Ako ste netko tko slijepo vjeruje onome što čuje u centru grada i onda sukladno tome stvarate svoja očekivanja, pa tako, na primjer, očekujete da će vam se osoba javiti nakon prvog spoja kako je i rekla ili, što ja znam, da će poslovni partner ispoštovati uvjete poslovanja koje ste dogovorili, a onda se na kraju uvijek razočarate i izgubite povjerenje u ljudski rod, možda je vrijeme da se - evo upravo sada uz pomoć ovog malog rječnika gradskog žargona pisanog ekskluzivno za legendarni Večernjakov prilog Ekran - malo bolje upoznate s pravim značenjem nekih izraza i rečeničnih konstrukcija koje su u centru postale toliko učestale da je bez njihova razumijevanja komunikacija skoro pa nemoguća.
Trebalo bi, za početak, naučiti dva izraza koja se svakodnevno koriste u poslovnoj komunikaciji. To su izrazi: "Ja ću se znati revanširati" i "E, da si mi jučer došao..."
Kod oba ta izraza veoma je važan stav časnog čovjeka.
Naučite stoga izraz: "Ako mi to središ", te uz značajan i čvrst pogled u osobu koja bi vam mogla pomoći, nastavite, "Vjeruj mi, ja ću se znati revanširati".
Ukoliko pri tome još i stavite ruku na srce, nema toga tko vam neće izaći u susret…
Doduše, i oni koji čine uslugu, oni koji su se tih revanširanja dakle, itekako nagledali pa ne vjeruju više tim osobama koje se "znaju revanširati", imaju naravno svoj stručni izraz.
Kada mu, naime, netko dođe s molbom da: "vidi može li tu nešto da se uradi" ili "da to malo pogura", on će vas sažaljivo pogledati i reći: "Pa gdje si do sada bio? Da si mi barem jučer došao…"
Na to će moguće dodati i žaljenje što "njegov čovjek" više nije tu, a svakako najtužnije za obojicu je surova laž: "Evo, sad mi čovjek izađe iz ureda!"
Kad očajni molitelj pomisli da bi onda možda trebalo potrčati za njim na stepenicama, moljeni ipak vremenski odredi to s jednim: "Prije pola sata..."
Iz ova dva primjera, karakteristična za poslovnu komunikaciju na visokoj razini, vrlo je jasno vidljivo da dobronamjeran čovjek s određenim aspiracijama da uspije u biznisu, unutar Lenucijeve potkove mora biti itekako oprezan dok sluša svog sugovornika.
Treći i, možda najvažniji primjer te vrste komunikacije je kada netko završi razgovor retoričkim pitanjem: "Jel pošteno?" - znajte da nije.
Prevareni ste!
Nisu to, međutim, jedini slučajevi kada se u centru grada jedno kaže, a drugo misli. Ima još mnogo takvih izraza, pogotovo u privatnoj komunikaciji, a koje bi trebalo što prije naučiti kako se na kraju ne biste uvijek iz centra grada vraćali izigrani ili razočarani...
Kada, recimo, na nekom lokalu piše da se "preuređuje", to zapravo znači da ga je zatvorila porezna uprava, pa se nemojte previše radovati novom interijeru vašeg omiljenog birca, a kada vam - ništa manje važno - negdje drugdje konobar kaže da nema cijeđenu naranču iako je navedena u cjeniku, to skoro pa uvijek znači da je on lijena bitanga kojoj se ništa na svijetu ne da raditi, a kamoli vama cijediti naranču. Po mogućnosti naručite nešto drugo ili, ako se njega pita, najbolje odmah razgulite.
Isto, bezbeli, vrijedi i za vruću čokoladu!
Ukoliko ste pak konobar, a netko kod vas naruči "expresso", nemojte misliti da vas požuruje, on zapravo želi "espresso" samo je, eto, fakat neobrazovan...
Netko će vam, cijenjeni lakovjerniče koji očito ne obitava dovoljno u najužem gradskom središtu, tijekom nekog lijepog dana preko mobitela reći da, citiram, "trenutno ne može razgovarati jer je na sastanku...", ali taj tip je zapravo u Preradovićevoj i na suncu pije kavu s podjednako vrijednim kolegom, a javit će vam se tamo negdje na zimu kada zahladi pa više ne može sjediti na Pifovoj lijepoj terasi. A, u istoj toj Preradovićevoj ulici ili, recimo, Bogovićevoj, ako vas netko zaustavi uz pitanje da li imate sekundu vremena, volite li životinje ili, također učestalo, jeste li čuli za UNICEF, budite odmah spremni da im potpišete trajni nalog na svoj tekući račun jer to je, zapravo, ono što od vas žele. Razmislite samo na trenutak, onako logički, zašto bi inače nekoga bilo briga da li vi volite životinje?!
Nikoga to nije briga, pa ni te životinje o kojima se, k'o fol, razgovara.
Međutim, ako ste slučajno pomislili da će se taj vaš tekući račun u skorije vrijeme napuniti jer ste kao freelancer nedavno obavljali neki poslić, morate znati da "Free" u centru grada ne znači samo "slobodan", kao što ste do sada mislili, već to u konkretnom slučaju znači i: besplatan.
"Free ride" je besplatan prijevoz, "Free drink" je besplatno piće, "Free food" - besplatna hrana, a "Free trade" bi trebala biti besplatna trgovina, tj. trgovina oslobođena taksi, tarifa, pdv-a i carina... Isto tako je i "freelancer" - koliko god vam to teško palo, ali bolje da vam odmah kažem nego da se kasnije razočarate - netko tko će, jebatga, na kraju ostati bez paprike.
Elem, pojam "građani drugoga reda", u centru se koristi za one ljudi koji, istina, žive u centru grada, ali ne u jednoj od onih zgrada koje možete vidjeti s ulice, pa tako i oni vas, već u zgradi koja se nalazi u unutarnjem dvorištu. "Stara gradska jezgra", nije ništa dobro, iako tako možda zvuči, to je naime razlog zbog kojeg ne možete imati klima uređaj, ni PVC prozore. A, kada vam netko kaže da: "studira i radi" - to u prijevodu znači da nit studira, nit radi…
"Imala sam devijaciju septuma", nadalje, nije u krugu prve parkirne zone žalopojka o teškom zdravstvenom stanju i problemima s disanjem, već nešto mnogo bitnije: opravdanje za estetsku operaciju nosa, a odgovor "svadba će biti jedne subote", koji se najčešće koristi kao šaljivi otklon neugodnog pitanja o tome kada će se vjenčati neki par koji je već dugo u vezi, na kraju ne bude nimalo smiješan.
Taj par se, naime, najčešće vjenča u petak jer ta dugogodišnja djevojka iznenada ostane u drugom stanju, a onda se više ne može dobiti ni jedan slobodan termin subotom...
Na šalteru u banci ili u bolničkoj čekaonici, da zaključim ovo izlaganje ekskluzivno pisano za Večernjakov Ekran, pa i u besmisleno dugim i sporim redovima u dućanu, kada se malo pobunite da bi mjerodavni trebali otvoriti još jednu kasu ili se, eto, malo pregurate jer za razliku od ljudi s punim kolicima vi imate samo jedan artikl, netko će se već naći da primijeti kako se "gospodinu" negdje žuri.
"Jedino se njemu žuri!", poentirat će snažno na zadovoljstvo svih prisutnih.
Veoma je važno da tada shvatite, a to je uostalom i cilj ovog malog rječnika gradskog žargona za bolje snalaženje po centru, kako se riječ "gospodin" - u tom kontekstu izrečena, a pogotovo u tom dugačkom redu - upotrebljava isključivo u posprdne svrhe i, taj koji vas je tako nazvao, nipošto vas za takvoga ne smatra, pa ga slobodno, bez imalo ustručavanja, pošaljite u neku stvar.
I to, nota bene, nimalo dvosmisleno!
VIDEO Anđa Marić nakon godina borbe s multiplom sklerozom: "Napravila sam prve korake u sedam godina!"
