Čini se da bi samo povratak Kraljice Majke mogao uzbuditi Britance kao moguće ponovno okupljanje grupe Oasis. Nije ni čudno, jer radi se o velikom britanskom bendu koji, bez obzira da li ga voljeli ili prema njemu imali ironičan stav, ostaje istoznačnica za uvijek željeni (golemi) uspjeh britanske pop scene. Oasis su bili jedni od onih koji su mogli dominirati medijima i pronositi slavu Britpopa, iako su umjesto njih mnogi u devedesetima puno više voljeli Blur, Pulp ili Suede. Neslužbene najave od prije neki dan spominjale su mogućih 10 koncerata na stadionu Wembley, ali službeno je potvrđeno ukupno 14 koncerata u Velikoj Britaniji i Irskoj, koji započinju na stadionu u Cardiffu 4. i 5. srpnja iduće godine i traju do zadnja dva nastupa u Dublinu 16. i 17. kolovoza, između kojih će Osis nastupiti Manchesteru, Londonu ((četiri stadiona Wembley) i Edinburghu. Ulaznice za 14 povratničkih nastupa Oasisa u prodaju će biti pušteno 31. kolovoza.
Braća Noel i Liam Gallagher zadnji puta zajedno su sa Oasis nastupili u Parizu 2009., pa je i to zgodna 15-godišnjica od rastanka, kad je Liam razlupao Noelovu gitaru, a ovaj nakon svađe drugi dan objavio tiskovno priopćenje da odlazi iz Oasis i da nema načina da ponovno surađuje sa bratom, barem na pozornici. Obojica su od tada imali relativno uspješne samostalne karijere s postavama Beady Eye (Liam) i High Flying Birds (Noel), ali okupljanje Oasisa oduvijek je bilo na umu većine publike koja ih je doživljavala poput Beatlesa devedesetih.
Dakako, više zbog slične pompe nego glazbenog značaja koji nikada nisu dosegli, ali neprijeporno je da su Oasis bili veliki bend i prava tvornica vijesti, skandala i „bračnih svađa“ braće Gallagher, pogodnih za britanske medije. Ove godine obilježava se i 30. godišnjica objave prvog albuma Oasisa „Definitely Maybe“, čije pjesme je i Liam Gallagher izvodio na svojim ovogodišnjim koncertima, pa zašto onda ne bi i zajedno s ostatkom benda?
GALERIJA Kako se Jelena Rozga mijenjala tijekom karijere
I drugi album „(What's the Story) Morning Glory?“ bio je pun hitova poput „Champagne Supernova“, „Don't Look Back in Anger“, „Wonderwall“ i „Some Might Say“ koji su nastavili niz uspješnih himni poput „Live Forever“ ili „Rock 'n' Roll Star“ sa prvijenca, ali je već treći album „Ne Here Now“ iz 1997. bio posljednji iz tog klasičnog trija koji kasnije nije ponovljen niti adekvatno nastavljen prosječnim albumima „Standing on the Shoulder of Giants“, „Heathen Chemistry“, „ Don't Believe the Truth“ i „Dig Out Your Soul“ kojim su 2008. završili rad u tonskom studiju.
Odsvirali su Oasis i mnoge velike koncerte, od kojih su najspektakularniji bili oni na britanskom festivalu Knebworth 1996., na londonskom stadionu Wembley 2000. ili četiri godine kasnije na festivalu Glastonbury. Ti nastupi ostali su zapamćeni kao publici najdraže masovke i dokaz uspjeha grupe koja je u prednjem dvojcu uvijek imala „kraljeve drame“ sposobne napraviti cirkus zanimljiv medijima koje su zanimali Oasis.
Ostvari li se najava da će se Oasis ponovno okupiti 2025., poznata „bitka za Britaniju“ iz vremena Britpop ratova devedesetih dobit će svoj nastavak. Dakako, govorimo o vječnom dualizmu grupa Blur i Oasis koje su prije trideset godina, a i kasnije, bile glavno mjesto sukoba na sceni tadašnjeg Britpopa i stalna otočka priča o rivalstvu dvaju bendova.
No, mora se priznati, Oasis su prodali daleko više ploča, a njihov današnji status na streaming platformama ili mlađa publika na nastupima Liama Gallaghera pokazuju da su se za njih „uhvatili“ i mnogi koji nisu bili niti rođeni u vrijeme njihovih uspjeha devedesetih. Ujedno, činjenica da su njihove milijunske naklade u svijetu bile oko pet puta veće od primjeraka albuma prodanih u Velikoj Britaniji, pokazuje da su Oasis ipak bili itekako uspješan izvozni proizvod, a ne samo ljubav lokalnih otočkih medija i poklonika.
Noel Gallagher nastupio je s High Flying Birds u Zagrebu 2016. i održao sjajan koncert u rasprodanoj Tvornici, kamo je nastup premješten s planirane Šalate zbog slabije prodaje ulaznica. No, svejedno je dao sve od sebe, a kad sam 2017. sjedio s njim za stolom na zabavi nakon koncerta U2 na rimskom Olimpijskom stadionu, kojima je bio predgrupa, Gallagher nije prestao pričati kako se u Tvornici radilo o jednom od njegovih najboljih koncerata na kojem publika nije „pjevala samo pjesme Oasis, nego i moje iz samostalne karijere“.
Imao sam priliku gledati ih 1995. u newyorškom Roseland Ballroomu prilikom njihovog prvog posjeta Americi, u istom tjednu kad i njihove konkurente Blur, malo dalje u dvorani Palladium. Bila su to legendarna vremena, a jesu li Oasis na kraju postali jedno od većih pop-razočaranja proizašlih iz devedesetih, pitanje je koje najčešće dobiva suprotan odgovor, ovisno o tome koga pitate.
Najavljeni povratak omogućit će im nastavak misije, a s obzirom na zalihu pjesama nedvojbeno imaju priliku iskombinirati dovoljno toga za spektakularni povratak će puniti vijesti sljedećih mjeseci. Ili godina, nastave li i dalje kao Oasis.
