U posljednje vrijeme nije rijetkost naići na alternativan kraj nekih popularnih serija. Internet je pun takvih završetaka za, recimo, "Igru prijestolja", "Sopranose" ili "Seinfelda", a posljednji takav, koji je bio i dosta zapažen, onaj je za "Prijatelje" u kojemu se ništa iz svih tih silnih nastavaka zapravo nije dogodilo već je sve samo plod mašte Phoebe Buffay. Ona je, u toj alternativnoj verziji, beskućnica koja spava u njujorškom parku i jednu večer prođe pokraj kafića Central Perk u kojemu ugleda skupinu mladića i djevojaka koja sjedi na kauču i zabavlja se. Promatrajući ih kroz onaj veliki izlog s logom kafića, nadjene im imena po kojima ih mi sve znamo i volimo, te u svojoj glavi isfantazira sve one nastavke koje smo i previše puta gledali...
Tako je ljubav između Rossa i Rachel samo plod njezine mašte, a isto bezbeli vrijedi i za Joeyevu glumačku karijeru, Monikinu opsjednutost čistoćom i Chandlerov smisao za humor. Vječno pitanje jesu li Ross i Rachel pravili pauzu od veze za vrijeme njegove avanture s malom iz kopiraone postaje, dakle, sasvim irelevantno. I ta mala je, shvatili ste, samo Phoebeina maštarija.
U posljednjem nastavku tog alternativnog scenarija ona se trgne iz sna i krene prema klupici u parku na kojoj spava, a vesela družina iz Central Perka počinje komentirati ludu beskućnicu koja ih je do maloprije promatrala.
I za Harryja Pottera su nadahnuti autori drugačijih završetaka smislili da se na kraju sedme knjige probudi ispod stepenica obitelji Dursley shvaćajući da je sve to nažalost bio samo lijep san. "Dosjei X", "Cosby Show", "Alf" i još mnoge druge serije dobile su tako svoje alternativne završetke, pa bi bilo pošteno da ga, evo, dobije i jedna naša, domaća produkcija. A, pompozno najavljena i donekle lažno oglašavana serija "Metropolitanci" - shvatio sam već nakon kraćeg gledanja - idealan je kandidat za takvu intervenciju.
Elem, otkad je krenula ova serija na HRT-u producenti su molili da se o njoj ne sudi prije posljednjeg nastavka jer će se, eto, sve tek tada zaokružiti i dobiti smisao. Već tada mi je to, moram priznati, bio loš znak. Zvučalo mi je kao da su svjesni da je serija u većem dijelu poprilično loša, pa su se nadali da će se na kraju, u zadnjih par epizoda, uspjeti nekako spasiti. Ta molba da se sačeka završetak emitiranja serije prije nego se o njoj sudi nije ih, međutim, spriječila u tome da i prije početka prikazivanja u sve medije puste analize nekih samoprozvanih eksperata koji su na poziv produkcije prije svih drugih pogledali nekoliko nastavaka te unisono zaključili da će to, eto, biti neviđen hit.
Ja sam se, evo, za razliku od njih i po uputama produkcije strpio do kraja prikazivanja, pogledao svih 14 mukotrpnih nastavaka, pa onda pričekao još i dodatnih 10 dana da mi se sve slegne, kako bih mogao konstatirati da nažalost nisu uspjeli u svome naumu. Seriju nije spasilo ni njeno grandiozno najavljeno, ali nažalost ne pretjerano maštovito finale! Ono je bilo u skladu sa svime onim što smo gledali prethodnih mjeseci i, koliko god mi je žao, jer sam se zbilja veselio seriji o stanovnicima centra, moram ustvrditi da to uopće nije bilo dobro. Nije, uostalom, ni imalo previše veze s centrom i njegovim stanovnicima, pa čak ni potresom, čime su nas navukli na gledanje, već je zapravo glavna radnja serije bila neka međusobna borba i prigradski problemi tih nekih imaginarnih Vrtovčana. Pri tome su im ti Metropolitanci, po kojima su lažno nazvali seriju za koju bi poštenije bilo da su je nazvali "Vrtovčani" ili čak "Kumovi" (kako se ista takva serija zove na jednom drugom programu), služili su ovdje isključivo kao mamac za gledatelje zainteresirane za teme iz centra te eventualno tome kako bi se mogao angažirati što veći broj glumaca.
To je, ne sumnjam, njima bilo veoma dobro te su mnogi od tih glumaca nakon onog i za kulturne djelatnike teško podnošljivog lockdowna napokon ostvarili neki angažman, ali promatrajući to s pozicije gledatelja - onih na kauču i ispred ekrana - bila je to katastrofa ravna potresu. I to, nota bene, onom Velikom zagrebačkom iz 1880. godine!
Trebao bih stoga napraviti alternativan scenariji za cijelu seriju, pa da zbilja dobijemo ono što smo očekivali jer najavljena ideja je zaista obećavala, ali kako bih ostao u duhu na početku opisanog internetskog trenda, pomoći ću im, evo, samo oko drugačijeg završetka...
Eh da, skoro sam zaboravio: što uopće ima loše u tome da Dejan Aćimović kupuje oštećene stanove od vlasnika iz centra, a koji u njima više ne mogu stanovati? Kakve veze s tim poslom između odraslih, pravno sposobnih ljudi, uopće ima Rene Bitorajac kao predsjednik nekog tamo lokalnog vijeća i zašto je to uopće tema, a pogotovo glavna u seriji?!
Alternativni završetak koji stoga nudimo bio bi puno bliže onome što smo uslijed najava i naziva serije očekivali dobiti od nje, a to je potresom oštećeni centar grada i njegovi stanovnici koji se snalaze u novim okolnostima. Musa, taj koji se cijelo vrijeme u ovoj seriji spominje kao neki mešetar nekretninama, a kojega se sve do pred kraj ne može vidjeti, bio bi u ovoj mojoj verziji brat Vase Brkića za kojega nije neuobičajeno da se koristi lažnim imenom i koji će sasvim sigurno ući u povijest kao najčešći pobjednik na natječajima za dobivanje državnih nekretnina u zakup.
Pola centra je već njegovo, a nakon ovog potresa osigurao bi, uz pomoć Dejana Aćimovića, i drugu polovicu. Problem bi mu, međutim, nastao sa stanovima Ćire Blaževiće koji bi na njihovu ponudu, izrečenu uz pružanje ruke i pitanje 'jel pošteno?', odgovorio da nije.
"Kod nas, kada te netko pita jel pošteno...", rekao bi im Ćiro, "znaj da nije - prevaren si!"
Vidjevši da ih je Trener svih trenera odbio, te da je Musin brat izgubio politički utjecaj koji bi ovaj mogao iskoristiti da ih prinudi na prodaju, i drugi stvarni stanovnici centra grada odustaju od kupoprodaje. Iva Majoli tako, baš kao na Rolland Garrosu servis Martini Hingis, vraća već dobivenu kaparu. Dikan Radeljak, koji je već krenuo izbacivati svoje stvari kroz prozor na Cvjetnom trgu kao što je to nekoć činio s Vlatkinim, ponovno sve prikuplja i slaže u svoje ormare, a ni drugi ovako eminentni stanovnici centra, ali i oni anonimni, ne odlučuju se na prodaju.
Umjesto toga svi oni se ujedine, a ne Vrtovčani kao na kraju ove serije jer, eto, ipak bi se serija trebala baviti njima, te zajedničkim snagama uzdižu centar grada iz potresnog pepela pod kojim već nekoliko godina svi skupa živimo.
Centar grada ponovno postaje snažan i ljudi se sve više vraćaju u svoje stanove. Metropolitanci ponovno šeću zagrebačkom špicom, obnova je krenula punom parom, kao i recikliranje, a bliži se i Advent koji će još jedanput centar Zagreba staviti na kartu Europe kao najbolje mjesto za život.
To bi bilo finale serije, uvjeren sam, koje bi bilo u skladu s najavama i očekivanjima koja smo imali. Nažalost, baš kao i u na početku opisanom Phoebeinom slučaju, sve ovo što bi seriju učinilo bliže nazivu koji nosi, ali i donekle gledljivom, ostat će samo moj san.
VIDEO: Dramatične scene iz centra Zagreba sa snimanja filma 'Canary Black'
Serija je bila dobra, pokazala je upravo ono što se danas radi, mulja se i pokušava preveslati poštene i naivne. Završetak je optimističan, što u današnje vrijeme nije ni loše. U svako slučaju bolje od raznih drugih domaćih produkcija, i što je meni osobno važno, konačno se u nekoj seriji čuje malo zagrebačkog govora