Naša se Barica zove Honorata Šopec. Dva puta tjedno, srijedom i subotom, staje za svoju tezgu na jarunskom placu u Zagrebu i trži sir, vrhnje, sirutku te ono što im se na kućanstvu u Bratini u općini Pisarovina kraj Jastrebarskog pokaže viškom. Trideset i jedna joj je godina i nesvakidašnja je kumica diplomirana je inženjerka cestovnog prometa. No posao u struci tražila je tek mjesec dana kad je odlučila na placu zamijeniti, odnosno naslijediti mamu Baricu Pranjković, koja je prije jarunske prodavala na trešnjevačkoj tržnici. Ne oduvijek, jer tek su se 1980. godine, kad je otac obitelji ostao bez posla, Pranjkovićevi odlučili iz Zagreba preselili u Bratinu, u dodatadašnju vikendicu.
Gospođa Honorata je vrlo zadovoljna odlukom da jer suprug radi ostane doma s dvojicom sinova, od 4,5 godina i 7,5 mjeseci, te da joj "karijerom" postanu njihovih deset krava. Kako radi, govore njezine stalne mušterije katkad, kao što je slučaj s mojom obitelji, s obiju strana tezgi u drugoj generaciji! koje znaju da ne smiju okasniti jer će ponestati robe, a i neće se ljutiti postoje li u redu za tvrd, ocijeđen ili posve mlad sir natopljen sirutkom, vrhnje, ali i, što ni tu nije uobičajeno, sirutku.
Kupci su me ponukali da na placu ponudim i sirutku. Obično je tjedno imamo 150-200 litara, a na plac donesem možda 30 litara. Isplati li se? Prodajem je za dvije kune po litri računa ta "kumica" s fakultetskom diplomom pa meni ispadne barem za kavu ili čaj, a ljudi su zadovoljni kad je nađu. Jer nekome je važna zbog kalcija, dobra za jetru, a nekome za osteoporozu, nekome za čišćenje bubrega ili upalu mjehura, nekome u dijeti ili za snižavanju masnoće u krvi...
Mi je doma oduvijek dajemo svinjama, a izvrsna je za miješenje dizanih tijesta, kruha i gibanica, primjerice. Izvrsna je od nje i juha s kukuruznim brašnom. Moja je mama Barica priprema tako da zakipi sirutku i malo mlijeka, pa razmrvi u to malo sira i kukuruznog brašna te ili posoli ili pošećeri.
