Shogun, FX
Nismo mogli odoljeti. Prije 44 godine serija “Shogun” s Richardom Chamberlainom bila je ogroman hit, kako na svjetskim tako i na domaćoj televiziji. Svaki se petak, prilično smo sigurni da jest bio petak, ritualno čekao termin iza Dnevnika kako bi se gledalo novu epizodu “Shoguna”. Serija snimljena po romanu Jamesa Clavella, australskog pisca, danas pokojnog, koji je imao dosta saznanja o japanskoj kulturi i s obzirom na podneblje i s obzirom na to da je proveo neko vrijeme i kao ratni zarobljenik. Tako je napravio nekoliko romana o azijskim kulturama, pa i “Shoguna” koji je bio ogroman hit. Tada se ulogu Johna Blackthornea nudilo i Seanu Conneryju, pa Albertu Finneyju, da bi na kraju pripala Richardu Chamberlainu kojega Clavell nije baš htio. No na kraju se njime oduševio. Bio je u pravu, velikim je dijelom serija bila tako uspješna baš zbog njega. Ne znamo što bi Clavell rekao na Cosma Jarvisa, praktično nepoznatog britanskog glumca, ali koji ipak ima epizodne uloge u “Vučjem odgoju” i “Peaky Blindersu” koji je mreža FX odabrala za ulogu Blackthornea. Nama se on dopao, kao i produkcijska razina koja je još malo više od već one dosta dobre prije 44 godine. Sada je “Shogun” malo brutalniji, vremena su valjda dopustila da tako bude, a i dalje vrlo interesantan. Nije se nimalo odstupilo od prikazivanja japanske kulture u trenucima susreta s kršćanskom, a dodatno je jasno apostrofirano rivalstvo unutar kršćanstva, katolika i protestanata. Jesu li se vremena toliko promijenila da će se promijeniti interes za japansku kulturu, ispočetka nismo bili sigurni, pa niti hoće li to biti na gore ili na bolje Ipak, čini se da je to u svakom slučaju na bolje s obzirom na zaista visoke ocjene koje dobiva od publike po specijaliziranim portalima. Sam Blackthorne samo je labavo temeljen na liku engleskog moreplovca Williama Adamsa, puno je više temelja u liku Yoshiija Toranage koji je podosta temeljen na Tokugawi Ieyasuu, shogunu koji je je uspostavio shogunat Tokugawa koji je trajao 73 godine. “Shoguna” će rado gledati oni koji se sjećaju originalne serije, a očito je stekao i brojne nove poklonike. Ništa ne čudi, zaista je sjajan, da je ovo prvi put kako je serija snimljena, konkurirala bi za seriju godine. Možda tako bude i sad, iako je scenarij tek adaptiran, a priča već ipak jest poznata. Nama ovdje jedini je problem što se streamer Hulu u nas ne može gledati, ali prilično je sigurno da će se u nekom trenutku pojaviti negdje kod nas. Do tada vjerujemo da ćete se moći snaći i odgledati novog “Shoguna” ili barem negdje pronaći negdje starog.
Champions, SkyShowtime
Woody Harrelson jedan je od najplodnijih glumaca današnjice općenito. Ali je isto tako i čovjek bogate osobne prošlosti. Svojedobno je bio i gost Dubrovnika pa se i o tome nešto pisalo u domaćim medijima, a otac mu je priznao kako je bio - plaćeni ubojica. Ovdje nema ništa od toga već je priča puno pozitivnija, ali na svoj način jer je režira, prvi put samostalno, Bobby Farrelly, a kada je tako, onda i u filmu o paraolimpijskom košarkaškom sastavu očekujte manje političke korektnosti nego bismo mi ovdje prihvatili, no ako se sjetimo “Kralja svih glavonja”, koji je režirao upravo on, a baš Woody Harrelson bio glavna uloga, onda znate na što mislimo. U ovom remakeu španjolskog filma iz 2018. nije baš skroz tako, išlo se prema feel good filmu, što je i sasvim u redu jer i Farrelly i Harrelson imaju dovoljno talenta da i u priči o košarkaškoj momčadi hendikepiranih budu duhoviti, a da ne izazivaju susramlje, što bi ipak bio korak previše iako znamo da je to praktično trgovačka marka braće Farrelly. Možda se očekivalo nešto drugo pa ocjene nisu vrhunske, ali ovo je zabavno i dobro na dobar način.
Bez oduševljenja, molim, (12. sezona), HBO Max
Da smo ovakve stranice imali nekada davno, prije kojih 20 godina, ova bi serija sigurno bila glavnom preporukom. Ovako će ostati za duge analize kako je serija o liku koji glumi sam sebe postala ovako popularna i dugovječna. Larry David doista jest velika faca američke televizije, izvrstan komičar koji je s Jerryjem Seinfeldom napravio jedan od najpopularnijih sitcoma svih vremena, “Seinfelda”, pogađate. Ovdje glumi fikcionaliziranu verziju samog sebe u seriji koja se čini kao potpuna improvizacija, a gdje je upravo u tome njezina tolika genijalnost. Ovdje valja sve, poglavito dijalozi, situacije, pa kamera i fotografija, pa je samo šteta što je ranije već nije preuzimala neka domaća televizija pa ćemo svi zajedno morati još jednom rekapitulirati svih 12 sezona. Osim onih koji su seriju pratili svih ovih 24 godine, krenula je, naime, 2000. A znamo da takvih ima, sasvim sigurno. No, i ovako slobodno možete baciti oko i na posljednju, tekuću 12. sezonu i vidjeti hoće li vas uhvatiti pa se nađete rano u nedjelju ujutro shvativši da ste ispred televizora negdje od subote prijepodne.
Turning Point: The Bomb and the Cold War, Netflix
Doista se ne kaže uzalud kako je dokumentarni film čuvar novinarstva, poglavito onog istraživačkog. U američki se dokumentarni film ulaže dosta jer njime produkcijske kuće dobivaju na važnosti i težini, pa je tako i Netflix sasvim ozbiljan u tome. Angažirali su jednog od danas viđenijih američkih dokumentarista, Briana Knappenbergera, koji se bavi temama sadašnjosti kao što je skupina Anonymous, pa sloboda štampe, a tim bolje ako tema koja je važna danas ima poveznicu s prošlosti. Nuklearno naoružanje i njegovo širenje to svakako jest, duboko je ukorijenjena u povijesti, a neobično važna i za sadašnjost te, premda nakon Drugog svjetskog rata nije korišteno u ratne svrhe, ratove ipak i dalje dobrim dijelom izaziva. Ovo je dokumentarna serija koja se bavi upravo nuklearnim naoružanjem, njegovim razvojem kroz povijest i utjecajem na događaje sadašnjosti, a to je i rat u Ukrajini. Više od stotinu sugovornika za jednu temu luksuz je koji si danas vjerojatno mogu priuštiti samo produkcije poput Netflixa.
73 godine, jel' to tiskarska greška? Šogunat Tokugawa je trajao 265 godina, najduži period mira u povijesti Japana, ako ne i čovječanstva.