U subotu 8 velječe grupa Buđenje vraća se u klub Saxu nakon puno godina, mjesto gdje sam ih prvi put gledao, tada još s gostima, na sjajnom tulumu uz odličnu svirku i iznenađen ostao do sitnih noćnih sati.
Vođa grupe čiji članovi rade i u drugim formacijama - Kensington Lima, Valentino Bošković, DJ Lorenzo - Darko Bakić u međuvremenu je napisao puno pjesama za njih i za druge, a svi skupa od komercijalne srednje pop struje, do alt- rocka, EDM-a i indie-popa žele osvojiti što veći glazbeni teritorij.
U Saxu ste počeli. Je li najveća prednost kluba dobar ambijent i činjenica da je s 200-300 ljudi unutra odlična atmosfera?
Bakić: U Saxu sam s Buđenjem imao prvi koncert ne tako davne 2001. godine. Često smo tamo nastupali. Nakon toliko godina svirati u Saxu veseli me podjednako kao kad sam kupovao prvu gitaru. Upravo ta prisnost i osjećaj da sve osobe poznajete, čini ono nešto zbog čega je glazba naš zanat.
Odmah zatim svirate na jugu, u tvom Trilju i u Splitu? Koliko treba truda i kilometara za doći do domaće široke publike? Čini se da ljudi danas više "klikaju" nego što sudjeluju, odlaze na koncerte, u Zagrebu često fali par stotina ljudi više, od klubova do većih dvorana.
Bakić: U Trilju sviramo akustično, "unplugged", na Valentinovo, u kino dvorani u kojoj sam prvi put u životu nastupio i svirao The Shadowse krajem osamdesetih. Dan kasnije nastupamo u odličnom splitskom klubu Baraka Brew Bar. Citirat ću svog prijatelja i basistu Josipa Radića, dok on citira Seju Sexona: „Nema loših bandova, ima samo prevelikih dvorana“. Činjenica je da danas imamo nekoliko istina u glazbenom svijetu, a to su eter, društvene mreže i teren, tj. koncerti. Samo rijetki uspijevaju objediniti sve tri istine.
Kako je krenula priča s Lorenzom s kojim radiš na sasvim drugom terenu i žanru?
Bakić: DJ Lorenzo je u svoj producentski tim pozvao Zvonimira Duspera Dusa kao producenta i mene kao skladatelja. U ovom timu zadovoljstvo je stvarati, jer moram izaći iz svojih svakodnevnih cipela i uskočiti u nešto novo. DJ Lorenzo je među prvima počeo kombinirati vrhunsko klupsko iskustvo gdje je on dominantan i radio eter u suradnji s drugim izvođačima. Sve veći broj njegovih nastupa u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, Njemačkoj i drugim zemljama, govori mi da je na odličnom putu i da gazi neke nove staze.
Tko je sve do sad pjevao tvoje pjesme i kakva su iskustva rada s drugim vokalima? Koje pjesme ostavljaš za Buđenje, a koje radiš za druga imena?
Bakić: Nikad mi se nije dogodilo da pjesmu koju svjesno radim za Buđenje isporučim nekom drugom izvođaču. Kasnije obrade su moguće. DJ Lorenzo mi nudi najviše mogućnosti kroz suradnje s drugim pjevačima, a među njima su bili Mia Dimšić, Antonela Doko, Lara iz Bang Bang, Goran Bošković, Ivan Dečak, i neki mlađi i talentirani kao što su Dino Purić, Reper iz Sobe, David Magdić... Kad radim za druge izvođače, onda sam u ulozi krojača, uzmem im mjeru i skrojim odijelo po njima. Meni drage pjesme napisao sam za Damira Kedžu, Željka Bebeka, Davora Radolfia, Klapu Kampanel...
Disko Blues još je jedan projekt čini mi se smišljen da se može svirati pred publikom s drugačijim repertoarom, je li sviranje uživo najveći gušt?
Bakić: Disco Blues više je platforma prijatelja koja sviraju svoje omiljene covere nego band. Moj dugogodišnji prijatelj i kum Dražen Klarić od ozbiljnog novinara u tom trenutku postaje najozbiljniji basista, zajedno sa Ivanom Huljićem, Tonćem Rubićem, Rokom Vukušićem, Alenom Đurašinovićem i drugima. Čak i moja supruga Tihana zapjeva neke super disco hitove. Bude to pravi party. Nema jasne vizije osim te večeri kad se dogodi, a prva se dogodila u Trilju, potaknuta općom euforijom Thrill blues festivala. Održali smo još nekoliko klupskih nastupa što je više održavanje neke glazbene higijene nego ambiciozni projekt, bar za sad. Bez neke kalkulacije može se čuti kako izvodimo i John Mayera i Mojo u isto vrijeme.
VIDEO: Mia Dimšić nam je otkrila kako je nastao njezin veliki hit "Život nije siv"
