Sandro Bastiančić, član i pjevač grupe En Face i Nikolina Tomljanović iz grupe E.N.I. snimili su duet "Sentimentalna" s kojim su se nedavno nastupili na fetivalu šansone u Šibeniku.
Kako je došlo do drugog dueta s Nikolinom otkrio nam je Sandro.
I ove godine nastupili ste na Šibenskom festivalu, čak i u istoj kombinaciji kao i prošle godine. Vi i Nikolina, članica grupe ENI, izveli ste duet u pjesmi Sentimentalna. Kako je ovoga puta došlo do te suradnje?
- Nikolina je, zadovoljna prošlogodišnjim singlom „Bit će sve u redu“, zaželjela našu suradnju produžiti bar još jednom pjesmom. Ubrzo je iz moje radionice stigla sljedeća pjesma i zaključili smo da je pravi tajming za njen izlazak u javnost opet u vrijeme Šibenskog festivala.
Prvi puta u svojoj karijeri na ovoj pjesmi ostvarili ste suradnju s Nikšom Bratošom. Što vama znači ta suradnja?
- U svakom slučaju korak naprijed. Nevezano za život ove pjesme, iako se nadamo da bi mogao biti dug. Nikša i suradnja s njim znači i jedno ogromno iskustvo, a u krajnjoj liniji još jedan užitak prilikom stvaranja. Isto tako, osjećam ponos što je Nikšu zaokupila moja pjesma i izazvala ga na jedan temeljiti rad.
Dugo godina njegujete jedan poseban zvuk u grupi En Face koji slušatelji rado prihvaćaju. Da li se s pjesmama i publikom može kalkulirati?
S publikom nikako; svaki pokušaj kalkuliranja ili spekuliranja publika u pravilu prepozna i na određeni način kažnjava. S pjesmom može biti određene kombinatorike, pogotovo ako se pjesma priprema za drugog izvođača. Međutim, iznad svega mora stajati autorov potpis i stopostotni angažman.
Da li ste ikada pomislili da se prestanete baviti ovim poslom?
Apsolutno nikad, iako sam imao perioda kad mi je objektivno malo vremena stajalo na raspolaganju.
Možete li se sjetiti nekih anegdotda za vrijeme snimanja pjesama, rada s kolegama u studiju ili na koncertima?
Ima ih bezbroj. Najjača nam je fora iz Ozlja, iz druge polovice devedesetih. Gazda nas isplatio i potjerao iz kluba čim je vidio da iskrcavamo bubnjeve i pojačala iz kombija. Mislio je da ćemo na playback. Nije bilo dogovoreno, ali njemu se to tako podrazumijevalo. Nadalje, sa snimanja jednog albuma, u ljubljanskom studiju Metro. Zakopali smo se u studiju, nismo cijeli dan izlazili van, navečer otvaramo vrata studija, snijeg do glave. Zatrpalo nas, morali smo dva dana prespavati u studiju.
Otac ste troje djece različitog dobnog uzrasta, suprug, imate i svoj posao koji nema veze s glazbom. Kako sve stižete?
U sve treba unijeti puno ljubavi, to je formula. Koji put se i ne stigne sve, ali spoznao sam kako ništa u životu nije vrijedno histerije. Nužno je čim prije shvatiti kako su problemi svakodnevnica i kako se moraju rješavati hladne glave. A djeca... možda zbog njih nešto manje spavam, ali ojačala su me, uz njih, pa i od njih sam nevjerojatno puno naučio. Definitivno su najveća inspiracija. Izvor snage, stimulans, doping, kako god hoćete.
da li?