontana je i iskrena, suosjećajna i dosljedna. Sretna sam što je baš ona dio ovog orkestra.
Kako je publika reagirala nakon izvedbe?
Ni sama ne znam koliko su je puta pozvali da se opet vrati na pozornicu... Pljeskali su i pljeskali. Komentirali su da je predstava bila snažna, poetična i nimalo patetična.
Predstava je i humanitarna?
Dogovorili smo se da će premijerna izvedba prodavati svoje karte, a sve ostale prodane ulaznice idu za kupnju prvog aparata za intraoperativno zračenje u Hrvatskoj. Hvala ZKM-u i Snježani, Kseniji, Lidiji, Juditi, Nikolini, Marinu Leu, Zrinki, Matiji i Dariji. Svi smo to radili sa srcem.
Koliko je roman “Šest milimetara” uopće nastajao? Jeste li u njemu doista ogolili sebe?
Pisala sam ga više od tri godine, i zaista sam bila potpuno otvorena. Moja je knjiga štivo o životu, duhovnom sazrijevanju, važnosti ljubavi prema sebi kao polazišnoj točki unutarnjeg mira, i kroz moje osvrte i spoznaje čitatelju pruža na uvid, bez imalo patetike, koliko je život lijep i kako nam uvijek nosi priliku za rast i razvoj. Čak i kad boli. Opisala sam šest stanica na kojima sam se iskrcala pa nanovo ukrcala na putu svog razvoja i izlječenja. Preporučujem knjigu svakom tko se nađe na bilo kakvom životnom raskrižju.
Dosta ga promovirate po našim gradovima. S kakvim vam pitanjima ljudi najčešće prilaze?
Obišla sam stotinu knjižnica, gradova i mjesta, upoznala krajeve u kojima nikad nisam bila i pozamašan broj divnih ljudi. Ljudi me često nakon predstavljanja knjige pitaju kako oprostiti onima koji su nas povrijedili? Kako promijeniti glavu, tj. mentalni sklop, ili kako voljeti sebe a da vas drugi ne smatraju egoistom. Smatram da možemo biti najbolji prema svima oko sebe, ali glavno je pitanje kakvi smo prema sebi. Ako ne volim sebe, kako mogu voljeti druge?
Ovo nije vaš prvi roman. Čuvate li u ladici još koji rukopis?
Ne čuvam ništa u ladici nego počinjem pisati novu knjigu. Tri naše izdavačke kuće ponudile su mi ugovor i hvala im na tome, tako da ću do rujna odlučiti s kim ću potpisati za novu knjigu koja ulazi u sferu samorazvoja (self help literature). Bit će to knjiga za sve one koji potonu nakon razvoda braka ili prekida veze.
Dosta ste govorili proteklih godina o tome što ste proživljavali kad ste se susreli s teškom dijagnozom. No koliko ste se zapravo promijenili od tada? Koje ste važne lekcije naučili?
Promijenila sam se za 180 stupnjeva, znači sasvim. Najvažnija mi je lekcija ljubav prema sebi i opraštanje. Oni koji su nas najviše povrijedili, najviše su nam dali i takvima trebamo biti najzahvalniji.
Što zdrav čovjek najčešće zaboravlja?
Da bez zdravlja nema ništa. I da se ništa u životu ne podrazumijeva.
Tvrdite da bolest dolazi iz neopraštanja?
Sve bolesti izviru iz neopraštanja. Jer je lijek za bilo koju bolest u nama. Kirurg vas može operirati i tako ćete riješiti posljedicu, ali uzrok ostaje jer je uzrok u nama. Toliko toga nosimo na duši i ne puštamo, nimalo svjesni koliko se trujemo zamjeranjem ili mržnjom prema nekome tko nam je nešto učinio u prošlosti. A ne zaboravite da je i jučerašnji dan moja prošlost. Život u tom zamjeranju ili mržnji prema nekom je kao da progutamo žlicu otrova pa čekamo da umre onaj kojeg mrzimo. Njemu neće biti ništa od naše mržnje, ali nama hoće. Meni je bilo. Stoga sam odlučila ostaviti svoju prošlost tamo gdje se i dogodila, prihvaćajući da su mi drugi ljudi uvijek činili ono što sam im ja dopustila i dala. Samo sam ja odgovorna za svoj život.
Što je najvažnije kad se netko susretne s teškom zdravstvenom situacijom?
Vjera u sebe, vjera da u sebi imam sve što mi treba i što će mi ikad trebati. Povjerenje u život jer moj mi život uvijek nosi baš onoliko koliko mogu podnijeti. Znam da je teško kad boli, ali mislite li da se u životu bilo što događa slučajno?
Što danas činite za sebe? Kako naučiti da budemo dobri prema sebi?
Rad na sebi je jedina investicija koja se uvijek isplati. Svaki novi dan je dan u kojem iznova treba prihvaćati. Radim na sebi i učim kako biti što bolja kći, prijateljica, majka, partnerica...
Na što danas gledate potpuno drukčije nego prije?
Na životne prioritete. Na materijalni svijet, na odnose, prirodu, ljubav...
Danas dosta putujete. Gdje ste nedavno bili a da vas je oduševilo?
U Škotskoj, to je predivna zemlja iz koje sam otišla puna inspiracije, novih okusa, mirisa i nečeg potpuno drukčijeg. Na mom je trosjedu škotska deka, tamnoplavo-zelenih nijansi, kao podsjetnik na božanstvene krajolike i dvorce.
Poznati ste i kao vrsna kuharica. Što najčešće konzumirate? Koliko pazite na prehranu?
Kuham svakodnevno, osim kad sam na putu, onda se snalazim pitajući lokalne ljude gdje se kuhaju variva. Najčešće pripremam sve na lešo (ribu, povrće ili meso), rižota, brudete. Iako moja djeca najviše vole carbonaru i polpete, sretna sam što sam ih naučila na kelj ili grah, variva, blitvu, kupus ili mahune na salatu.
Život je čudo. Mnoge teške situacije nam pomognu u rastu. Ovo je jedan takav primjer. Svako dobro Josipa.