Splićanin Slaven Bilić (51) posljednji je hrvatski nogometni izbornik koji je hrvatsku reprezentaciju vodio pred publikom u natjecateljskoj utakmici u Splitu, 2011. godine protiv Gruzije.
Naravno da Slaven iz svoga londonskoga doma pomno prati sva zbivanja u reprezentaciji i fenomenologiju oko njezina povratka u Split pa smo ga stoga i pitali zavidi li Daliću na činjenici da će iza sebe imati pun Poljud, ili je pak to teška hipoteka i ogroman pritisak na izbornika.
>> Pogledajte što Zlatko Dalić kaže uoči dvoboja s Mađarima
Jaki protivnici u Splitu
– Nemam mu što zavidjeti ili ne; i ja sam bio u sličnoj situaciji, i mi smo tada protiv Gruzije nakon duljeg vremena igrali u Splitu, stadion je bio rasprodan, i također smo morali pobijediti – kaže Bilić.
Tada ste pobijedili Gruzijce i prekinuli dugi niz utakmica reprezentacije bez pobjede u Splitu.
– Taj niz se dogodio jer je uzorak utakmica u Splitu mali. Split je u početku dobivao najjače utakmice. U Zagrebu smo u prvim kvalifikacijama igrali protiv Ukrajine i Litve, a u Splitu protiv Italije. Pa bude 1:1; i kao niste pobijedili. Ali, čekaj, to je Italija. U Splitu se igralo protiv Italije, Danske, pa opet protiv Italije kod Nike Kovača, pa prijateljske s Njemačkom, Nizozemskom... Bilo je tu, da se razumijemo, i 3:3 protiv Slovenije, ali opet je to mali uzorak. I stvorila se neka fama da Split tobože ne valja. Ma nije to istina! Sjećam se utakmice s Gruzijom u kojoj smo gubili 0:1, a publika nas je iznijela do izjednačenja i pobjede.
Stadion u Splitu opet je rasprodan, ali ovo je ipak utakmica visokog rizika. Nije svima reprezentacija magnet?
– Ja gledam utakmice, naše igrače, uspjeh u Rusiji i reprezentacija nikada nije bila veći magnet nego što je sad. Gdje god reprezentacija dođe, kao da su došli Rolling Stonesi! Pa reprezentacija je bila u Omišu i sve je gorjelo. Dalmacija voli reprezentaciju.
Je li stav Hajduka prema HNS-u ispravan?
– Nisam funkcionar, ja sam nogometni trener, bio sam igrač, izbornik, i o tome mi se previše ne razglaba. Hajduk, Split i Dalmacija su u dosta stvari u pravu što se tiče tog problema i tog pitanja, ali reprezentacija mora igrati u Splitu i gotovo! A sve te stvari o kojima govorite, daju se riješiti. To se, koliko znam, sad i rješava. I nije rješenje da reprezentacija ne igra u Splitu.
>>> Evo kako će 'srebrni' hrvatski reprezentativci izgledati 2058. godine
Hajduk drži prvo mjesto. Zvuči li vam realno i da ga zadrži do kraja?
– Zvuči mi – dobro. Za sve navijače Hajduka, za Hajduk ovo je fenomenalna stvar. S druge strane, dobra je i za hrvatski nogomet, pa čak i za Dinamo, da ga u najmanju ruku drži našpananog. Hajduku bi velika stvar bila da se do kraja prvenstva bori za naslov, što je u Hajdukovim rukama. Nije bitno sada kakav će omjer biti u međusobnim utakmicama s Dinamom. Hajduk, naravno, treba biti koncentriran i na Dinamo, ali i naći načina kako da iskoristi ovo stanje, odličan rad trenera, to prvo mjesto koje nosi bolju atmosferu, i svoju publiku, da lakše ili uspješno rješava ove druge suparnike. To će ga samo po sebi dovesti u situaciju da će se do kraja prvenstva boriti za naslov prvaka, a to davno nije bio slučaj. Ako to završi naslovom, super; ako ne završi, svejedno bi to bio jako veliki iskorak. To bi bilo odlično za hrvatski nogomet, kao što je i prije par godina Rijeka napravila i utjecala na to da Dinamo bude kompetentniji, bolji i jači.
Reprezentaciji se vraća Rakitić, je li on neophodan i važan s obzirom na to da reprezentacija već dulje funkcionira dobro i bez njega?
– U moje vrijeme, kad je Raketa došao u kvalifikacijama za EP 2008., došao je u dobru reprezentaciju, kao vrlo mlad igrač, zapravo dijete. I odmah su ga dobro prihvatili i igrači i stručni stožer i mediji i navijači. Vrlo se brzo nametnuo te postao standardni član reprezentacije i kasnije zadržao taj status. Naravno da je napredovao igrački, prvo u Schalkeu pa u Sevilli gdje se etablirao... Sad sve ovo govorim pokušavajući se sjetiti gdje je to bio njegov pad, ali, koliko znam, Raketa je igrao i kod Nike Kovača, i kod Štimca, i kod Čačića, igra i kod Dalića. Rakitić sad ima problema u Barceloni jer ima vrlo malu minutažu u odnosu na lani. To sigurno nije dobro. Svaki igrač, pa i on, treba minute na terenu, treba utakmice da zna kakav je... – kaže Bilić i nastavlja:
– Naravno da je njegova mana što sad ne igra. S druge strane, imali smo mi primjera u mojim vatrenima gdje su igrači znali fenomenalno igrati za reprezentaciju, a u klubovima nisu bili standardni. To je sad stvar izbornika, jer s jedne strane Rakitić je Rakitić i sigurno je dodatna vrijednost sastavu koji je igrao protiv Slovačke i Azerbajdžana, jer bi on ojačao bilo koju reprezentaciju na svijetu, i Španjolsku i Englesku... Dakle, dobro ga je imati. S druge strane, reprezentacija ima u sredini terena Brozovića u utakmici (s Juventusom, nap.a.) koju gleda cijeli svijet, pa Kovačić ima odličnu minutažu u Chelseaju, Luka Modrić u Realu. Apsolutno je dobro da se Rakitić vratio, a to što smo mi jednu utakmicu bez njega igrali fenomenalno, igrali bismo fenomenalno i s njim. Slatke brige za izbornika uvijek su dobre. Bolje imati više dobrih opcija pa od njih odabrati jednu, jer daje mogućnost da se tijekom utakmice reagira s klupe. A to što nekada razočaraš nekoga od igrača, a nadao se da bi mogao igrati, e to je dio njihova posla. Pogotovo u ovom trenutku potkraj kvalifikacija, kada je rezultat ispred svega i nema mjesta ni za kakav ego.
Ima li naša reprezentacija snage ponoviti Rusiju? Spadamo li još u europski vrh, jer dosta važnih sudionika SP-a više nema (Subašić, Vrsaljko, Strinić, Mandžukić)?
– Reprezentacija je opet u stanju napraviti što je napravila u Rusiji. Najprije se, naravno, treba plasirati na EP, a tamo je sve moguće, jer mi imamo to nešto, taj turnirski mentalitet, to zajedništvo kad se stisnemo, kad su i mediji, i navijači... svi kao jedan. Svi zajedno guraju. Nije to samo nogomet, jer i u puno većim državama, poglavito u našoj, to je i pitanje državnoga interesa. Igrači su, hvala Bogu, motivirani, imaju onu najvažniju stvar na koju izbornik utječe i ne utječe, u biti to nije njegova zasluga, on to može eventualno pokvariti, a to je – zajedništvo – ističe Bilić i dodaje:
– Ima dosta reprezentacija u kojima kada su dugo zajedno nekako atmosfera pada, a mi, svjedok sam tome i kompetentan kao bivši igrač i izbornik na četiri velika natjecanja, kako Dalmatinci kažu, guštamo kada smo zajedno. To je snaga. Turnir u Rusiji bio je prvi na kojemu smo igrali u finalu i to je daleko najveći uspjeh, ali uz malo sreće, možda mudrosti, nije puno falilo da i u Francuskoj 2016. napravimo sličnu stvar. Tamo smo igrali odlično. Pa i 2008. i 1998. također nam je malo falilo. Što je tamo falilo, sad smo dobili, igrači su spoj ponosa, zadovoljstva, ali i odgovornosti kad igraju za reprezentaciju. I to im daje dodatnu snagu i motiv, oni baš uživaju igrati za Hrvatsku, pogotovo kad dođe do tih velikih natjecanja. Zato se mi, ako se plasiramo, u tih mjesec dana stisnemo i to izgleda jako dobro – istaknuo je Bilić.
Treba ostati skroman
Na kraju, osvrnuli smo se i na sjajan Slavenov učinak na klupi West Bromwich Albiona u prvih 11 kola engleske 2. lige u kojoj drži prvo mjesto. WBA je, zahvaljujući Biliću, među najužim kandidatima za povratak u Premijernu ligu?
– Tako je krenulo. WBA je jedan od pretendenata, po veličini kluba i po imenu, s time što je ta liga specifična po tome što ima desetak klubova koji su u situaciji kao West Bromwich. Imate tri kluba koji su ispali, Cardiff, Huddersfield i Fulham, pa Nottingham Forest, pa WBA, Middlesbrough, Leeds, Stoke... puno je velikih klubova u toj ligi. Osnovni je plan kluba bio da se za nekoliko milijuna eura smanji proračun jer su ogromne razlike u plaćama između prve i druge lige, da se pomladi momčad i da se za dvije godine napravi nova momčad. Nije imperativ odmah plasirati se u Premiership, ali po imenu kluba i po svemu, dužnost nam je stvoriti kompetentnu momčad. Početak je doista dobar i svi su zadovoljni. A kad tako dobro krene, plan se mijenja. No, ovo je početak. Da je to rusko prvenstvo, falila bi četiri kola do polovice prvenstva; a mi smo odigrali 11 utakmica i imamo ih još 35. Trebamo biti skromni, to još ne znači ništa, iako zasad pokazujemo da smo na pravom putu. I prvi smo zasluženo. Sada trebamo ostati skromni i iz toga crpiti samopouzdanje – zaključio je Slaven Bilić.
slavene, mozda dalmacija voli, ali hajdukovci ocito ne....jer su se pokupili na 3 dana iz poljuda dok traje utakmica da im nitko ne moze reci da su sudjelovali u organizaciji....strasno dokle je to doslo moj slavene