Bilo mi je neugodno kad sam čuo da ulazim umjesto Šimenca, no on me zagrlio i rekao: \"Opravdaj izbor\", prisjetio se Marović
Nakon 45 godina u Zagrebu su se okupili vaterpolisti koji su 1968. u Ciudad de Mexicu osvojili olimpijsko zlato. Nema više izbornika Aleksandra Coše Seiferta, umrli su i igrači Zoran Janković i Mirko Sandić, ali u Trofejnoj dvorani Mladosti, a u organizaciji HVS-a, okupili su se Karlo Stipanić, Zdravko Hebel, Ivo Trumbić, Ozren Bonačić i Ronald Lopatny sa zagrebačke te Đorđe Perišić, Uroš Marović i pomoćni trener Damir Ćorić s beogradske strane. Prisjećajući se dogodovština iz Meksika, Marović je ispričao i ovu anegdotu: – Uoči polufinala s Mađarskom Coša je održao svoj motivacijski govor koji je potrajao 45 minuta.
Počeo je s onim: \"Mađari nam još od Bele IV. j... majku\" (netko je dodao do MOL-a i Ine, op. a.). Ja sam cijeli taj govor snimio i nakon što smo osvojili zlato pustio sam ga zapanjenom Coši. Bio je ljutit, ili se barem tako pravio, i naganjao me po dvorani, a ja sam morao bježati.
Kako je i 25 godina od olimpijskog zlata iz Seula, svoje prethodnike došli su pozdraviti i zlatni iz Seula Tomislav Paškvalin, Perica Bukić i Dubravko Šimenc. Dudo je poveo i sinčića Tomu, pa su se na jednom mjestu našli djed, otac i sin Šimenc. Zlatko je, naime, bio član reprezentacije Jugoslavije sve do uoči Meksika, pa je došao pozdraviti svoje negdašnje suigrače. (Anton Filić)
