Bijeg od užurbanog života u metropoli bivši maneken i kustos Josip Joško Tešija tijekom ljetnih mjeseci pronalazi u ljepotama Cetinske krajine. Godišnji odmor provodi baveći se poljoprivredom, a posljednjih godina ga više intrigira i pčelarstvo. Ljubav prema pčelama na njega je prenio 81- godišnji otac koji se uzgoju radišnih životinjica posvetio nakon odlaska u mirovinu.
- Pomažem tati na imanju u Lučanima koje smo naslijedili od pratete. Imamo četrdesetak košnica i doista uživam u tome. Pčele su čudo prirode, lijepo je sjesti pored njih i slušati njihovo zujanje koje umiruje. Dobro je da im se pjevuši. Zvuči nevjerojatno, ali jednom sam im upalio Vivaldija i 'Četiri godišnja doba' bile su nevjerojatno mirne - govori nam Josip koji problema s ubodima gotovo nikada nije imao. - Ne sjećam se kada su me ubole, ali s njima treba nježno i polako - ističe Tešija koji je uvjeren da se cjelokupna situacija s korona virusom na neki način odrazila i na marljive čuvare našeg ekosustava.
- Svake godine sve je gore i gore, pčele sve više izumiru i ove godine smo imali jako malo meda, svega 30-ak kilograma za naše kućanstvo i obitelj. Godina je bila sušna, a i te sve promjene. U zadnje vrijeme ništa im ne odgovara. Nešto se događa s njima i s koronom. Nisam siguran na koji način to sve utječe na njih, ali siguran sam da se i na pčele to sve odrazilo - kaže Tešija. Pčele ga, govori, znaju toliko okupirati da zaboravi na sat, no večernje rituale nikada ne propušta.
Obožava konje pa je galop uz rijeku Cetinu neizostavan dio svakog dana. - Uz konje obožavam pse, ali i zmije. Baš sam jučer ulovio jednu bjeloušku, malo sam ju promatrao, a potom i pustio na slobodu - veli Tešija koji ne krije koliko ga boravak u dalmatinskoj zagori ispunjava, ali i istodobno rastužuje. - Žao mi je što nema ljudi. Ekonomija je jako loša, ljudi su u stresu, umiru i mladi i stari. Sve se gasi. Livade su sve više zakrčene, šume su se progustile, nema tko raditi u njima - sjetno će Tešija koji ima i savjet kako vratiti ljude u te krajeve.
- Potrebno je podići ekonomiju i kulturu. Kad nacija dođe na nivo kulture bit će poštena, radna i bolje ćemo stajati ekonomski, a kad bolje stojimo ekonomski onda radimo i vraćamo se staroj tradiciji. Možemo otvarati obrte i slično i tako oživjeti naš pusti kraj - kaže.
Josipa ovih dana čeka i povratak u Zagreb gdje radi kao kustos u Galeriji Kranjčar, a povratak na posao izuzetno ga veseli.
- Spremamo se za jesen i slušamo naputke našeg stožera. Jako me veseli rad u galeriji Kranjčar kod predivne gospođe Elvire Kranjčar jer je ona žena koja je u potpunosti predana svom poslu. Trenutno postavljamo dvije izložbe za rujan, prva će biti izložba Ivana Prerada, a potom i Renate Poljak - najavljuje Tešija i dodaje kako se u galeriji pridržavaju svih epidemioloških mjera.
- Za sad smo dobro. Nije se ništa dogodilo u galeriji što se tiče korone jer jako pazimo na sve. Arhitektonski je odlično napravljena tako da cirkulira dosta zraka i imamo dva dvorišta, a kad su ljudi na zraku onda je manja vjerojatnost da će se zaraziti. Galerija Kranjčar ide dalje jer je kultura u ovom momentu najpotrebnija. Dobrota, ljepota i umjetnost - zaključuje Tešija.
" a svojim pčelama puštam i Vivadija" ...dobro poznajem klasiku...Tko je Vivadi?