Najveća trenerska vrlina je – samokritičnost. Osvješćivanje vlastitih propusta, spremnost na priznanje da stvari ne idu u pravom, željenom, očekivanom smjeru. A trenerske veličine, stručnjake sa svjetskim medaljama i prestižnim trofejima najčešće prate naglašena doza egoizma i narcisoidnosti, i onda se obično gubi dodir s objektivnošću.Zlatko Dalić nikada nije bježao od svoje odgovornosti.
Ni kad je gubio 0:6 od Španjolaca, ni kada je kleknuo protiv Mađara ili Slovenaca, niti kada je Hrvatska bila u mišjoj rupi protiv Francuza i Portugalaca. Čak ni kada Hrvatska nije mogla gotovo ništa Česima na Europskom prvenstvu. Naš izbornik u svim tim zgodama nije potonuo niti tražio alibije. Uvijek je bio objektivan i savršeno svjestan kakvim opcijama raspolaže i kakvi su dometi reprezentacije.
Stoga, u svjetlu svih događaja koji prate vatrene nakon katarze u Rusiji, ne preostaje nam ništa drugo nego konstatirati da je naš plasman u osminu finala Eura za ‘novu normalnu’ Hrvatsku već – uspjeh. Na stranu naša neumjerenost, euforija i megalomanstvo, ali što god se Hrvatskoj dogodi 28. lipnja u Kopenhagenu, treba prihvatiti kao realnost. Toga dana treba uživati, bodriti, strepjeti, ludovati, napiti se od sreće ili tuge i na kraju – od srca zapljeskati. Jer, oni su sigurno opet izvukli najviše što su mogli. Zadani cilj i objektivan domet Hrvatske na Euru nije postati biti europski prvak jer Hrvatska po svojoj igračkoj strukturi i rezul-tatima unatrag dvije godine nije mogla biti u krugu favorita.
POGLEDAJTE VIDEO: Novi Modrićev rekord
Na Europsko prvenstvo treba gledati kroz širu sliku, a ona u ovom času nije imperativ osvajanja europske medalje, nego priprema selekcije za završnicu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2022. godine. Nije naš strateški cilj osvajanje Eura, nego plasman na SP u Kataru.
Ključna stvar na tom putu dogodila se prekjučer u Glasgowu. Prolaskom u osminu finala Dalićeva pozicija više ne ovisi o sljedećem rezultatu, nego već sada već znamo da će on ostati izbornik i u sljedećem razdoblju, što je naš najveći dobitak. Naravno, i za Dalića, koji nadomak 55. godine bolji, unosniji i atraktivniji posao u Europi od vođenja Hrvatske teško može dobiti, a istodobno dobiva priliku iznova ispisivati povijest. On tako može postati prvi hrvatski izbornik koji Hrvatsku vodi na tri velika natjecanja.
Dalić je sve ciljeve s vatrenima do sada ispunio: odveo nas je na SP i EP, uveo u Ligu nacija i u njoj sačuvao, prošao u drugi krug Eura. Sada ponizni livanjski ‘Biskup’, kako Dalića zovu zbog blagoga propovjedničkoga izričaja, može bez pritiska i stresova uživati u blagodatima koje nam je priuštio. I bez svojih svakodnevnih jadikovki, u suncem okupanom rovinjskom ozračju, pokušati dohvatiti četvrtfinale.Biskup je već sada najveći izbor-nik kojega smo imali. A uvjereni smo, Biskup na Euru još nije rekao – amen.
POGLEDAJTE VIDEO: Slavlje u dijaspori
Ajde hvala bogu za prvi glas razuma. Dalic ima ogroman kredit iz Rusije koji nije ni do pola potrosio. Smjenjivati ga zbog nekoliko losih utakmica bilo bi suludo. Covjek radi vrhunski posao