Prije tri godine Domagoj Antolić, koji danas slavi 23. rođendan, bio je u Dinamu, ali nije se naigrao. Otišao je u Lokomotivu bez dvojbi, nikad na to nije gledao kao na degradaciju. I danas, kad se vratio u Dinamo, na igranje u Lokomotivi gleda samo pozitivno.
– Uopće mi nije bilo teško ići, gledao sam na to kao nešto što će me dići i jednog dana vratiti u Dinamo. K tome bio sam dosta ozlijeđen i trebalo mi je što više utakmica da se vratim, da uhvatim kontinuitet.
Četiri je puta slomio metatarzalnu kost (kost u stopalu).
– Nije genetski jer se nikome u obitelji to nije događalo, valjda je samo riječ o pehu. Ne ponovilo se....
Sad je u starom ili ipak novom plavom jatu?
– Ipak je staro jato, sve dečke uglavnom znam, super su me primili, a i atmosfera je odlična, slična Lokomotivinoj. I tamo se radi odlično, ali vidi se razlika, Dinamo je daleko veći klub, uostalom prvak je, igra Ligu prvaka...
Imate li tremu?
– Nemam, kad sam bio prvi put, još sam bio klinac pa sam razmišljao da još imam vremena. A sad sam pun samopouzdanja.
Jeste li potpisali ugovor?
– Nisam još, valjda kad se vratimo s priprema, još nismo ni razgovarali, ni ja ni tata.
Gdje se vidite u momčadi?
– U prvoj momčadi, ha-ha.
Ali konkurencija je velika.
– Jest, ali ne bih se bavio ovim poslom da ne vjerujem u sebe i da ne mislim da za mene ima mjesta.
Koja vam je idealna pozicija, Sammirova ili neka druga?
– U formaciji u kojoj sad igramo Sammir i ja možemo igrati zajedno, ima mjesta za obojicu – kaže Antolić.
Koliko utakmica očekujete u sezoni?
– Nisam razmišljao hoće li to biti 20, 30 ili koliko već utakmica, na meni je da dobro radim i da se izborim da budem u momčadi.
