Svi treneri, bili mladi ili prekaljeni, koji su nazočili panel diskusiji u sklopu HOO-ova trenerskog kongresa, otišli su kući bogatiji za iskričava razmišljanja i bogata iskustva Line Červara (rukomet), Zlatka Dalića (nogomet), Nikole Bralića (veslanje), Ede Fantele (jedrenje), Ivice Tucka (vaterpolo) i Mladena Katalinića (atletika).
Premda je radni naslov panela bio “Vrhunski trener, stručnjak, vizionar ili nešto treće” dobar dio jednoipolsatnog druženja sa trofejnim stručnjacima protekao je u njihovoj borbi za poboljšanje statusa struke. “Pobunu” je inicirao trenerski olimpijski pobjednik i svjetski prvak Červar koji je punu podršku dobio od Dalića i Tucka.
- Nikad u našoj zemlji ovako nije bila ugrožena institucija trenera i ja se borim za njenu reafirmaciju. Trenerska struka je podcijenjena, nepoštivana a nerijetko i ponižena. I zato se mi treneri, uz pomoć HOO-a, moramo organizirati poput Kluba olimpijaca - kazao je Červar na kojeg se nadovezao izbornik druge nogometne reprezentacije svijeta.
Padne prvi snijeg - ode trener
A Zlatko Dalić, koji ima dobar status, obratio se kolegama po struci u publici.
- Status trenera u Hrvatskoj nije dobar. Mi nemamo niti vremena niti mira raditi svoj posao normalno. Čim padne prvi snijeg, mijenja se trener. Pa ne možete vi kao trener ništa napraviti u roku od dva-tri mjeseca, no ljudi koji vode klubove mijenjaju trenere da bi pokrili sebe. Oni smijene trenera, kupe novoga ali ne stanu iza njega, a zapravo su oni krivi ako mijenjaju trenera nakon tri mjeseca. Mi nemamo uvjete niti infrastrukturu, a radimo rezultate. O potplaćenosti trenera koji rade s mlađim kategorijama da i ne govorim i tu se mora naći snaga da se vrednuju ti ljudi.
I Ivica Tucak je osjetio potrebu da kaže nešto o statusu ceha.
- Status trenera u Hrvatskoj je sramotan. Neprihvatljivo je, a to sam kazao i kod premijera, da je nakon onakvog uspjeha na nogometnom SP-u kod nas definirano da igrač koji nije ušao u igru stječe pravo na naknadu, a da izbornik koji nas je doveo do povijesnog uspjeha to neće imati. Nadam se da će Bog dati da nam država bude zdravija i da će se to riješiti jer biti obespravljen, to je zaista bolno za nas trenere, a mi koji vodimo nacionalne selekcije sve ćemo učiniti da se to promijeni.
Kritici klupskih establišmenta pridružio se i genijalni veslački trener Nikola Bralić:
- Meni se čini da taj Hajdukov trener Vulić nije stigao niti upoznati igrače, a već je dobio otkaz. Kada ja sa Sinkovićima krenem u promjene u snazi ili tehnici, pa to je strašno puno posla. A u nogometu je to vjerojatno još zahtjevnije jer trener mora izbalansirati fizičku i taktičku pripremljenost. Nažalost, oni koji im daju otkaz ostanu nedirnuti, a trener ispadaju bezveznjaci. Treneri u ekipnim sportovima izgledaju kao potrošna roba, tamo su šikanirani i podcijenjeni. Idu od kluba do kluba, pa ih ponovo zovu u isti klub.
A treneri su zapravo odgajatelji i učitelji naše djece, a u konačnici i tragači za draguljima koji će, kroz karijeru izbrušeni, zabljesnuti snagom kakvom ne može niti jedan hrvatski političar, ekonomist ili umjetnik. Treneri su i neka vrsta umjetnika, ustvrdio je Mladen Katalinić:
- Sport i umjetnost dijele sličan prostor. Imaju svoje pobjede i poraze, pokrovitelje i oponente, pozitivce i negativce. Kao što je Michelangelo od komada stijene stvarao novi svijet, tako je i trener taj koji to mora činiti. Što je drugo ono svjetsko rukometno zlato iz 2003. negoli umjetničko djelo. Kako drugačije opisati naslov svjetskih prvaka reprezentacije koja sedam godina nije ništa osvojila, koja je na prethodnom EP-u bila posljednja i koja je na taj SP došla s idejom da se plasira na OI. I izbornici prije Lina znali su svoj posao, no među njima je ipak očito postojala fina varijacija, umjetnička improvizacija, unutar koje se došlo do velikog rezultata. Lino je tada gubitnike pretvorio u pobjednike, a to ima esenciju umjetnosti, a ne samo znanja. A istu je stvar napravio i Dalić u Rusiji, stvorio je potpuno novi svijet.
Dalić: Poslušao sam igrače
A kako mu je to pošlo za rukom, Dalić je ispričao kolegama trenerima:
- I ja sam dobio u ruke momčad sjajnih igrača, ali bez adekvatnih rezultata. Ja sam shvatio da ja ne mogu njih učiti igrati nogomet, već da se moram pozabaviti odnosom između njih i taktikom, da moram stvoriti grupu koja ima isti cilj. Prije SP-a rekao mi je Ćiro, “sine sada udri po njima”, na što sam mu ja rekao “šefe, prošlo je to vrijeme vike, galame, strahovlade...”. Kada meni dođe igrač s kontom tko zna kolikim, ja sve što mogu jest s njim pričati i uvjeriti ga u svoju viziju.
Priznao je Dalić da niti jednu odluku na SP-u nije donio, a da nije pitao igrače.
- Čak sam jednom i odustao od svoje ideje kada su mi oni rekli da im se ne sviđa. Bilo je to uoči polufinala s Englezima. Posjeo sam ih na teren i poslagao boce u formaciji kakvu sam htio igrati, no nakon što sam vidio njihova lica odnosno negodovanje, odustao sam. Rekli su da je najbolje da ne mijenjamo ono što nam je išlo dobro i ja sam poslušao.
