Hrvatski Amerikanac Dontaye Draper (29, 181 cm) nedavno je na Hvaru imao "bliski susret treće vrste" sa stvorenjem za koje nije ni znao da postoji. Prigodom izlaska iz mora nagazio je na ježinca.
– U prvi tren mislio sam da je staklo. Srećom, prijatelj me odvezao do hvarskog doma zdravlja gdje su mi izvadili 15 bodlji, dok su mi ostale izvadili liječnici u Slavonskom Brodu.
Ignorirao narodni lijek
Nije posegnuo za narodnim lijekom: mokrenjem po ubodnom i bolnom mjestu.
– Jedna cura mi je rekla da bi bilo najbolje kada bih se pomokrio po vlastitom stopalu. Rekao sam joj: "Neće meni nitko mokriti po stopalu, ni ti, ni ja sam!".
Premda sezonu s Realom nije okončao posve zdrav, Didi se ipak odazvao pozivu zemlje koja mu je dala putovnicu. Zbog njegove osjetljive Ahilove tetive izbornik Jasmin Repeša maksimalno ga štedi. Čim Didi osjeti da ga tetiva zateže, u pomoć priskaču pomoćni treneri i fizioterapeuti i ostatak treninga odradi pod povećalom.
– To je najčudnija ozljeda koja me dosad snašla. Svaki dan budim se s malo boli, ponekad mi treba pet-deset minuta da se "razradim", no ima i dana kada ne mogu trenirati. Kada me pozvao na pripreme, rekao sam izborniku za taj problem. Kazao je da me neće forsirati, kada osjetim bol, rekao je da mogu stati.
Kad smo već kod Repeše, Draper nam je priznao da se dvoumio oko toga treba li se odazvati pozivu tako strogom treneru.
– Nakon raznih priča koje sam čuo i nekih utakmica koje sam gledao, zapitao sam se mogu li uopće preživjeti kod tog trenera! No, kada sam ga pobliže upoznao, shvatio sam da je on više od trenera, da je i sjajan psiholog.
Cimer sam s Tomićem
To ne znači da je prethodnim izbornikom razočaran.
– Joke je bio žestok u zahtjevima, no Repeša puno bolje kontrolira momčad i to je najveća razlika. Potpuno kontrolira sve što se događa. Repeša je učitelj koji jako dobro poznaje igru, ali i odnose s igračima, zna objasniti što želi od igrača, što se smije, a što ne smije. Nema puno trenera koji znaju tako vješto pristupiti igraču. Naši su treninzi jako teški i psihički, a ne samo tjelesno, jer Repeša voli izazov, želi vidjeti koliko daleko tko može ići.
Kad već uspoređujemo, što mu se čini, kakva je reprezentacija danas u odnosu na onu prije dvije godine?
– Tada nismo imali Ukića, a on je značajan dio priče, a i Tomas se tada rano ozlijedio. Ostanemo li svi zdravi, bit ćemo puno bolji. Svi smo dvije godine zreliji.
Kaže da se u reprezentaciji osjeća dobrodošlim.
– Prije dvije godine mi je bilo puno teže jer sam u momčad upao kao stranac. Tada sam se tek upoznavao s igračima, a sada ih većinu znam. S Ukićem, Tomićem i Bogdanovićem komuniciram i tijekom godine, a samo protiv Rudeža sam ove sezone igrao čak šest puta.
Jedan od spomenutih mu je opet cimer.
– Tomić je opušten kao i ja. Kada smo u sobi, ne razgovaramo puno o našim klubovima Realu i Barceloni, o našem suparništvu pa čak ni o košarci općenito.
Ni sa svojom obitelji ne razgovara puno o košarci.
– Oni i ne znaju puno o tome što se događa u europskoj košarci, pa njima to što igram za Hrvatsku izgleda kao dio mog posla. Znaju da sam uspješan, ali ne znaju pojedinosti. Doduše, majci sam uspio objasniti zašto je za moju karijeru važno da imam putovnicu europske zemlje, sada i članice Europske unije - zaključio je Draper.
