Proljetno sunce obasjalo je Zagreb, bio je to ožujak 2012. godine, a na pomoćnom igralištu pokraj Dinamova stadiona okupilo se nekoliko stotina znatiželjnika koji su došli pogledati najbolje što nudi Dinamova i Hajdukova mladost. Bilo je ondje trenera, menadžera i skauta, ali i običnih kibica.
“Moraš pogledati onog malog plavog”, najčešća je rečenica koja se mogla čuti. Radilo se o Alenu Haliloviću, vunderkindu koji je i na tom susretu oduševio.
– To što on pokazuje, nisam nikad vidio u životu. Samo da još malo počne igrati u oba smjera, jednog dana to će donijeti puno nula. I njemu i Dinamu – zadovoljno je na tribini trljao ruke Zdravko Mamić. I, doista, u tom je razdoblju Alen odskakao. Pratio sam ga dosta u nižim uzrastima, na travnjaku je izvodio čuda, a i izvan njega bio je skroman. Na konstataciju da je on naša najveća nada, odgovorio mi je:
– Ma najveća nada je Mateo Kovačić. On je nešto stariji, ali igrao sam s njim na jednom turniru, ja sam pozvan kao najbolji iz još mlađe kategorije pa sam s klupe gledao njegove majstorije. Što on sve može s loptom... – rekao mi je Halilović tada. Četiri godine poslije obojica igraju u inozemnim klubovima, ali dok je Mateu ovo sezona iz snova, Alenu je iz noćne more. Nakon solidne sezone u Sportingu, otišao je u njemački HSV. Dočekivali su ga kao malog Messija, spasitelja kluba, ali negdje je zapelo. Već je prošla sredina studenog, a on je odigrao tek 164 minute. U posljednje vrijeme češće je na tribini nego na travnjaku, a kritike medija sve su otrovnije.
“Ne zalaže se na treningu, glumi zvijezdu, a i kondicijski nije spreman”, pišu Nijemci koji takvo iščašeno ponašanje ne toleriraju. Čelnici kluba u svojim istupima daju do znanja da na njega računaju, da na njemu misle graditi budućnost, ali pomaka s mrtve točke – nema. Promijenio se i trener, ali ni novi mu ne vjeruje. Alen je sve dalje i od reprezentacije pa se nameće pitanje odlazi li još jedan talent u zaborav?
– Ne može se govoriti o tome da je propao kao igrač, ipak je član jednog HSV-a. Naravno, bilo bi bolje da igra, ali za njega još ima vremena. Ako se mene pita, uvjeren sam da bi bilo bolje da je još barem godinu dana ostao u Dinamu pa onda otišao u inozemstvo. Mladi igrači danas preskaču stepenice, a to nije dobro – rekao nam je jedan od kultnih likova HNL-a Renato Jurčec koji, usput rečeno, danas uspješno vodi Kustošiju u trećoj ligi.
Halilović je rano gurnut u vatru, već sa 16 godina ušao je u seniorski nogomet i postao najmlađi debitant Dinama, a potom i reprezentacije. Već tada su se od njega očekivala čuda i tom je djetetu stavljeno preteško breme na leđa. Njegova glava to nije izdržala pa je, očito, krivo skrenuo. Ljudi ne shvaćaju da je njemu danas tek 20 godina...
Međutim, i on sam treba shvatiti da mora promijeniti odnos prema radu želi li uspjeti i postati sve što se od njega očekivalo.
– Sjećam se njegova oca Sejada, mi smo otprilike ista generacija. On je bio odličan igrač, baš kao što je i Alenov talent ogroman i neosporan. Vodeći pionire Intera, igrao sam puno puta protiv njega i vidjela se njegova kvaliteta. Moje je mišljenje da on još uvijek nije napravio onaj istinski iskorak iz juniorskog nogometa u seniorski, ali još nije kasno za to – uvjeren je Jurčec.
Modrićeva preporuka
Dijametralno suprotna u ovom je trenutku karijera Matea Kovačića. On je prošlog ljeta, na preporuku Luke Modrića, stigao u veliki Real. Ni njegova prva sezona u Madridu nije bila idealna, minute su dolazile na kapaljku, nije se osjećao ugodno na travnjaku, a ljetos se čak spominjao i transfer u neki drugi klub. No, Mateo nije potonuo, zapeo je još jače, uvjeren da se može nametnuti i dokazati.
Španjolski mediji pišu da je tijekom ljeta dodatno trenirao da sezonu dočeka potpuno spreman. Treneru Zinédineu Zidaneu poručio je da ne želi otići, već da će se boriti za svoje mjesto pod suncem, uvjeren da i on može biti Realova zvijezda. Malo ga je pomazila i sreća, ali ona uvijek prati hrabre, pa mu se otvorilo mjesto u početnom sastavu kraljevskog kluba, on je to prihvatio i opravdao trenerovo povjerenje svojim predstavama. Postao je novi motor Reala, trener ga voli, a on se potpuno opustio i gušta u “loptanju”.
I dalje nogometna velesila
“Real je pod sankcijom i u 2017. ne smije registrirati nove igrače, ali prvo siječanjsko pojačanje već je pronašao. Radi se o Mateu Kovačiću koji je pokazao kako je on budućnost Reala”, pišu španjolski mediji o novom miljeniku Bernabéua.
– Kovačić igra izvanredno ove sezone. Dosta mu se toga poklopilo, ali bez obzira na to, teško se nametnuti u velikom Realu. On je staložen, spreman na rad, a uz to posjeduje i veliku kvalitetu. Lijepo ga je vidjeti kako vodi igru madridske momčadi – oduševljen je i Jurčec.
Kova je i u reprezentaciji sve bliže prvom sastavu i uvjereni smo da će sljedećih deset godina on biti vođa nove generacije. Svi bismo voljeli da mu se u tome priključi i Halilović jer s dvojicom tako kvalitetnih igrača budućnost nam je zajamčena, Hrvatska će i dalje biti nogometna velesila. No, prvo se Alen mora “posložiti” i shvatiti da se svijet ne vrti oko njega te da njegov bogomdani talent može bespovratno pasti u drugi plan. Ne bi bio ni prvi, a ni posljednji. Upravo ova današnja priča dokaz je da nije sve u talentu, već u radu, odricanju, poniznosti i strpljivosti. Mateo je čekao svoju priliku i ukazala mu se.
Alen će eksplodirati
– Za Kovačića sam čuo još dok je bio u Austriji, poznavao sam jednog njegova rođaka i slušao o njemu. On dolazi iz mirnije obitelji, bio je ministrant i znao sam da će uspjeti jer mu to okruženje daje staloženost i stabilnost. Kod Halilovića to očito nije tako. Ponavljam, još uvijek nije kasno i ne treba ga otpisivati. Sjetite se da ni Kovačić nije odmah pokazao sve što zna. Vjerovali smo u njega, ali smo se polagano svi već počeli pitati: “Pa kad će više to pokazati?” Tako će i Alen eksplodirati jednoga dana, ali mora još više raditi. Za godinu-dvije bit će standardni reprezentativac – zaključio je Jurčec.
U Dinamu se danas rađa nova zvijezda – Ante Ćorić. Situacija je slična kao i s dvojicom “junaka” iz ove priče, njegov talent je ogroman, a interes stranih klubova sve je veći. Nažalost, on je već sada počeo pokazivati svoju lošiju stranu pa je prije utakmice s Juventusom izbačen iz momčadi zbog, kako je rekao njegov trener, nezalaganja.
Nadamo se da će na primjeru Kovačića i Halilovića shvatiti da nema napretka ako ne daješ sve od sebe. Ne samo na utakmici nego i na treningu...
>> Priča je objavljena u sportskom tjedniku Max, kojeg možete pratiti i na Facebooku!
ti mladi momci nkako shvatiti da svijet može funkcionirati i bez njih neka samo zamisle da bi se nogomet igrao i kada u njemu ne bi bilo ni mesija ni ronalda, pa ni barcelone i reala opet bi se igralo i isplivali bi i uspjeli samo najuporniji a ne najtalentiraniji, upornost je 100 % uspjeha.