Nemalo iznenađujuće odjeknula je vijest da je Neven Spahija napustio posao pomoćnika u NBA momčadi i da se prihvatio posla glavnog trenera jednog kineskog kluba. Što je to moralo ponukati hrvatskog stručnjaka da napusti najbolje organizirani sportski sustav na planetu i da krene na Daleki istok?
– Po tome kako djeluje i po standardima koje postavlja, NBA liga jest daleko najnaprednija sportska organizacija na svijetu. No postoje ponude koje se ne mogu odbiti. Karijera nije vječna i čovjek mora voditi računa o svakom potezu i svakoj prilici.
Kako je uopće došlo do toga da ovaj 57-godišnji Šibenčanin postane trener Shanghai Sharksa, kluba iz kineske profesionalne lige CBA?
– Moram biti iskren i kazati da ja sebe nisam vidio kao trenera u Kini, no isto tako imam i veliko životno iskustvo koje mi je govorilo “nikad ne reci nikad”. Moji agenti nisu mene nudili na kineskom tržištu, nego su ti ljudi pristupili meni, a način na koji su to učinili bio je takav da sam nakon dužeg razmišljanja prelomio i donio odluku i to nakon što su prihvatili neke moje uvjete koji nisu bili samo financijski.
Nikad ne radim kriomice
Kako su tu odluku doživjeli njegovi poslodavci u Memphis Grizzliesima s kojima je imao ugovor koji vrijedi još dvije sezone i u kojima mu je trenerski šef bio njegov prijatelj Tylor Jenkins?
– Razgovori su krenuli prije početka pandemije koronavirusa, a ja sam o svemu na vrijeme obavijestio svog generalnog menadžera i glavnog trenera jer ja takve stvari nikad ne radim kriomice. Oni su mi rekli da će mi, ako se dogovorim, dati odriješene ruke pa je tako i bilo.
Neven je tako dospio u klub čiji je vlasnik bio legendarni Yao Ming koji je pak klub prodao kompaniji Shangai Juishi Group.
– Riječ je o velikoj državnoj kompaniji za javni prijevoz koja vrijedi oko 65 milijardi dolara. Momčad će ove sezone biti u programu reizgradnje i nije to prvi put u karijeri da me takvo što dopalo, a sljedeće sezone se očekuje da uđemo u doigravanje i zato ugovor i jest na dvije plus jednu sezonu.
Dakle, još ste jednom morali u karantenu.
– Da, ovo je bila samo jedna u nizu. U karantenu sam morao po povratku iz Amerike, potom po odlasku u Sloveniju jer sam ondje boravio neko vrijeme, zatim po novom odlasku u Ameriku prije nastavka natjecanja, pa po ulasku u NBA balon u Orlandu i evo sada.
Koja mu je od svih tih samoizolacija najteže pala?
– Svaka karantena vam teško padne, a ova u Kini bila je posebna jer sam imao najmanje prostora. Svatko tko dolazi u Kinu, bilo da je stranac ili Kinez, mora 14 dana u karantenu koja se odrađuje u nekom od državnih hotela u kojima se morate pridržavati vrlo strogog režima. Ja sam bio u hotelu s tri zvjezdice, nisam smio izlaziti iz sobe, morao sam dvaput dnevno dostavljati vrijednost tjelesne temperature, a hranu su mi dostavljali pred vrata. No neću se žaliti, zaista se ne bunim, jer mi je jasno da jedino ovakve mjere mogu spriječiti potencijalno širenje virusa u zemlji s milijardu i 400 milijuna stanovnika. Uostalom, od onog trena kada sam zakoračio na kinesko tlo, dakle u zračnoj luci, ljudi su mi pristupili vrlo ljubazno pomogavši mi u ispunjavanju formulara i oko procedure koje je puno dok ne dođeš do hotela u kojem ćeš odraditi karantenu.
Koliko je iz te svoje hotelske sobice bio povezan sa svijetom?
– Ljudi iz kluba su mi dostavili malo bolji ruter, pojačivač signala za internet, a dostavljali su mi i diskove s utakmicama koje sam htio gledati. Hranu od njih nisam naručivao, nisam bio prezahtjevan.
S obzirom na to da je strastveni hodač, a dok je bio u Americi svaki je dan prakticirao sat vremena brzog hodanja, kako je održavao kondiciju u ta četiri zida?
– Od vrata do prozora imao sam 12 koraka pa bih na toj “distanci” hodao po 20 minuta, nekoliko puta u danu. Nije bilo lako, imam neka saznanja da neki poslovni ljudi to nisu uspjeli izdržati i da su se vraćali nazad. Ja sam se bojao da, s obzirom na sva ograničenja, neću navući višak kilograma, a na kraju sam izašao s nekoliko kilograma manjka jer sam jeo jako puno povrća i voća.
S obzirom na preseljenje na drugi kraj svijeta, hoće li masline ostati neobrane? Naime, Neven je postao strastveni maslinar.
– Bez brige, organizirao sam ja branje. Sveukupno imam oko 230 stabala maslina. Već deset godina razvijam imanje pa sam tako napravio i kuću na kojoj treba urediti još samo neke detalje i u kojoj ću se skrasiti kada odem u trenersku mirovinu, no to će pričekati. Ja se maslinarstvom bavim dugi niz godina, samo što je to zasad moj hobi.
Do koje mjere je priča s maslinama ozbiljna, naš sugovornik nam objašnjava sljedećim primjerom.
– Moja obitelj i ja proizvodimo ekstradjevičansko maslinovo ulje, a ove smo godine dizajnirali bocu i napravili logotip. A i dogovorili smo da će naše ulje biti u nekoliko restorana u Hrvatskoj. Ostatak će biti originalni poklon prijateljima i bivšim suradnicima, a kako je Kina već deseta država u kojoj radim, njih je puno. Baš sam sretan što ću im moći pokloniti nešto autohtono, bocu našeg maslinova ulja.
Vidi li se na etiketi prezime Spahija?
– Ja u tome ne želim koristiti svoje ime i prezime, no kako je ulje registrirano preko OPG-a, onda je moje ime još uvijek tamo, no kasnije neće biti. Na etiketi je slovo “S” koje koristimo zbog imanja koje smo nazvali “Sound of Silence”. Nema veze s pjesmom Simona i Garfunkela, nego s mirom i tišinom u kojima možete uživati dok ste na imanju koje se nalazi 15-ak kilometara izvan Šibenika. Riječ je o selu Danilu Gornjem, a na mom terenu nalaze se arheološke iskopine iz danilske kulture iz petog ili šestog stoljeća prije Krista. Vidi se da je to bila neka stancija. Čim smo je otkrili, ja sam obavijestio muzej, a nalazište sam konzervirao o svom trošku i ljudi ga mogu vidjeti iako je riječ o privatnom posjedu.
Zvuči kao idealna oaza za nekoga tko veći dio godine živi pod stresom trenerskog posla, a on je u profesionalnom sportu najveći.
– U Šibeniku su mnogi moji prijatelji, no nakon napornih i teških sezona treba mi mir pa ja prijatelje pozovem k sebi. Kada sam tamo, ne sjedam svaki dan u automobil, nego se odmaram. Ustajem rano, radim oko kuće i uživam u apsolutnom miru.
S obzirom na specifičan stil života i posebnost kineske kuhinje, koliko će mu trebati za prilagodbu?
– Kineska hrana je prilično zdrava hrana i ja često to jedem tamo gdje inače živim. A živio sam u puno zemalja i, kada me pitaju koliko vremena trebam za prilagodbu, ja obično velim da to traje dok raspakiram kofer. Kada bi me, dok sam radio u NBA klubu, pitali kada se vraćam kući, ja bih obično odgovorio kada LeBron odluči jer su moji Atlanta Hawksi dvaput naletjeli na njegov tadašnji klub Cleveland Cavaliers. Ove godine kući me poslao Nurkić sa svojim Portlandom. Lillard i McCollum su sjajni igrači, no Jusuf Nurkić je igrač koji je svojim povratkom iz ozljede promijenio tu momčad, on je X faktor tog sastava.
Bi li se u doigravanju Zapadne konferencije karte drugačije miješale da je Bojan Bogdanović bio zdrav?
– Sa i bez Bojana to nije ista momčad. Ostali su bez klasnog skorera i Bojan je u pet onih igrača u NBA ligi čija momčad, kada izađe van, najviše gubi izlaskom jednog od svojih titularnih igrača. Nije istina kada se kaže koga nema, bez njega se može. Nije istina da se može, neki igrači su naprosto nezamjenjivi.
Kakva je situacija na NBA tržištu s njegovim Šibenčaninom Darijem Šarićem?
– On je jedan igrač koji je dobro iskoristio pandemiju koronavirusa. Nakon velikih turbulencija, nakon korone on je, zajedno sa svojim Sunsima, eksplodirao i mirno može čekati “free agency”, odnosno vrijeme kada se potpisuju novi ugovori za isti ili novi klub.
Spahijine Grizzliese, jednu vrlo talentiranu momčad, izbacio je Portland Marija Hezonje.
– Da smo imali na raspolaganju ozlijeđene Jarena Jacksona i Tysa Jonesa i da naš najbolji igrač Ja Morant nije igrao s ozljedom šake, oni nas ne bi dobili u toj eliminacijskoj utakmici. Mario je odigrao jako dobru rolu u balonu i ova sezona će za njega biti presudna. On mora imati značajniju ulogu.
Dobar potez Ante Žižića
Je li Nevena iznenadio Žižićev povratak u Europu?
– Ante je sjajan sportaš i dečko i vjerujem da je otišao u prave ruke, u Makabi, kod Nikole Vujčića. No nije to samo njegov potez, već i njegove agencije. Ja mogu samo reći da mi je žao što još nije sačekao, no njega je ograničio šuterski rang. A NBA liga se sve više orijentira na šut za tricu, pa čak i kada su centri u pitanju. No postoje i momčadi koje vole u svom sastavu imati i tradicionalnog centra kao što je naš Zubac.
S obzirom na to da je u NBA ligi, kao pomoćni trener, proveo četiri godine – tri na klupi Atlante i jednu na klupi Memphisa – znači li ovo mogućnost da se više i ne vrati u košarkaški eldorado? I je li mu žao što je otišao iz jedne od najperspektivnijih NBA momčadi, baš uoči sezone u kojoj se očekuje njen uzlet?
– Ako sam se nečega prihvatio, negdje drugdje bilo bi nekorektno reći da sada za nečim žalim. Preuzeti ovako ozbiljan program i razmišljati hoću li se vratiti u NBA doista bi bilo prerano.
Do kakvih je saznanja Spahija došao o kvaliteti kineske CBA lige?
– Prvenstvo još nije počelo pa mi je teško procijeniti. Amerikancima je prvo tržište Kina i ovdje igraju najbolje plaćeni Amerikanci izvan NBA lige. No lani su na parketu mogla biti dva stranca, a ove godine samo jedan i jedan na klupi i to znatno mijenja stvari.
Vrlo su rijetki stranci kojima Kinezi dodijele ulogu prvog trenera...
– Ja sam to saznao tek prije par dana. Gledajući utakmice njihovih klubova, vidio sam puno stranih trenera na klupi, ali nisam znao da su oni pomoćnici, a da su Kinezi, za koje sam mislio da su prevoditelji, zapravo glavni treneri.
Kakav je dojam ostavio najveći kineski grad, 24-milijunski Šangaj?
– Prvu večer, po izlasku iz karantene, odveli su me u jedan restoran u centru grada i ostao sam frapiran slikom grada. Koliko god da sam kao trener putovao po svijetu, a ovo mi je i deseta zemlja u kojoj ću raditi, Šangaj je nešto što noću izgleda nestvarno.
