Eurovizija posljednjih godina doista uvijek izgleda skupo, pa je i prirodno postaviti pitanje – košta li to zaista toliko koliko izgleda da košta? Par je recentnih primjera na kojima se jasno vidi kolika je cijena organizacije događaja koji okupi izvođače iz 40-ak zemalja koje su članice Eurovizije. Lani se finale održalo u Liverpoolu s obzirom na to da je Velika Britanija pristala organizirati ga umjesto Ukrajine koja je pobijedila godinu prije. Treba reći kako se nije Liverpool jedini natjecao za organizaciju, u konkurenciji su bili još Birmingham, Glasgow, Leeds, Manchester, Newcastle i Sheffield. I Britanci su otkrili praktično sve troškove, a kasnije su napravljene i analize prihoda povezanih sa showom u Liverpool Areni. Koliko je stvarno stajala organizacija tog događaja nije službeno objavljeno. Prema pisanju više medija, stajala je oko 24 milijuna funti, odnosno 35 milijuna eura.
U toj varijanti, glavninu je troškova snosio BBC, između osam i 16 milijuna funti, dok je britanska vlada pomogla s devet milijuna funti. Sam grad Liverpool sudjelovao je s dva milijuna funti, ali potrošio je još četiri milijuna funti na organizaciju niza pratećih događaja. Naravno, i sama Eurovizija pokriva dio troškova, odnosno zemlje koje sudjeluju plaćaju participaciju koja je trebala doseći nekih pet milijuna funti. Prema konzervativnijoj procjeni, organizacija lanjske Eurovizije nije stajala više od 11,3 milijuna eura. Ali, Eurovizija je doista mamac za publiku kakav vjerojatno nikada nije bila, bez obzira na to što pobjednike zaboravljamo prilično brzo. Karte za liverpoolski finalni show planule su u samo 36 minuta. U samo sat i pol rasprodane su sve karte za uvodne priredbe, probe i polufinala. Tvrdilo se kako je to bilo prvi put da je svih devet službenih događaja na finalu Eurosonga bilo rasprodano istog dana. Jedna stvar baca malu sjenu na taj podatak, a to je da je kapacitet dvorane Liverpool Arene bio smanjen s 11 na šest tisuća, zbog veličine bine. Onda ne treba čuditi što je u Liverpoolu tih dana vladala golema potražnja za smještajem, zbog čega su cijene skočile za 380 posto u hotelima i ponudi Airbnba. Inače Liverpool vrijedi za jednu od jeftinijih proljetnih destinacija, no to je ubrzo prestao biti očekujući 150.000 dodatnih posjetitelja za lanjski eurovizijski vikend.
Prilično je frapantan podatak da je 99 posto smještaja u gradu Beatlesa rasprodano za manje od 12 sati nakon što je proglašeno da će se upravo tamo održavati finale. Navodi se primjer jednokrevetne sobe u hotelu Britannia Adelphi, koja inače stoji 60 eura za noćenje, a nakon proglašenja skočila bi na 790 eura. Privatni smještaj za tri osobe inače stoji 40 eura, ali skočio je na 3100, a to su lokacije izvan centra grada. Smještaji na Airbnbu skočili su za nemalih 358,6 posto, hoteli, tada je radilo njih 84 u središtu grada, skočili su za 383,4 posto. S time da ni karte nisu bile jeftine. Ulaz za probu za žirije stajao je između 115 i 315 eura, ta se proba ne prenosi na televiziji, ali se može vidjeti izvođače praktično u kopiji finalnog nastupa. U popodnevnim satima finalnog dana organizirala se proba za obitelji, što je stajalo između 90 i 215 eura po karti. I onda finale za koje su karte bile između 180 i 430 eura, a za što se moglo gledati cijelu priredbu od početka do kraja. Liverpool je očekivao zaraditi 34 milijuna eura, prema nekima i više, sam Liverpool oko 47 posto prihoda inače ostvaruje upravo od turizma. Kasnije je napravljena analiza koja to ne samo da je potvrdila nego je i ukazala na to da je grad u kojem vlada i veliko nogometno rivalstvo između Liverpoola i Evertona zaradio znatno više. Eurovizija koja je naručila tu studiju objavila je da se radi o 54.8 milijuna funti prihoda i iz ugostiteljstva i iz smještaja, trgovina, prijevoza i svega ostaloga.
VEZANI ČLANCI:
Tog vikenda u gradu je bilo 306.000 gostiju, ukupno je 473.000 sudjelovalo u događajima po gradu. U hotelima je iznajmljeno 175.000 soba, najbolji mjesečni rezultat od 2018. godine. Drugi primjer je nešto raniji, riječ je o Rotterdamu. Interesantno, organizacija tamo održanog finala stajala je 19 milijuna eura, a to je nekoliko milijuna manje od planiranih 22,7 milijuna. No govorimo o pandemijskoj godini kada je otkazan niz događaja zbog kojih je organizacija stajala manje. Grad Rotterdam zaradio je 2,8 milijuna eura, najviše od hotelskog smještaja. I opet, prihod je donio razočaranje jer pandemijske mjere otežavale su putovanje. Unatoč tome, ostvareno je više od 17.000 noćenja, za posjetitelje, djelatnike i delegacije zemalja natjecateljica.
Treba spomenuti i kako 2020. Eurovizija planirana za Rotterdam nije održana upravo zbog pandemije. Interesantno je vidjeti i da je, primjerice, organizacija finala u Tel Avivu 2019. stajala oko 29 milijuna eura, što je potvrdio i tadašnji ministar financija Moshe Kahlon. Ono u Lisabonu stajalo je 23 milijuna, ali to je superskupo za Stockholm koji je 2016. uspio sve organizirati za 14 milijuna. Samo, portugalska nacionalna televizija RTP izgubila je na organizaciji četiri milijuna eura jer su podbacili prihodi od prodaje karata, oglašavanja i sponzorstava. Rekorderi su Beč koji je uspio prebaciti čak 35 milijuna 2015. te Kopenhagen koji je došao do čak 44,865 milijuna, četiri puta više od planiranog budžeta. Najskuplji je bio Baku, gdje se potrošilo 60 milijuna eura 2014., mislilo se do tada da je 33 milijuna, koliko je potrošeno za Moskvu 2009., suludo. Ima ovo natjecanje i svoj film, a to je Eurovision Song Contest: The Story of Fire Saga koji je napisao i sam u njemu glumi Will Ferrell. Na to je potrošeno 35 milijuna dolara, ali je bio planiran upravo za Euroviziju 2020. koja je otkazana pa je propaganda koju je podupro i Island ostala u praznom hodu.
FOTOGALERIJA Ovo će biti novo središte Zagreba 2026.: Pogledajte kako napreduju 80 mil. € vrijedni radovi
Još kad stavimo Fodora i Šulentićku za voditelje, Europa će past u trans.