Nakon jednog upisanog boda trener Dinama Ante Čačić ustvrdio je da je taj bod korak bliže osvajanju naslova prvaka. Možda i je, ako će suparnici plavih nastaviti gubiti bodove, no ako se stabiliziraju i krenu pobjeđivati u serijama, onda gubitak dva boda u susretu sa Slavenom Belupom znači dva koraka dalje od obrane naslova prvaka.
Prema igri, bod je dobar
Naravno da za aktualnog prvaka nije nekakva tragedija odigrati 1:1 u Koprivnici, to prije jer ni uvjeti za nogomet nisu bili dobri, ledeni travnjak i strašno jak vjetar nisu pogodovali Dinamo. Tu ćemo se složiti s Čačićem, tehnički dotjeranoj momčadi koja voli pas-igru to je značajna otegotna okolnost, a Dinamo ima takvu momčad koja voli posjed lopte i spomenuti uvjeti nisu dopuštali da se takva igra previše pokaže. Bez obzira na to, Dinamo je morao igrati puno bolje. Imao je rano 1:0 vodstvo i mogao je pametnom igrom stići do pobjede.
Zapravo je teško shvatljivo da sami igrači nisu shvatili kako od dugih lopti, od dijagonala po takvom vjetru ne mogu imati nikakve koristi, da su sve to lopte bile bačene u 'bunar', odnosno poklonjene suparniku. Ne može se plavima odreći želja, pokušavali su pritiskati i doći do pobjede nakon što su primili izjednačujući pogodak, ali su i previše griješili. Dobro, težak travnjak može im biti nekakvo opravdanje jer kad je trebalo odigrati još koje točno dodavanje u suparničkoj trećini, griješili bi i onda ostavljali Slavenu Belupu mogućnost za kontranapade. I u takvoj igri na kraju je domaćin bio bliži pobjedi, stekao se dojam da je pogodak u mreži Dinama 'visio u zraku'. S tog stajališta Čačićeve riječi o bodu koji je korak prema naslovu prvaka 'piju vodu', svakako je bod puno bolji od poraza, kojem su bili blizu.
Pripreme nisu bile dobre
Ono što može zabrinjavati kod plavih je činjenica da u tri utakmice nastavka prvenstva nisu izgledali dobro, izuzev jednog poluvremena ili 60-ak minuta protiv Lokomotive, koju su onda i pobijedili, ali su i opasno strepili u zadnjih pola sata. Optimist će reći da se Dinamo tek zagrijava, da mu treba vremena da dođe do radne temperature, da ni na početku prvog dijela sezone nisu briljirali. Ipak, mogli su se ozbiljnije približiti toj radnoj temperaturi da su bolje planirali svoje pripreme. Doista je čudno da su u dobrim uvjetima koje su imali u Rovinju odigrali samo jednu utakmicu, i to od 120 minuta, u kojoj su priliku dobili svi igrači, pa to i nije bila utakmica u kojoj bi se nešto uvježbavalo, već je bila za rastrčavanje cijele brojne momčadi. Onu po nevremenu s Bravom ne treba ni brojiti kao pripremnu utakmicu, no čak i da su tada uvjeti bili normalni, plavi bi odigrali premalo utakmica.
To je Čačić pogrešno isplanirao, ali za utakmicu u Koprivnici nema mu se puno toga zamjeriti, možda je malo čudno što je izvadio asistenta Bočkaja i strijelca Drmića, ali oni nisu nakon tog pogotka dali nešto posebno, pokušao je Čačić s brojnim izmjenama, ali ni od njih nije dobio ništa i na kraju doista može biti sretan što nije izgubio od Zekićeve momčadi, koja se dobro postavila, a onda u završnici krenula i po pobjedu.
Struka radi svoj posao. Upitno je da li Čačić može biti trener na duže od pola sezone, jer on je super rješenje ako treba smiriti ekipu i to je to. Ali kada treba proči kompletne pripreme i krenuti nešto iz početka ... plus sve to još su mu dali i funkciju sportskog direktora?! Došao Brekalo, odnosno njegova obitelj u prostorije Dinama da se dogovore oko dolaska, a Čačić se maknuo sa strane i ne znam što je radio. Brekalo otišao u Italiju. Beljo želi u Dinamo, opet jedna ponuda iz Maksimira, bi ne bi - čovjek otišao u Njemačku. Da ne govorimo da Dinamo gotovo i da nije imao pripremnu utakmicu, plus onda i ona po blatu gdje se ozlijedio Petković. Toliko šlamperaja, nespretnosti i neznanja u Dinamu nije bilo tko zna od kada. U razini sa Hajdukom je sve ovo postali i što će biti kada odu Ivanušec, Petković, Šutalo, Livaković, Špikić, Baturina ... raspašoj!