Brodski ogranak Matice hrvatske i Udruga hrvatskih vojnih invalida domovinskog rata u dvorani HVIDR-e organizirali su večeras predstavljanje knjige Zvonka Bušića "Zdravo oko - sjećanja", koju je dovršila njegova supruga, književnica, prevoditeljica i esejistkinja Julienne Bušić. U zaglavlju knjige, koja je tiskana u izdanju Večernjeg lista, kratko je napisano - Budući da je Zvonko Bušić umro ne dovršivši svoje memoare, Julienne je proširila njegova razmišljanja o određenim temama u dvojakoj ulozi, ulozi književnice i njegove životne ljubavi, najbolje prijateljice i pouzdanice.
Julienne Bušić do sada je objavila tri knjige, Ljubavnici i luđaci, Tvoja krv i moja i Živa glava za koju je 2013. godine dobila književnu nagradu "Antun Branko Šimić" Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, a o posljednjoj knjizi svoga supruga, koju je objedinila u potresnu i dojmljivu cjelinu na promociji u Slavonskom Brodu je istaknula:
- Raditi na ovoj knjizi bilo mi je uistinu teško, ali istovremeno bila mi je i utjeha jer sam se svaki dan družila sa Zvonkom, njegovim mislima i osjećajima. Zvonko je napisao gotovo dvjesto stranica, a ja sam knjigu dopunila koristeći upravo njegove riječi. Kroz sve te godine u zatvoru vodio je zabilješke, dnevnike i spise, a ostavio je toliko materijala da bih mogla napisati još bar deset knjiga. Knjiga je pisana u poglavljima, pa ako ih i ne čitate od početka, po redu, shvatite da su one ipak nekako povezane. Ukupno je 25 poglavlja, a na 350 stranica objavljeno je puno zanimljivih dokumenata, transkripta i fotografija iz svih razdoblja njegova života - kazala je Julienne Bušić.
- To je knjiga posebnog sadržaja, jer je gospođa Julienne Bušić napravila nešto što je zapravo jako teško napraviti kada osoba umre. Teško je uhvatiti misli i staviti na papir i u jednu knjigu sve ono što je ta osoba uistinu željela reći. Međutim, obzirom da su oni toliko dugo privatno bili supružnici i ljubavni par, zajedno pretrpjeli 14 godina, a on je u zatvoru poslije ostao još neko vrijeme, smatram da je ona jedina mogla pogoditi što je Zvonko Bušić želio reći. Ono što je mene dojmilo u toj knjizi je da to uopće nije biografija. To nije knjiga o Zvonku Bušiću i njegovim stavovima prema nekim suvremenim problemima, već je knjiga o Hrvatskoj, kako ju je on vidio, što je njemu u, toj Hrvatskoj koju je napokon dosanjao nakon trideset godina, smetalo, što je mislio da može i što je shvatio da u ovom trenutku ne može promijeniti - rekao je o knjizi povjesničar Petar Bašić.
Strasno je citati komentare ovih komunistickih slugu koji ne mogu shvatiti koju svjetlost i želju za otporom su davali podvizi Hrvatskih domoljuba u borbi Hrvatske da pobjegne iz srpsko komunisticke diktature.Moj otac je nakon Zvonkova podviga 7 dana pekao janjetinu.Razumljivo mi je da oni koji nikad nisu dozivljavali i zeljeli samostalnu Hrvatsku nisu mogli dozivljavati borbu hRVATSKIH Domoljuba za slobodom.Strasno je da i danas nakon 23 godine samostalnosti Hrvatsku ne dozivljavaju kao svoju drzavu