Sanja Raičković (45) i Marko Slamić (45) godinama su prepoznatljivi glasovi Radio Šibenika. Na najstarijoj radijskoj postaji u Šibensko-kninskoj županiji počeli su raditi još prije više od 20 godina, a tamo su prošli cijeli put, od tehničara, preko voditelja, pa do programskih direktora. No, slušateljima su najpoznatiji po svom vedrom jutarnjem programu u kojem svakog dana nasmijavaju slušatelje ne samo u Šibeniku, nego i u cijelom svijetu. Putem streaminga slušaju ih tako u Njemačkoj, Austriji, SAD-u, pa čak i u zemljama poput Vijetnama i Gabona.
Kako ste zavoljeli radio, kako su izgledali vaši radijski počeci? Zanimljivo je da ste oboje počeli kao tehničari, a kasnije postali voditelji?
Sanja: I to je odlična podloga za početi rad na radiju. Tako najprije usavršiš posao za pultom i nakon toga samo rasteš. Moj početak rada za pultom je bilo poznanstvo sa ljudima koji su tada radili na radiju, pa bi nekad svratila do njih i tako pitaš, gledaš, sve me nešto zanimalo, fonoteka puna ploča, traka CD-a....i onda mi je tadašnji šef tehnike rekao pa hajde mogla bi se ti okušati i za pultom u večernjoj smjeni. I tako korak po korak nakon rada za pultom naučiš i rad u montaži i sve to skupa kasnije vuče jedno drugo jer te sve zanima. Pa tako i voditeljski posao koji radim i danas, ali i onaj na mjestu urednice koje sam obavljala dvije godine. E to je bio izazov.
Marko: Meni je tehnika od malih nogu bila draga… lemio, prepravljao, razmontirao sve što se razmontirati dalo, tako da sam već u srednjoj školi bio honorarac na Radio Šibeniku, i da tehničar. Puno godina uživao bezbrižno kao tehničar i onda najednom uleti ideja da radim hit dana koji svako jutro išao u 10:30 o je bilo ono vrijeme kad su ljudi na dopisnicama slali prijedloge i glasali u emisiji. Iz današnje perspektive to je teško povjerovati. Kako sam se tu “primio”, ubrzo su došle na red top liste, a kad je došlo do formatiranja radija, kolegica i ja smo dobili jutarnji show i evo nas i danas tu. Jednako veseli i raspoloženi kao i prvog dana smjene, a ja i jednako nenaspavan kao i prije. Radio se lako zavoli i radio brzo uđe pod kožu, pogotovo ako ti je glazba bitan bio života, tada postaneš i radioaktivan.
Svjedoci ste koliko se radijska tehnika mijenjala od vaših početaka pa do sada, možete li usporediti kako vam je bilo raditi onda, a kako sada?
Sanja: Moram priznati da je rad prije imao svoje posebne čari. Namještanje trake sa izjavama koje idu u dnevniku, a imaš samo tri magnetofona i brdo izjava. Tada nije bilo većeg gušta nego uzet ploču i slušat ono 'pucketanje' u eter. Poslije su došli i CD playeri, mini disc, kompjuteri....a onda je sve lakše. Nema sada više miksanja pjesama za pultom nego namjestiš miks point u kompjuteru i to je to. Naravno, i danas možeš pustiti pjesme sa CD playera i raditi kao prije nitko ne brani, ali drugačija su vremena i većinu toga kompjuteri odrade. Jednostavnije je, lakše je, ali prije mislim da je bio veći gušt raditi.
Marko: U ona doba rad na radiju se može okarakterizirati i kao fizički posao. U 6 ili osam sati smjene se napravilo ‘ko zna koliko koraka od fonoteke do režije, penjalo po skalama za dobaviti one ploče gore… Svake 3-4 minute si imao intervenciju, pusti pjesmu s ploče (treba to izvaditi iz zaštitnog omota pa iz omota ploče pa iz one vrećice, pa onda namjestiti iglu, odrediti poziciju starta da ne bude onog "mraka u eteru" kojeg smo se bojali i još uvijek ga se bojimo. Neki ljudi se boje mraka, a mi radijski ljudi se bojimo mraka u eteru. A kad se sjetim da su se reklame i jingleovi vrtjele s magnetofonske vrpce, glazba se vrtjela s ploča i magnetofona (nikada s običnih kaseta), tek za koju godinu se glazba po prvi put zavrtjela sa tada famozne nove digitalne tehnologije CD-a. Radio je dobio četiri vrhunska Studerova CD playera, svaki je koštao ko Svetog Petra kajgana (dakle 4 kajgane), i težio nekoliko kilograma.
U doba ploča i CD-a, kad u eteru čuješ od Gunsa “November rain, odmah znaš da je tehničar ili na marendi ili u WC-u, jer pjesma traje skoro sedam minuta.
Koliko već dugo vodite Jutarnji program na Radio Šibeniku, kako ste došli na ideju da radite u paru?
Sanja: S prekidom od godinu dana od 2013-te. Do tada smo radili večernje smjene i Domaću i Stranu top listu od 20:00 sati. Nije bilo lako preuzeti 'odgovornost' za jutarnji program jer je večernji i ležerniji i malo manje napet program. I možda baš zato bili smo odličan odabir za raditi jutarnje smjene. Bilo je u početku teško dizati se ujutro, ali bože moj, za slušatelje i radio - sve.
Marko: Nije bila naša ideja raditi u paru, moja sigurno nikad ne bi bila ni da radim ujutro :) spojili su nas u tu prime time radijsku smjenu i eto pokazalo se kao dobra ideja.
Kako izgleda vaš jutarnji program, pripremate li ga unaprijed ili ima i spontanosti?
Sanja: Obavezno ide priprema dan ranije, nekada i par dana jer znaš što te taj dan čeka. Priprema za sutrašnju smjenu ide odmah nakon izlaska iz etera u 11:00. Odemo na kavu, malo promozgamo što bi sutra i nastavljamo pripremu. Od našeg govora, do izjava, intervjua, gostiju, zabave...apsolutno svega. Dogodi se da nakon odrađenog javljanja kažemo 'eh jesmo ovo mogli reći ili ovo pustiti', ali uglavnom priprema je 90 posto odrađenog posla i ona mora ujutro pred početak programa biti spremna. Nekada improviziramo naravno, pogotovo Marko, te fore koje on ima ujutro nitko ne može napisati. To iz njega izađe tad u tom trenutku i to se ne može pripremiti.
Što mislite o formatiranju radija, koliko je to donijelo dobrog a koliko lošeg?
Sanja: Puno su se oko toga vodili razgovori, radionice, paneli….nekome se sviđa takav tip radija, nekome ne. Kao i u svemu. Meni se sviđa što je tu nekako ‘sve posloženo’ i zna se red. Od glazbe do javljanja, koliko što traje u satu i onda nema greške. Kada se prvi put susrećete sa formatom i svim njegovim pojmovima bumperima, stingerima, trailerima, hookovima i ‘erčekovima’ imate osjećaj kao da ste upali u drugu dimenziju i mislite se o čemu ovaj priča i koji su ovo pojmovi. Vrlo brzo shvatiš jednostavnost formata, kratka i jasna javljanja i glazba zbog koje ljudi prvenstveno slušaju radio.
Marko: Puno polemike se vodi oko formatiranih radija, valja, ne valja, sve isto, je, nije…. osobno nemam ništa protiv formatiranja, imam protiv tvrdog formata gdje radio DJ ima zavezane ruke u nekim situacijama koje se kose sa zdravim razumom kad npr. kad u kratkom, vrlo kratkom razgovoru (jer to tako format kaže) s nekim izvođačem ne možeš pustiti tu pjesmu, jer eto nakon razgovora MORA ići ona koju format traži?! Mi ne radimo tako! Uostalom sva radija su formatirana, neka u formatu onog starog radija iz 80-tih, a neka su se prilagodila modernim vremenima. Sve se vremenom mijenja htjeli mi to ili ne i sve ima i svojih dobrih i loših strana. Publika je tu da ocjeni što joj paše, izbora ima koliko hoćete, a rezultati naše slušanosti govore da smo na dobrom putu.
Dosad ste intervjuirali mnoge poznate osobe, tko je na vas ostavio najbolji dojam? Ima li nekih anegdota?
Sanja: Goran Karan. Prvi put kada sam ga nazvala, diže čovjek slušalicu ja se predstavim ‘Sanja je sa Radio Šibenika je li Goran?’, a kaže on meni ‘E jube, a di si, ja san, kad idemo u program?’ Čovjek je toliko jednostavan i ležeran priča kao da se znamo sto godina. Na kraju sam rekla evo pozivam sve na koncert, a on meni, a hoćeš ti doći, ne možeš ti pozvati ljude, a da ti ne dođeš. I došla sam i odlično se provela.
Svi u ovom poslu imaju i neke gafove. Koji je vama najveći gaf koji se dogodio u eteru?
Sanja: Uh, meni 2020-te godine kada je tragično preminuo Kobe Bryant. U vijestima sam trebala pročitati da je sućut obitelji poslao proslavljeni košarkaš iz Splita Dino Rađa, no meni iako jako puno pratim košarku, ‘izletjelo’ da je sućut poslao proslavljeni košarkaš iz Splita Dino Dvornik. Idućih pola sata sam provela ispod stola jer me ‘tu kao nitko nije mogao naći’. :) Užasno mi je bilo tad zbog toga i odmah iza vijesti je išla isprika.
Druga stvar koja mi se dogodila je kada smo još radili sa trakama i bile su želje nedjeljom sve snimljene na tu traku. Radila sam sama imaš želja sve do 22:00 sata, dođem u studio oko 12:43, jer želje su tada išle od 13:00 sati. Uzmem traku da je stavim na magnetofon i u tom trenu kern (onaj okrugli dio u sredini) ispadne i cijela traka sa plaćenim željama se odmota i padne na pod. Šok i vjeverica, haha. Bacam tu traku po studiju, borim se s njom gdje ću, što ću, bacila sam dio i kroz prozor samo da se odmota, ali spasa nije bilo. Tog dana su želje kasnile, a voditelj ih je došao kasnije čitati uživo.
Čime se bavite u slobodno vrijeme, imate li kakve hobije?
Sanja: Vodimo portal glazbeni.info koji smo pokrenuli prije četiri godine. Pratimo domaću i stranu glazbenu scenu. U to vrijeme nismo radili na radiju, a htjeli smo ostati u glazbi i tako je pao dogovor da pokrenemo svoj portal i budemo i dalje u kontaktu sa ljudima iz glazbe. I drugo, nije baš hobi, ali je ogromna ljubav prema košarci. U to neko slobodno vrijeme vikendom volim pogledati dobru utakmicu. I NBA i naše. Samo što se na našima puno više nasekiram. Pratim i radim i za Šibenku pa mi je svaki odlazak na utakmicu i radni, ali i guštam iz prvih redova pratiti utakmicu. Ne možeš biti sa Baldekina i ne voljeti košarku i Dražena, kojeg smo gledali kao u Boga kad smo bili djeca.
Marko: Nemam baš vremena za neke hobije, uz radio imam i malu tvrtku za izradu i održavanje internetskih stranica, od kad je ove korone moja jedna prastara ideja koja je tada bila ispred svog vremena je došla na red pa tako izrađujem i QR cjenike za restorane, hotele, caffe barove, malo i 360 fotografija…. ma u stvari kad radiš to što voliš sve nekako i izgleda kao hobi.
Imate li nekih planova za nove projekte i emisije? Što biste voljeli još raditi?
Marko: Svakako više live video streaminga sa našim gostima… to je onaj tehnički dio a što se tiće sadržaja svašta lipoga ima kod nas u programu uz sve naše kolege će te se dobro i informirati i zabaviti tu su Željka, Stela, Nataša i naš dežurni kreativac Lulas koji Vas zabavlja svojim mikro emisijama i komentarima na zbivanja, uostalom slušajte nas na 88,6, 100,7 104,9 MZH ili na www.radiosibenik.hr.
VIDEO: Dino Šaran: "Čini mi se da sve opet vodi prema ratu gdje će se boriti svatko protiv svakog"
