Premda je Mirko Filipović na Ekonomskom fakultetu boravio kao gost-predavač pred 500 studenata, njegovo dvosatno izlaganje znatiželji budućih akademskih građana nije imalo oblik klasičnog predavanja već je bio kombinacija životne ispovijesti i stand-up komedije. A nazočni, zajedno s nekolicinom profesora, najbolje su reagirali na primjere iz “primijenjene životne ekonomije” ispričane anegdotalno, pri čemu je središnji lik bio izvjesni Mirkov poznanik iz mladosti.
– Bio je iznimno imućan, ali je suludim trošenjem novca i ne ulažući ni u što osim u potrošnju, spiskao sve i nije shvatio da se lova špara dok je imaš. Na žalost, kada čovjek radi takve pogreške, život ne prašta.
A Mirka život nije mazio, no takve pogreške nije činio.
– Moje je djetinjstvo bilo ključno za stjecanje radnih navika kakve sam sačuvao do danas. Moj otac imao je malu pilanu, ma zapravo jedan cirkular, i ja sam mu u tome puno pomagao. Već s 12 godina radio sam s motornom pilom, a s 13 vozio automobil jer sam u prikolici morao voziti piljevinu izvan svoje Privlake na odlagalište. Tim inicijalnim čeličenjem valjda sam stekao radnu disciplinu i luđačku želju i poriv za treniranjem.
Najbitnije je, kazao je Mirko, da čovjek razvije zdrav odnos prema novcu. A on osobno naučio je to na najgrublji način.
– Ostao sam bez oca s 19 godina, a mama je ostala udovica s 42 godine, nakon čega je tri godine bila bez prihoda pa se morala boriti da preživi. Kada sam dobio poziv iz Zagreba da se hitno javim na Policijsku akademiju, imali smo 400 njemačkih maraka životne ušteđevine i meni je ona sve to nagurala u džep. I tu sliku i njene suze nikad neću zaboraviti. I ja sam se rasplakao znajući da je ostala bez kune, ali majka je majka. Kada sam došao u Zagreb, nisam znao kamo ću pa sam se zaputio u Studentski dom na Savi gdje su mi dvojica prijatelja, Mladen i Jozo, omogućila da prespavam. Spojili su krevete pa sam spavao među njima, a nakon nekog vremena sam s onih 400 maraka kupio krevet u domu. Da bih nešto zaradio, pokucao sam na vrata Besta i gospođu koja je diskoteku vodila zamolio da mi da neki posao jer sam u jako teškoj situaciji. I ona mi je dala da redarim, zbog čega sam joj i danas neizmjerno zahvalan - ispričao je Filipović.
>>Cijeli izvještaj s predavanja Mirka Filipovića pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od subote
>>Za više sporta posjetite našu Facebook stranicu Večernji list - Sport
Svaka cast!