Kada je riječ o novinarstvo, svima je podrazumijevajuća jedna od najvažnijih obaveza novinara - da budu objektivni. No, jedna grana novinarstva dopušta male izlete u subjektivnost i kao da zahtijeva strast. Sportski novinari i komentatori oni su s kojima se veselimo, nerviramo, plačemo i vičemo, a njihove nam riječi često objašnjavaju naše osjećaje pri doživljaju sportskih trenutaka. Ipak, naravno, i oni moraju donekle zadržati emocije kako bi posao obavili što je moguće bolje, a da to nije ni najmanje lako, potvrđuje nam sportski novinar, komentator, urednik i voditelj sportskog dijela Dnevnika Nove TV Saša Lugonjić. Iako je diplomirao socijalni rad na Pravnom fakultetu u Zagrebu, radno iskustvo počeo je odmah stjecati kao novinar sportskog programa, prvo na HRT-u, gdje je radio od 2002. godine, a potom se Novoj TV pridružio 2004. godine. Dakle, u samim počecima Dnevnika Nove TV. Sa Sašom smo popričali uoči početka Svjetskog prvenstva 2022 u Katru, koje počinje 20. studenoga, a završava 18. prosinca. Hrvatska igra u skupini F s Marokom, Kanadom i Belgijom, a prva na redu je utakmica s Marokom 23. studenoga u Al Khoru. Očekuju li nas dobri rezultati, posebno nakon ljetne legendarne pobjede protiv Francuske na njihovom terenu, ali i kako to izgleda pratiti pred kamerama, otkriva nam Lugonjić.
Sport vas je zanimao odmalena pa ne čudi gdje ste završili, no studirali ste na Pravnom fakultetu. Kako pravo pa sport?
Diplomirao sam socijalni rad. To je zasebni studij, iako je u sklopu Pravnog fakulteta. Uživao sam na tom fakultetu, bilo mi je zanimljivo, upoznao sam neke divne ljude, ali kad se pojavila audicija u sportskom programu HRT-a, odlučio sam se prijaviti. I očito nisam pogriješio kad sam 20 godina kasnije još uvijek u sportskom novinarstvu.
Koje su vas karijere još privlačile?
Neke druge stvari i nisu me previše privlačile. Imao sam jedan kratki izlet u svijet marketinga, ali brzo sam se vratio i uživam u ovom poslu više nego ikad.
Zašto baš sportsko novinarstvo?
Spomenuo sam već audiciju na HRT-u. Sportski program je tražio nove ljude i odlučio sam pokušati. Kako sam od malena bio zaluđen sportom i pratio sve živo, bio sam siguran da ću testove opće sportske kulture s lakoćom proći, ali bilo je pitanje kako će sve ispasti pred kamerom i u razgovoru sa žirijem koji je, među ostalima, činio i Božo Sušec. Srećom, završio sam među petoricom koja su prošla audiciju.
Jeste li ikada razmišljali o prebacivanju na neko drugo novinarsko područje?
Nakon tri-četiri godine u sportskom novinarstvu, počeo sam razmišljati o tome da bi se možda bilo zanimljivo okušati i u vodama političkog novinarstva. Srećom, brzo me prošlo. Danas mi to ne pada na pamet, a i politiku pratim mnogo manje nego prije 15-ak godina.
S obzirom na to da ste i sportski reporter i sportski komentator, koja uloga sa sobom nosi više izazova?
Obje su iznimno izazovne, ali nema dvojbe da je komentatorska forma najzahtjevnija u našem poslu. Komentirati uživo 90 minuta nogometne utakmice iznimno je težak i stresan posao. Kao komentator jednostavno nemaš prava na popravni ispit i moraš reagirati u sekundi. Kad rečenica u prijenosu izađe u eter, ona se ne može vratiti, ako ste rekli nešto pogrešno, morate odmah nastaviti dalje. Jer utakmica neće čekati. Iskreno, ništa me u ovom poslu ne potroši kao prijenos utakmice.
Kako se pripremate za prijenose?
Najtočniji odgovor bio bi da se zapravo pripremate svaki dan. Sve ono što svakodnevno čitate, gledate, pratite, kasnije koristite u svojim prijenosima. Naravno da za svaku pojedinu utakmicu dodatno pojačavate pripremu. Pokušate izvući neku zanimljivost vezano uz igrače, izbornike, pripremiti neke kratke crtice koje se mogu efektno ubaciti za vrijeme prijenosa, vezano uz stanje u momčadima, taktiku, navijače itd. I kad od svega pripremljenog stignete plasirati samo 20 - 30 posto u prijenosu, onda znate da ste radili jako zanimljivu utakmicu. Kad plasirate sve, znači da je utakmica imala puno praznog hoda, a takve su najteže za komentiranje.
Komentiranje sportskih događanja zna biti vrlo emotivno. Kako se nosite s time da vas emocije ne ponesu previše tijekom prijenosa? Rekli ste jednom prilikom kako vam je fitilj najkraći tijekom utakmica.
Tu sam se referirao na sebe u ulozi gledatelja. Vrlo emotivno proživljavam utakmice i burno slavim važne golove. U ulozi komentatora moram naravno biti staloženiji i paziti da me ne "prebaci" za vrijeme prijenosa. Ja ću golove Hrvatske i kao komentator emotivno doživjeti i prokomentirati, ali tu je u prvom planu posao. Jasno je da vam reakcija na nedosuđeni jedanaesterac za Hrvatsku ne može biti ista sa slušalicama na ušima ili s pivom u rukama.
Pamtite li neki najzanimljiviji teren koji ste odradili i koji je to bio?
Komentatorski, definitivno ovaj zadnji u Parizu. 24 godine smo čekali da skinemo Francuze i onda se konačno dogodilo u 10. utakmici, i to na Stade de Franceu pred 77 tisuća njihovih navijača. Imao sam sreću raditi više velikih prijenosa, ali pobjedu nad Francuskom apsolutno bih stavio na prvo mjesto.
Reporterski se, logično, ništa ne može mjeriti s praćenjem SP-a u Rusiji.
Na Dnevniku Nove TV ste od samih početaka, kada još nitko nije vjerovao da će postati najgledanija informativna emisija u Hrvatskoj. Kako ste se razvijali, kako su se događale promjene? Jeste li vi od njega očekivali ovakav uspjeh?
Dnevnik Nove TV već je 13 godina najgledanija informativna emisija u Hrvatskoj pa imate dojam da je tako otkad smo se pojavili. A, trebalo je proći dosta izazova da bi se došlo do toga. Kad se samo sjetim gdje smo npr. u produkcijskom smislu bili 2005., a gdje danas, to je kao da uspoređujete Vatrene s nekim hrvatskim prvoligašem izvan vodeće četvorke. Isto tako, veliki napredak svih tih godina ostvaren je i u novinarskom smislu. Način na koji se pristupa temama, kako ih se bira, kako ih se obrađuje, sve je to s vremenom sazrijevalo i dovelo do toga da smo danas informativna emisija koju se najviše gleda i kojoj se najviše vjeruje. Pitali ste me jesam li očekivao ovakav uspjeh? Teško je bilo predvidjeti ovako nešto, ali energija ljudi koji rade na Dnevniku je od prvog dana bila baš onakva kakvu želite vidjeti u momčadi koja cilja velike stvari. A, tako je i danas.
Možete li prognozirati što će biti u Katru, što očekujete od reprezentacije?
Mislim da možemo biti optimisti uoči Svjetskog prvenstva, uz jedan važan uvjet. Da nam svi ključni igrači budu spremni. Za pravi rezultat u Kataru trebat će nam svi najjači aduti. Kad uzmete u obzir da su od Rusije prošle četiri godine, da dosta važnih igrača više nije u reprezentaciji, a da je Hrvatska i dalje itekako moćna, jasno je da smo na dobrom putu i da u Kataru možemo ponovno do pravog rezultata.
VIDEO>>Poznatom dr. Ozu karijeru su poljuljali brojni skandali: Ovo su neke od najluđih tvrdnji kojima je obmanjivao javnost!
